New York Times: Iran dominira Irakom

267

Prošetate li bilo kojom pijacom u Iraku vidjet ćete da su pune robe iz Irana. Mlijeko, jogurt, piletina… Upalite li TV vidjet ćete mnoštvo kanala čiji programi iskazuju velike simpatije prema Iranu.

Ako vidite da se negdje gradi nova građevina, vrlo je vjerovatno da su cement i cigle uvezene iz Irana. A kada besposleni irački mladići požele da se malo „opuste“ uzet će drogu prokrijumčarenu preko porozne iračko-iranske granice.

Ali to je tek mali dio iranskog utjecaja u Iranu.

Širom zemlje šiijske milicije odane Iranu revno rade na uspostavljanju koridora za prebacivanje ljudi i oružja iz Irana u Siriju i Liban.

Čak se i najvažniji dužnosnici iračke vlade postavljaju i smjenjuju po diktatu iz Irana.

Kada su Sjedinjene Američke Države prije četrnaest godina napale Irak Saddama Huseina, zapadni svijet je očekivao da će novi Irak biti demokratska prozapadno orjentirana zemlja na Bliskom istoku. Iran je, pak, od prvog dana u toj invaziji vidio nešto sasvim drugo. Za Iran je to bila prilika da Irak – protiv kojeg su osamdesetih godina vodili brutalni rat u kojem su korištena i hemijaska oružja – pretvori u svoju vazalnu državu. Ako bi u tome uspjeli, ne samo da im Irak više nikada ne bi predstavljao prijetnju, nego bi im služio i kao odskoča daska za daljnje širenje u regiji.

U tom smislu Iran je pobijedio, a SAD- su izgubile.

Posljednje tri godine SAD su fokusirane na borbu protiv ISIL-a u Iraku i zbog toga su vratili u Irak oko 5.000 pripadnika američke vojske.

Iran, pak, nikada nije izgubio iz vida svoju misiju ​​da dominira nad svojim susjedom tako temeljito da ih Irak nikad više ne bi mogao vojno ugroziti, ali i da iskoristi tu državu za učinkovito upravljanje kopnenim koridorom od Teherana do Mediterana.  „Iranski utjecaj je dominantan”, rekao je Hoshyar Zebari, koji je prošle godine smijenjen sa položaja ministra finansija jer je, kako je rekao, Iran pun nepovjerenja prema njegovim vezama na Sjedinjenim Državama.

Iranska dominacija Irakom pojačala je sektaške napetosti u cijeloj regiji. Sunijske zemlje poput Saudijske Arabije mobiliziraju se da se suprotstave iranskom ekspanzionizmu. Ali,Irak je samo dio iranskog ekspanzionističkog projekta, i Iran ga koristi za širenje svog utjecaja u Libanu, Siriji, Jemenu i Afganistanu, te u cijeloj regiji.

Iran je šiijska sektaška država, a u Iraku su šiije većinska vjerska zajednica. Korijeni raskola između sunija i šiija sežu unazad gotovo 1400 godina. Bio je to je vjerski raskol, ali ovih dana riječ je o geopolitici koliko i o religiji.

Iranski utjecaj u Iraku ne samo da iz dana u dan raste, nego se grana i obuhvata sve više različitih sfera: od vojne i političke, do ekonomske i kulturne. Na nekim graničnim prijelazima na jugu irački suverenitet je primisao. Mnoštvo mladih iračkih regruta u šiijske proiranske milicije ulaze u Iran bez mnogo provjera. Nakon što završe obuku u Iranu, odlaze u Siriju gdje pod komandom iranskih oficira brane vlast sirijskog predsjednika Bešara Asada.

S druge strane, iranski kamioni uvoze hranu, kućne potrepštine, krijumčare doroge i druge robe, u Irak koji je za Iran postao tržište od vitalnog značaja na kojem imaju primat.

Iran na svaki način i u svakom domenu nastoji da se nametne u Iraku. U Nedžefu čak i komunalne usluge obavlja iranska firma kojoj je gradsko vijeće dodijelilo koncesiju za tu djelatnost.

U Iraku je u posljednje vrijeme postao popularan aforizam. „Kupujemo jabuke od Iranaca da bismo im ih mogli poklanjati kad dođu na hodočašće.“

U iračkom parlamentu Iran ima veliki broj lojalista koji pomažu da Iran ostvari svoje ciljeve. Iran je osamdesetih godina stvorio političke i militantne grupe među iračkim šiijama da bi se suprotstavili Saddamu Huseinu i oni sada pomažu u ostvarenju interesa iranskog režima. Preko utjecaja na te grupe Iran je osigurao izbor ministra unutrašnjih poslova Iraka po svojoj želji, čime je sebi osigurao kontrolu nad tim ministarstvom i iračkom saveznom policijom.

Možda najvažnije, irački parlament je prošle godine donio zakon kojim su proiranske sektaške milicije postale dio regularnih iračkih snaga sigurnosti. Na ovaj način Iran se finansijski rasteretio jer je iračka vlada preuzela obavezu finansiranja tih milicija iz budžetskih sredstava, a iranski utjecaj nad tim milicijama ostao je jednako snažan.

S obzirom da su parlamentarni izbori u Iraku sve bliži, šiijske milicije se počinju i politički organizirati da bi kroz politički sistem i institucije Iraka osigurali još veći utjecaj i dominaciju Irana u toj zemlji.

Niču novi televizijski kanali povezani s šiijskim milicijama i finansirani iz Irana. Oni  prikazuju Iran kao jedinog spasioca i zaštitnika Iraka, a Sjedinjene Države kao uljeza i neiskrenog saveznika.

Kako bi se suprotstavila rastućem utjecaju Irana u Iraku , vlada SAD-a najavila je da će nakon uništenja ISIL-a, zadržatio dio svojih trupa u toj zemlji. Američka diplomatija je nastojala da u borbi protiv ISIL-a istakne ulogu vladinih sigurnosnih snaga nasuprot proiranskim sektaškim milicijama, a kako bi ojačali premijera Haidera Abadija, kojeg smatraju više naklonjenim SAD-u nego Iranu.

No, Iran igrata dublju igru. Čvrste vjerske veze s iračkom šiijskom većinom i mnogo šira mreža lokalnih saveznika, stvara sliku o Iranu kao jedinom pouzdanom zaštitniku Iraka.

Pripremio: Abdullah Nasup