Muftija IZ Bošnjaka u Australiji: Zabrinjava tendencija ekstremizma

637

Muftija islamske zajednice Bošnjaka u Australiji Jasmin ef. Bekrić u sastao sa predsjednikom Vlade Australije the Hon Scottom Morrisonom.

Razgovaralo se o terorističkom napadu koji se desio u petak 15. marta 2019. godine na nevine muslimane koji su došli da obave džumu namaz svoju vjersku dužnost u gradu Christ Church u Novom Zelandu.

Muftija Bekrić kazao je da su muslimani u petak bili u džamiji na molitvi, u subotu Jevreji idu u sinagogu, a u nedjelju kršćani idu u crkvu te upitao kolika je i kakva je danas sigurnost vjernicima.

Predsjednik vlade Morrison dao je čvrsto obećanje da će vlasti i sigurnosne službe Australije učiniti sve da zaštite sve njene građane.

U popodnevnim satima muftija Bekrić u Smithfield džamiji zajedno sa članovima odbora sastao se i sa dva člana federalnog parlamenta iz Canberre Chris Bowenom i Ed Husićem.

Članovi Parlamenta došli su lično da izraze svoju sućut u povodu strašnog terorističkog napada

Muftija Bekrić obavjestio je i reisa Kavazovića, članove odbora IZ Bošnjaka u Australiji i ambasadora Bosne i Hercegovine u Canberri Mirzu Hajrića da u nedjelju putuje na Novi Zeland u grad Christ Church gdje će prisustvovati zajednickoj dženazi nevino ubijenih muslimana.

U nastavku prenosimo Proglas imama Jasmina Bekrića, muftije Islamske zajednice Bošnjaka Australije u povodu terorističkog čina:

– U ime Rijaseta Islamske Zajednice u BiH u ime naseg duhovnog vodje Nj. E. Reis ul Uleme Dr Husein ef Kavazovica, Bosanske islamske zajednice Australije i Novog Zelanda, kao njen muftija, u ime svih bosnjaka koji zive u ovom dijelu svijeta izrazavam moju duboku sucut porodicama, prijateljima i najmilijim onih nevinih zrtava koji su mucki ubijeni za vrijeme dok su obavljali dzumu namaz u dvije dzamije u gradu Christchurch u Novom Zelandu.

Oni su ubijeni u momentu kada su bili najranjiviji, bespomocni za vrijeme dzume namaza u petak, u trenutku kada su se bili predali svome tvorcu Allahu dz.s. i kada su njiova tijela, njihove misli i duse bili okrenuti ka Gospodaru, Svemogucem Allahu.

Nase misli i osjecanja sucuti su ovoga momenta s porodicima i rodbinom stradalih kao i sa Muslimanima grada Christchurch i Novog Zelanda u ovim teskim trenucima bola i patnje.

Saznajemo da je pocinilac ovog gnusnog zlocina drzavljanin Australije i njegovi saucesnici rasisti, bijeli rasni suprenacisti koji nisu pokazali ni trunke suosjecanja sa nevinim zrtvama niti priznaju monumentalnost ovog zlocina masovnog ubistva neviniih ljudi na namazu. Oni uopce nisu nicim dali do znanja da je ono sto su cinili veliko zlo, pogresno i anticivilizacijski cin.

Naprosto je nemgocu odabrati pravu rijec koja bi mogla opisati ozbiljnost i silinu ovog zlocina protiv bespomocnih ljudi, nase brace Muslimana, ciji je jedini grijeh bio taj sto su se odazvali svome Gospodaru na dzumu namaz da bi potom u dzamiji bili ubijeni.

Sa velikim bolom, tugom i zaprepascenjem pokusavamo shvatiti tezinu i monumentalost ovog zlocina koji se juce dogodio u teroristickom napadu na vjernike muslimane dzamija Al Noor i Linwood. Molimo Svevisnjeg Boga da porodicama ubijenih ublazi bol i patnju, a one koji su prezivjeli, a ranjeni su pomogne pri ozdravljenju i oporavku. Nemamo snage da shvatimo tezinu bola kroz koji prolaze porodice nastradalih nevinih muslimana. S njima suosjecamo u bolu i tuzi.

Osudjujemo najostrije ovaj gnusni teroristicki cin masovnog ubojstva protiv nevinih ljudi a nase su misli sa bracom i sestrama i prijateljima u Novom Zelandu, dok se istovremeno sami borimo da shvatimo tezinu ovog zlocina protiv nevinih ljudi.

Pitamo se kako je moguce da se ovakav zlocin, ovolikih razmjera, mogao dogoditi u ovako mirnom gradu i drzavi. Nemamo odgovora na to pitanje. Ovaj akt terora uperen je ne samo protiv neduznih muslimana vec takodje protiv najsvetijih vrijednosti covjecanstva, humanizma, principa mira, slobode, slobode vjere, drustvene harmonije i digniteta covjeka.

Apelujemo na organe vlasti Novog Zelanda da pocinioce ovog teroristickog masovnog ubojstva privedu pravdi i kazne ih na nacin na koji oni zasluzuju. Cvrsto vjerujemo da ce zlocinci osjetiti ruku pravde za svoj zlocin.

Ovaj teroristicki napad samo pokazuje kako smo svi mi kao ljudi ranjivi kao pojedinci ali i kao zajednica. Teror ovih razmjera desio se na najmanje ocekivanom mjestu, na miroljubivom i lijepom jugu Novog Zelanda u gradicu Christchurch, koji nosi ime Isusa Krista i njegove crkve. Obzirom na ogroman broj 49 zrtava koje su ubijene te obzirom na ozbiljnost situacije, planiranog zloocina, odsustvo samilosti i griznje savjesti od strane pocinilaca, kao i obzirom na nemogucnost vlasti i organa sigurnosti da predvide ovaj teroristicki cin, sprijece ga i preduhitre, nadaje nam se niz pitanja na koja ne mozemo naci odogvore.

Milioni dolara poreskih obveznika se danas trose na razne antiteroristicke mjere i programe deradikalizacije i suzbijanja radikalnog nasilnog ekstremizma sirom svijeta pa i u Australiji. Uprkos svemu tome mi se jos uvijek osjecamo ranjivim i zivimo u strahu da se i nama ne desi ono sto se desilo muslimanina Novog Zelanda. Kao musliman osobno se osjecam zapanjenim, zabrinutim za buducnost nase zajednice i njenih vjernika ako se ovaj trend nekaznjeno nastavi. Pitamo se gdje ce se dogoditi slijedeci slican zlocin, kada i ko bi ga mogao pociniti.

Odgovore na ova pitanja moramo traziti zajedno. Nema jednostavnih odgovora na teroristicki zlocin ovakvog razmjera kao sto je ovaj u Novom Zelandu. Jedno je pak sasvim jasno, vise nismo sigurni nigdje, bez obzira gdje da odemo. Terorizam nema granica i ne diskriminira jedne protiv drugih na osnovu vjere, nacije, boje koze, rase ili etnicke pripadnosti.

Pogresno neki vjeruju, posebno je to prisutno u medijima, koji nas cesto truju poticuci na preispitivanje naseg pluralnog drustvenog modela zivljenja koji odlikuje tolerancija, harmonija i multikulturalizam u Australiji. Cesto nam se servira da je terorizam jedino vezan za specificne regije svjeta, Bliski istok, ili pak za odredjene vjerske skupine i njihova vjerovanja i religijsku praksu.

Terorizam se disproporcionalno, nepravedno i cesto rekao bih namjerno pripisuje samo muslimanima i islamu. Takve tvrdnje smo uvijek odlucno odbacivali kao pogresne, lazne i tendenciozne. U procesima svaljivanja krivnje za terorizam na jednu vjeru ili jednu grupu vjernika, Muslimane, cesto nas muslimane optuzuju da ne cinimo dovoljno na planu osude i obeshrabrivanja pa cak i zaustavljanja terorizma, kao da imamo neku magicnu moc.

Uvijek smo se isticali po tome da nam je nasa sloboda vjere, mira, drustvene koegzistencije i harmonicne interakcije sa drugima sveta duznost. Sve vrijeme zagovoramo vrijednost ocuvanja mira, slobode, suzivota, demokracije. Ipak, danas smo u poziciji da smo zabrinuti za nasu buducnost i sigurnost. Kao zrtve genocida koji je prezivio nas narod u BiH duboko smo svjesni sta znaci ekstremizam, terorizam te vjerska mrznja.

Danas nije najbolji trenutak da dublje ulazimo u rasprave u vezi razloga zbog cega su organi sigurnosti bili nesposobni da predvide i sprijece teroristicki cin u Novom Zelandu. Kako to da unatoc ogromnim resursima, i naucnim i tehnickim nisu uspjeli sprijeciti pokolj nevinih ljudi u dzamiji koji su mucki ubijeni na namazu. Ali, ova rasprava se mora nastaviti i to zajedno sa nasim sugradjanima, kooperativno sa nasim skolama, porodicama, dzamijama, crkvama, sinagogama, sigurnosnim sluzbama, akademskom zajednicom…

Kako bismo pronasli odgovore na ova pitanja i pomogli da se ovakvi zlocini ne dogode ponovo, potrebno je da razgovaramo posteno i iskreno. Potrebna nam je politicka atmosfera harmonije i povjerenja.

Medjutim, proteklih godina i mjeseci svjedoci smo velikih tenzija i pritisaka u medijima, demonizacije muslimana koja nekad poprima histericne razmjere. To se moglo osjetiti u medijima ali i u politickom diskursu koji su vjerovatno doprinjeli da neki pojedinci time budu ohrabreni, indirektno, mozda nenamjerno, da se odaju ekstremnom nasilju protiv muslimana i da to shvate kao normalno, cak pozeljno, racionaliirajuci to u svojim poremecenim umovima luciferske svijesti, te da pribjegnu upotrebi terora protiv drugih ljudskih bica koje su mediji prethodno dehumanizirali.

U tom pogledu cesto se koristi pravo na slobodu govora kao izgvoor za sirenje mrznje i netrpeljivosti protiv manjinskih zajednica, u ovom slucaju muslimana, ali i drugih, migranata, authotonih stanovnika ove lijepe i drage nam zemlje. Ono sto je posebno zastrasujuce je primjetna, nazvao bih to “mainstreamizacija” rasizma, islamofobije, ksenofobije i drugih zlocina baziranih na mrznji drugog i drugacijeg.

Sve vise postaje jasno da se na politickom horizontu Australije sve vise nazire, a ne samo u medijima, jedna zabrinjavajuca tendencija ekstremizma, antisemitizma, islamofobije…iako cesto prikrivena i obavijena velom slobode govora, ili pak brige za obicne gradjane. Nekada je ova anomalija u proslosti smatrana marginalnom, ali ona danas postaje dio naseg svakodnevnog politickog mainstreama, kako u Evropi i Americi tako i u nasoj Australiji.

Posebno nas zabrinjava sto neki politicari za koje smo drzali da su iskreni, kako oni konzervativne tako i neki progresivne provenijencije, danas zagovaraju otovoreno rasisiticke u zelji da ovladaju polugama vlasti, moci i uticaja a ohrabreni globalnim desnicarskim trendovima koji su usmjereni protiv liberalizma i inkluzivnog politickog poredka. Moramo ostati smireni ali oprezni i moramo raditi zajedno sa nasom bracom krscanima, Jevrejima, i drugim religijama, kao i svim humanistima, da bismo se uspjesno mogli suprostaviti zlu ekstremnog supremacizma i terorizma koji prijeti da unese razdor, nered, sukob i mrznju i krvoprlolice u nasem drustvu.

Ne smijemo dozvoliti da ovaj gnusni teroristicki pokolj muslimana u Christchurchu nanese koprenu na nas vid pa da izgubimo vjeru u vrijednosti mira, pluralizma, suzivota. To su vrijednosti u koje vjerujemo i koje dijelimo sa nasim sugradjanima drugih vjera. Na njima cemo ustrajati. To je nasa zajednicka sudbina. Molimo Allaha da podari sabur porodicam ubijenih muslimana a nama pomogne da se ujedinimo u dobru.