Princ Mohammed je gotovo nepoznat američkoj javnosti, a njegova mala zemlja ima manje državljanja nego Rhode Island stanovnika. No, on je možda najbogatiji čovjek na svijetu, s obzirom da kontrolira državni fond dobara koji vrijedi 1,3 triliona dolara, što je više nego ijedna druga država.
Mohammed bin Zayed Al Nahyan, princ prijestolonasljednik Abu Dabija i de facto vladar UAE, jedan je od najmoćnijih arapskih lidera. Ujedno, jedan je od najutjecajnijih stranih glasova u Washingtonu.
Zahvaljujući američkoj vojnoj opremi, naoružanju i obuci, njegova vojska je najopremljenija i najsposobnija u arapskom svijetu. Princ je decenijama najvjerniji saveznik SAD-a i do nedavno je poslušno slijedio upute Washingtona, ali sada radi po svom. Njegove specijalne snage aktivne su u Jemenu, Libiji, Somaliji, egipatskom Sinaju. No, uprkos emiratskoj i izraelskoj podršci i vojnom sadjestvu, Egipot do sad nije uspio da uguši vojnu pobunu na Sinaju.
Učinio je sve da spriječi tranziciju u demokratiju na Bliskom istoku, pomogao je da se u Egiptu ponovo instalira autokratski vladar i potaknuo promjenu moći u Saudijskoj Arabiji.
Princ trenutno oponira američkoj politici i destabilizira susjede. Organizacije za ljudska prava kritiziraju ga zbog zatvaranja lokalnih disidenata, zbog uzrokovanja humanitarne krize u Jemenu i podržavanja saudijskog prijestolonasljednika čiji agenti su ubili novinara i disidenta Jamala Khashoggija.
Pod Trumpovom administracijom njegov utjecaj u Washingtonu se čini većim nego ikad. Američki predsjendik prihvatio je prinčeve poglede u vezi Katara, Libije i Saudijske Arabije, čak i uprkos savjetima iz svog kabineta i visokih sigurnosnih dužnosnika.
Zapadni diplomati koji ga dobro poznaju, kažu da je opsjednut s dva neprijatelja, a to su Iran i Muslimansko bratstvo. Donald Trump je prihvatio da se snažno usprotivi oboma i prošle sedmice poduzeo korake kako bi zaobišao kongresno protivljenje nastavku prodaje naoružanja Saudijskoj Arabiji i Ujedinjenim Arapskim Emiratima.
Za razliku od Saudijske Arabije, Emirati dozvoljavaju izgradnju crkava, hramova sikha i hindusa. U Emiratima živi devet miliona stanovnika, ali manje od milion su državljani; ostalo su strani radnici. Žene imaju veće mogućnosti: trećinu ministarskog kabineta čine žene. Princ je veoma zabrinut za širenje utjecaja politike islamista na njegov narod i zato često zapadnim diplomatama ističe da arapski svijet još nije spreman za demokratiju „jer bi islamisti pobijedili na svakim izborima“.
“Dobro se zna ako treba da se nešto uradi na Bliskom istoku”, rekao je Richard G. Olson, bivši američki ambasador u Abu Dabiju, “Emiraćani će to obaviti.”
Na Bliskom istoku princ Mohammed je mnogo aktivan.
U Egiptu je podržao vojni puč 2013., kako bi se uklonio izabrani predsjednik jer je iz Muslimanskog bratstva, u sumaliju je poslao svoje snage, prvo da se bore protiv pirata, a potom i protiv ekstremista. Ima ozbiljnu namjeru da širom zaljeva Aden uspostavi svoje vojne mornaričke baze ili komercijalne luke.
U Libiji, unatoč američkom negodovanju i embargu UN-a, naoružava licije vojnog moćnika Khalife Hiftera. Emiratski piloti izvode vazdušne udare na Tripoli i pretpostavlja se da na istoku Libije imaju vazduhoplovnu bazu.
„Nekada je princ za svoje poteze traži zeleno svjetlo od Washingtona. Danas, međutim, možda pošalje obavijest, ali više ne traži odobrenje“, kazala je gospođa Wahba, bivša američka ambasadorica.
Egipatska vlada i dalje zavisi od milijardi dolara godišnje pomoći emirata i drugih zaljevskih zemalja. Izolacija nije uspjela nagnati Katar da promijeni svoju politiku; u Libiji je Halifa Hafter zapeo u krvavom glibu, nesposoban da dovrši bitku.
Intervencija princa Mohammeda u Rogu Afrike potakla je natjecanje za utjecaj sa rivalima kao što su Turska i Katar. U Somaliji, nakon što su potplatili centralnu vladu, koja ima malo utjecaja u zemlji, emiratske snage su ušle u polunezavisne oblasti Puntland i Somaliland. Džibuti je prošle godine emiratske menadžere svojih luka zamijenio sa kineskim.
“On misli da je Makijaveli, ali se ponaša više kao da je Musolini”, rekao je Bruce Riedel, stručni istraživač na Brookings Institution i bivši službenik CIA-e.
