Muderrisova hutba: Ovo je vrijeme poltrona i beskičmenjaka, koji izdaju ono što su drugi plaćali životima

1297

Hatib: Nezim Halilović Muderris 

Tema današnje hutbe je Dunjaluk je veliki varalica.

Prije nego bilo šta kažem na zadatu temu sa vama želim podijeliti tugu i razočarenje zbog podizanja optužnice od strane Tužilaštva Bosne i Hercegovine protiv generala Atifa Dudakovića i 16 pripadnika 5. Korpusa Armije Republike Bosne i Hercegovine, koji se terete za zločine protiv čovječnosti. To su naši heroji i simboli naše časne borbe i najiskrenije se nadam da će Sud odbaciti pomenute optužbe i da će advokatski timovi u slučaju nastavka sudskog procesa dokazati njihovu nevinost, a Sud na kraju donijeti oslobađajuće presude!

Među ljudima ima onih koji su dvolični i koji nakon slatkog i privlačnog govora, kada dođu na položaj, požuruju u činjenju nasilja, o čemu govore ajeti od 204. – 206. Sure El-Bekare:

Ima ljudi čije te riječi o životu na ovome svijetu oduševljavaju i koji se pozivaju na Allaha kao svjedoka za ono što je u srcima njihovim, a najljući su protivnici.(204) Čim se neki od njih dočepa položaja, nastoji na Zemlji napraviti nered, ništeći usjeve i stoku. – A Allah ne voli nered!(205) A kada mu se kaže: “Boj se Allaha!” – on onda iz inada griješi. Njemu je dosta džehennem, a on je, doista ružno boravište.(206)

Braćo i sestre, dobro prostudirajmo ova tri ajeta Sure El-Bekare, pa ćemo vidjeti da i u našem vremenu ima puno onih koji lijepo govore i koji se pozivaju na Allaha, azze ve dželle, kao svjedoka, ali kada dođu do položaja, obično sjedećih koje obavljaju ležeći ili putujući, onda čine nasilje na Zemlji, ne samo prema ljudima nego i prema usjevima i životinjama. Takvi, kada im se kaže da ne griješe, oni iz inada griješe i govore kako oni na Zemlji red uspostavljaju i kako su za sve krivi drugi. Koliko je onih koji iz inada danas ovdje u krvavoj i opustošenoj Bosni i Hercegovini griješe i izazivaju Allahovu, subhanehu ve te’ala, srdžbu?

U Bosni i Hercegovini ima pojedinaca koji su najkorisniji za Državu i narod onda kada su u dubokom snu, jer jedino tada joj ne čine zlo, osim što i to naplaćuju, kao prekovremeni rad i odvojeni život. To što je uz Allahovu, dželle še'nuhu, pomoć Bosna i Hercegovina izdržala u posljednjih 140 godina, ne bi lahko podnijela bilo koja druga zemlja, a ona se konstantno pljačka i napada i opet u njoj ima još mnogo hajrata i u njoj se kontinuirano ubijaju nevini Bošnjaci i uprkos tome hvala Allahu opet smo većinski i bez nas se inša-Allah u ovoj Zemlji više nikada ništa neće moći odlučiti.

Živimo u vremenu velike trke u postizanju dunjalučkih dobara i vremenu u kojem su na tom putu pogažene mnoge moralne norme. Ovo je na mikro planu vrijeme borbe za funkcije i prestiž, vrijeme nedoraslih i neiživljenih pojedinaca, a na makro planu je ovo vrijeme globalizacije, u kojem za slabe i male ostaju samo mrvice, za puko preživljavanje, dok jaki i bogati bivaju još jačim i bogatijim. Kako je samo tužno posmatrati, kako se borba za lične interse stavlja u prvi plan, a zaboravljaju osnovna načela! To dolazi do izražaja posebno kada se treba konstituisati vlast i zauzeti fotelje. Zasigurno, da smo u vrijeme oružane agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu imali toliko odlučnih pojedinaca za borbu za Domovinu, naša Zemlja bi bila mnogo slobodnija. Sjetimo se riječi rahmetli predsjednika Alije Izetbegovića, koji je nakon Dejtona rekao: „Najviše mi je žao mojih boraca, jer kada se postigne mir, slijedi komanda: „Nalijevo krug!“, tako da oni koji su bili na prvim borbenim linijama ostaju posljednji, a oni koji su bili posljednji, bivaju prvi!“

Braćo i sestre, živimo u vremenu u kojem su mnogi pojedinci i grupe opčarani svojim postupcima, položajima i diplomama, koje su nerijetko sticali u toku krvave oružane agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu, u vrijeme kada su odvažni Bošnjaci, dobrovoljci iz islamskog svijeta i rijetke patriote iz reda druga dva naroda vodili odsudne bitke širom Republike Bosne i Hercegovine. Ti pojedinci ili kako oni za sebe znaju kazati „eksperti“ ili stručnjaci, opčarani svojim zvanjima i funkcijama, nakon što zauzmu poziciju, spremni su da se za nju bore do iznemoglosti. Vrijeme našeg življenja je vrijeme poltrona i beskičmenjaka, koji radi niskih poriva izdaju ono što su drugi plaćali životima i dijelovima tijela. I na pretek je onih koji se hvale sa onim što oni nisu učinili, pa čak obilježavaju tuđe pobjede kao svoje. Koliko je u našem okruženju samo hvalisavaca, koji su u vrijeme teške oružane agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu bili prave kukavice, koji nisu mogli kontrolirati svoje fiziološke potrebe, čak ni na granate koje su padale po nekoliko kilometara daleko od njih, a oni su danas faktor koji odlučuje? Zar to nije vrijeme apsurda i vrijeme u kojem pojedinci počinju zazirati sami od sebe?

Kroz historiju je bio vrlo mali broj čestitih naroda i pojedinaca u tim narodima, koji su se suprostavljali nasilju i koji su spriječavali nered na Zemlji. Takvi narodi i pojedinci su bili spašeni i imaće nagradu kod Onoga koji ispunjava Svoje obećanje, na Danu kada će se gledati samo dobra djela. Za razliku od njih, griješnici su još na dunjaluku kažnjeni bolnom kaznom, a ahiretska kazna je vječna i nesnosna.

O tome, kako su se ponašali narodi prije nas, govori i 116. ajet Sure Hud:

A zašto je među narodima prije vas bilo samo malo čestitih, koji su branili da se na Zemlji nered čini, koje smo Mi spasili! A oni koji su zlo radili odavali su se onome u čemu su uživali i grješnici su postali.

Nevjernici su uvijek kroz historiju imali potpuno prepuštanje grijesima i činili su nasilje uz puno ironije javno. Nasilnici su uvijek kroz historiju uživali u svome nasilju, tlačeći druge i živeći na njihov račun. Tako su sebe smatrali “gospodarima”, koji imaju pravo da u svako doba rade što hoće, te da kao što je to savremeni trend napadnu sve one koji vjeruju i misle drugačije i da to prikažu “demokratizacijom neciviliziranih društava” i otklanjanjem „opasnosti po svjetski poredak”. Urnek po kojem djeluju je urnek svih nasilnika, kroz historiju, kojima danas nema ni pomena.

Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, nas uči u hadisu koji bilježi imam Ahmed:

Prenosi Ebu Umame, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Nema niti jednog čovjeka koji je odgovovoran za deset i više osoba, a da na Sudnjem danu neće biti vezanih ruku za vrat, koje će osloboditi dobročinstvo, a pritegnuti grijeh. Prvi period vlasti je prekoravanje, drugi kajanje, a posljednji poniženje na Sudnjem danu!” (Ahmed)

Braćo i sestre! Budimo iskreni Allahovi, dželle še'nuhu, robovi, koji će se nadmetati u činjenju dobrih djela, radi postizanja dobra na obadva svijeta!

Allahu, učvrsti nas na putu islama! Pomozi našoj ugroženoj braći i sestrama ma gdje bili, a posebno onima u Palestini, Siriji, Iraku, Kašmiru, Mijanmaru, Jemenu, Libiji, Egiptu i Manjem bh entitetu! Sačuvaj nas od zla Tvojih i naših neprijatelja! Spletke neprijatelja Ummeta i naše Domovine vrati na njih i zabavi ih njima samima! Smiluj se našim umrlim roditeljima i precima koji su na nas prenijeli svjetlo Dina! Uputi našu djecu i potomke i učini ih prvacima Ummeta i boljim čuvarima Dina i Domovine od nas i radostima naših očiju i srca na ovom i budućem svijetu! Budi nam Milostiv na Sudnjem danu i počasti nas u Džennetu društvom poslanika, iskrenih, šehida i dobrih!“