Priredio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Šejh Ali el-Tantavi jedne prilike je ispričao sljedeće: ”Vidio sam sinoć svoju kćerku kako je stavila malo graha i riže na tepsiju, a zatim je dodala patlidžan, krastavac i nekoliko plodova kajsije. Kad je htjela da izađe, upitao sam je: ”Za koga je to?”
Rekla je: ”Ovo je hrana za čuvara. Nana mi je naredila da mu odnesem.”
Rekao sam joj: ”Uzmi i drugih vrsta jela i svako jelo stavi u poseban tanjir, pa onda tanjire poredaj u veliku bakrenu tepsiju, a zatim još dodaj čašu vode, nož i viljušku.”
Uradila je kako sam joj rekao, a zatim je otišla. Kad se vratila, pitala me je: ”Zašto si to učinio?”
Rekao sam: “Kćeri, hrana je sadaka i udjeljivanje imetka, a lijepo serviranje hrane je sadaka i udjeljivanje osjećanja i samilosti. Prva vrsta sadake ispunjava trbuh, a druga vrsta sadake ispunjava srce.
Da si mu odnijela hranu onako kako si je prvi put bila servirala, čuvar bi se osjećao kao prosjak kojem smo poslali ostakte hrane, a u drugom slučaju, kad si poredala tanjire sa hranom onako ka sam ti ja rekao, on se osjećao kao blizak prijatelj i drag gost.
Velika je razlika između davanja novca i davanja duše. Ovo drugo je veće i kod Allaha i kod siromaha. Stoga, neka tvoje dobročinstvo bude umotano u velikodušnost i ljubav, a ne u omalovažavanje i prijezir.”
