Piše: Edhem El-Šerkavi / Preveo i prilagodio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Na ovaj dan, 30. aprila, 1315 godine umro je Safijuddin el-Hindi. U fikhu je bio šafijskog mezheba, a u akaidu je slijedio eš'arijski mezheb. Vodio je mnogobrojne debate sa Ibn Tejmijom oko određenih akaidskih pitanja. Ova dvojica muslimanskih velikana slagali su se po pitanju tevhida rububijje i tevhida uluhijje, ali su imali oprečne stavove i mišljenja u pogledu razumijevanja Allahovih lijepih imena i atributa.
Safijuddin el-Hindi bio je glasoviti islamski učenjak o kojem je pisao Es-Subki u djelu Tabekatu eš-Šafi'ijje, Ibn Kesir u svom djelu El-Bidaje ven-nihaje, hafiz ibn Hadžer el-Askalani u svom djelu Ed-Durer el-kamine i imam Eš-Ševkani u djelu El-Bedr et-tâl'i.
Bio je lijepog ahlaka, otmjen, blag i ljubazan. Pisao je i prepričavao šaljive anegdote makar bile i na njegov račun.
Evo jedne šaljive anegdote koju je ispričao o sebi. Safijuddin el-Hindi, rekao je: ”Jedanput sam na tržnici našao knjigu koja je bila napisana ružnijim rukopisom od moga rukopisa. Iako je bila skupa, kupio sam je samo iz jednog razloga, da dokažem svima koji me kritikuju zbog lošeg rukopisa, da moj rukopis ipak nije najgori i najružniji. Kad sam došao kući shvatio sam da sam zapravo kupio jednu svoju staru knjigu koju sam napisao izrazito ružnim rukopisom.”
Ova anegdota govori nam važnu činjenicu, da ne smijemo izgubiti iz vida to kako procjenjujemo sebe i druge. Naime, naše znanje u određenoj oblasti ne znači našu stručnost u svim oblastima, a naša slabost u određenoj oblasti ne znači našu slabost u svim oblastima.Stoga ne dopustite da vas vaše slabosti sputavaju u vašem napredovanju u oblasti koju dobro poznajete i ostvarivanju uzvišenog cilja.
