Nijaz Veladžić Veljun iz Bužima, legendarni heroj odbrane Bosne i Hercegovine, stopostotni ratni vojni invalid, koji je u herojskoj borbi za BiH potpuno ostao bez vida, danas je ispred Vlade USK-a započeo štrajk glađu zbog neispunjavanja uvjeta koji mu pripadaju zakonom. Uvođenjem prihodovnog cenzusa zlatnim ljiljanima on je jedini 100% RVI u BiH kome je ukinuta naknada na zlatni ljiljan jer njegovo primanje prelazi 115 KM preko cenzusa a ima ljiljana koji imaju svoje vlastite firme pa im ta naknada nije ukinuta. Štrajk glađu ne namjerava prekinuti sve dok mu se ne ispune uslovi koji mu pripadaju zakonom.
U nastavku govori Veladžić Nijaz-Veljun. „ Još 2004 godine nakon sto su slijepi RVI sa USK proveli noć u zgradi vlade štrajkajući glađu, sutradan se na osnovu zaključaka vlade Usk krenulo sa projektom trajnog i adekvatnog zbrtinjavanja slijepih RVI sa područja usk. Ovaj proces započeli su njen premijer gosp, Fadil Islamović i direktor kantonalnog fonda gospođa Asima Husetić, u ime ministarstva za pitanje boraca gosp. Mirsad Vojić te 14 slijepih RVI USK. Dogovoreno je da se napravi lista prioriteta i da se svaki od nas slijepih pisanom izjavom izjasni kako želi da bude zbrinut. Lista prioriteta bila je neophodna da se uradi obzirom da je vlada zbog nedostatka finansija tražila da joj damo rok do dvije godine kako bi se definitivno zavrsio projekat za zbrinjavanje slijepih sa područja USK, te zbog činjenice da se par invalida i njihovi porodica već nalazi pred deložacijom.
Dogovoreno je da se u prvoj godini zbrine sedam RVI slijepih a za drugu budžetsku godinu preostalih sedam invalida. Dali smo izjavu kako ko želi biti zbrinut jer je jedan broj invalida zahtjevao da im se izgradi kuća, a nekoliko njih da im se kupe stanovi. Dvojci invalida trebalo je odobriti sredstva za izgradnju vlastitih objekata. Ja sam se izjasnio da želim biti zbrinut izgradnjom kuće u blizini kantonalne bolnice Bihać, a takav smještaj sam tražio zbog mog teškog zdravstvenog stanja i zbog činjenice što sam iz Bužimskog doma zdravlja uvijek dobivao uputu za Bihać na liječenje. Obratio sam se općini Bužim za kupovinu zemljišta ali u budžetu za tu namjenu nikad nisu imali planiranih sredstava, a u jednom od mojih odgovora u općini Bužim se proglasila čak i nenadležnim. U to je vrijeme načelnik općine je bio Jasmin Emrić koji mi je rekao da općina definitivno sa mojim problemom nema ništa. Od tad pa do danas nisam naišao na razumijevanje institucija od općine do kantona da mi se pomogne u kupovini zemljišta pa sam od tih 70.000KM dobivenih za izgradnju objekta kupio zemljište u blizini kantonalne bolnice i stim riješio imovinsko-pravne odnose, uradio projekat i učestvovao u izgradnji kanalizacije, tako da sam ja jedini od slijepih RVI koji definitivno nisam zbrinut na području USK. U najboljoj namjeri da mi svi pomognu ostao sam bez svog riješenog statusa ali su zato u protokolu dokumentacije koju posjedujem jasno stoji da sam u potpunosti zbrinut, to je žalosno”, ističe RVI Nijaz Veladžić, i dodaje. „ Isti taj kantonalni fond i ministarstvo za pitanje boraca su na primjer u Velikoj Kladuši kupili zemljište a potom napravili zgradu od 12 stanova, a šest tih isti stanova dodjeljeni su pripadnicima paravojnih formacija Autonomne pokrajine Zapadna Bosna. Nemam ništa protiv što se je kupovalo zemljište, gradile kuće i stanovi onima protiv koji sam ratovao iz APZB i onima koji su bili u radnom vodu a ne borci, i oni koji su doživili ranjavanje kao civilne žrtve rata, ali želim ako ništa drugo da budem ravnopravan s njima. Moram napomenuti da je upravo ovaj kantonalni fond kontinuirano i stalno gradio kuće čija vrijednost je prelazila i 200.000 KM, kao na primjer kuća Midžić Envera iz Bihaća, a plaćao se i devastirani stan za generala Fadila Hasanagića u iznosu od 153.000 KM, a za naše stambeno riješavanje je izdovjeno 70.000 KM. Od tog dijela stambenog zbrinjavanja uspio sam samo kupiti zemljište te urediti lokacijsku i građevinsku dozvolu. Ja sam jedini RVI ističe Nijaz Veladžić koji sam dobitnik zlatnog ljiljana, jedini koji sam 6 puta ranjavan u direktnim bitkama oslobodilačkog rata i jedini koji sam kao komandir čete bio u specijalnim elitnim jdinicama ”Hamze” kao pripadnici 505. Bužimske brigade. Zbog velikih trauma koje sam doživio u ratu i teški ranjavanja obolio sam i od teške neizlječive bolesti epilepsije, hronične upale bubrega, kao i od PTSP-a, i do danas preživljavam teške muke gdje sam imao samo 9 teških operacija glave i moje je liječenje stalno i kontinuirano. Zašto mi se uskraćuje pravo na stambeno zbrinjavanje ni samom meni a ni mnogima mojim saborcima koji mi daju podršku nije jasno”, ističe Veladžić Nijaz.
Štrajk glađu ne namjerava prekinuti sve dok mu se ne ispune uslovi koji mu pripadaju zakonom.
( Zahvaljujemo se kolegama sa portala www.ljutakrajina.net na ustupljenom materijalu.)
{youtube}j9ca1CLJe44&feature{/youtube}
