Razni nedorasli, nerealizirani, nedostojni i nepriznati avdići, abdići, žurnali, portali, besposleni i slabo plaćeni, uneređeni u vlastitom kompleksu, kad više nikakvu sreću i utjehu ne mogu pronaći, traže priču kojom će skrenuti malo pažnje na sebe. Kako nisu zanimljivi oni sami po sebi, jer nemaju ni harizme ni karaktera, ni duhovitosti, onda je potrebna velika tema. Najsigurnije je pisati o ličnosti koja je takvima sušta suprotnost, ličnosti koja će u narednih nekoliko stoljeća značiti više za narod, državu, društvo, regiju, svijet, nego li ovi neostvareni tekstopisci vlastitom porodu i komšiluku u narednoj hefti.
Koliko novca je potrebno platiti piskaralima poput avdića ili abdića, da ovoliko mržnje i zlobe ugrade u kvazitekstove u kvazimedijima. Vjerovatno se radi o sići, jer za krupniji novac moraš biti malo veći.
U nekakvom žurnalu, jedan od avdića, piše o prvom predsjedniku Republike Bosne i Hercegovine. O moralnom gorostasu, planini od čovjeka, bosanskom Mendeli, skupio hrabrosti pisati mediokritet koji ni sam ne zna ko je ni šta je, ni ko ga plaća, ni koliko to vrijedi, niti koliko samom sebi jada nanosi.
Ko išta zna o bosanskoj prošlosti, državotvornosti, politici osamdesetih i devedesetih, zna kakva je bila uloga i pozicija prvog predsjednika. O tome znaju i Klinton i Mesić, i Bogićević i Holbruk, i Lagumdžija i Hadžifejzović, i Abdulah Sidran, a znali su i Duraković, i Alija Isaković, i Nedžad Ibrišimović… I za sve njih, i još mnoge intelektualce i državnike širom svijeta Alija Izetbegović je veliki lider, istovremeno dobar i mudar, plemenit i lukav, oštar i umjeren. Da je bilo drugačije, ili da su njegovu ulogu nosili nedorasli i nedostojni avdići i abdići, danas bi cijela Bosna bila ili Srebrenica ili zamjenska pokrajina Srbije. Svaki narod na svijetu je imao i ima svoje lidere, ali malo je onih koji su imali lidera takvog kalibra kakav je bio Alija. Zato se o Aliji piše i danas, a pisat će se još dugo, a sitne duše, koji bi da karijeru ili novac zarade na velikima, brzo ćemo zaboraviti.
