S radošću je u cijeloj Bosni i Hercegovini dočekana vijest da će od početka drugog polugodišta ove školske godine u svim osnovnim i srednjim školama u Republici Srpskoj nastava biti izvođena na način da se prilagodi svim učenicima, odnosno njihovim jezicima. Vlasti, ali i prosvjetari, pa i šira podrška građana, dovela je do toga da će nastava biti održavana, ne isključivo na srpskom, kako je to do sada bilo, već u formi označenoj kao SBH, a što je akronim za srpski, bosanski i hrvatski jezik. Osim ovoga, izučavanje predmeta „maternji jezik“ biće identično struktuirano i imenovano. U RS-u ovako žele, kako sami kažu, izjednačiti sve učenike, dati svima priliku da budu ravnopravni u nastavnom procesu i pokazati kako u ovom entitetu nema mjesta za ideologizaciju i politizaciju jezika.
Naravno, ovo je satira. Neuspjela, jer je odmah, na početku svakom ozbiljnijem i realnijem čitatelju jasno da navedeno nije i ne može biti istina. Jer, u RS-u bošnjačka djeca mogu učiti srpski ili mutant „jezik bošnjačkog naroda“. Zato, svjetlosnim godinama je daleko to da će oni dozvoliti odmak od ustavne kategorije (srpski jezik) i uvođenje nekakve nepostojeće kreature. Na kraju, nema potrebe da ustavnu kategoriju rastoče i uvedu ono što ne poznaju ustavi u BiH.
Istovremeno, agresivna pseudograđanština u Sarajevu ne želi da čuje za odmak od BHS opcije. To nazivaju podjelom djece. Želja im je da bošnjačka djeca, kao u RS-u, i u Sarajevu uče ono što im nije maternji jezik. Agresivno žele nametnuti još jedan mutant – BHS.
Nažalost, nepoštivanje identiteta Bošnjaka, njihove djece, dolazi iz nekoliko sfera. Tako je kino Meeting point, koje u saradnji sa Ambasadom Švedske u BiH organizuje obilježavanje 100 godina rođenja švedskog filmskog umjetnika Ingmara Bergmana, repertoar njegovih djela ponudilo titlovano na engleskom i, pazite sada! – na BHS jeziku.
Kako se može vidjeti po reakcijama na društvenim mrežama, ovakvo nepoštivanje ustavnih kategorija nije prošlo neopaženo pa se mnogi pitaju da li švedska ambasada zna za ovu povredu prava i identiteta većine stanovnika Sarajeva, a što je učinio njihov partner u projektu.
I tako, ni u RS-u bošnjačka djeca ne mogu učiti svoj, maternji jezik – bosanski jezik. Ne mogu to ni u nekim kantonima u Federaciji. Nažalost, ovakve uvrede i poniženja projicirana su i na neke druge oblasti života. Na filmsko platno.
