Priredio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Kada su Mongoli napali grad Buharu u muslimanskoj pokrajini Horosan, nisu mogli provaliti u grad, niti ga vojnički osvojiti, pa je Džingis Kan poslao muslimanima pismo sljedećeg sadržaja: ”Muslimani koji nam predaju oružje i stanu u naše redove bit će sigurni, a oni koji odbiju da se predaju neka za svoju sudbinu krive sami sebe.”
Nakon toga muslimani su se podijelili na dvije skupine. Prva skupina je kategorički odbacila predaju oružja, rekavši: ”Da su mogli da nas pobjede i uđu u grad, oni bi to i učinili. Zašto da se predajemo? Nas može zadesiti jedno od dvoje: ili pobjeda od Allaha, poslije koje će se radovati vjernici, ili pogibija na Allahovom putu kojom ćemo rasrditi naše neprijatelje.”
Druga skupina se prepala bilo kakve borbe i sukoba sa Mongolima, rekavši: ”Ne želimo da prolijevamo krv, jer nemamo snage da se borimo protiv Mongola. Zar ne viditi koliko ih ima i kako su opremljeni i naoružani?!”
Zatim je Džingis Kan pisao onima koji su pristali da se predaju: ”Pomozite nam protiv onih koji se nisu htjeli predati i mi ćemo vam prepustiti vlast nad gradom.” Kukavičku skupinu muslimana obmanulo je Džingis Kanovo obećanje i započeli su borbu protiv svoje braće muslimana koji su se odbili predati Mongolima. Na kraju je, uz pomoć Mongola, druga skupina pobjedila. Prva skupina je postojano i hrabro branila svoje principe dok nisu izginuli, a kukavice su se predali da bi postali robovi i sluge svojim neprijateljima.
Međutim, pravi šok su doživjeli kada su im Mongoli uzeli oružje, a zatim su naredili da svi muslimani koji su predali oružje budu poklani kao ovce.
Tada je Džinkis Kan izrekao svoje poznate riječi: ”Da su bili iskreni vjernici ne bi izdali svoju braću zbog nas stranaca.”
Stoga, ne ubijajte svoje lavove da vas ne bi pojeli neprijateljski psi.
