Piše: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Uzvišeni Allah, dž.š., u Kur'anu je objavio: ”On spušta kišu s neba, pa rijeke teku koritima s mjerom, i bujica nosi otpatke koji plivaju po površini. I ono što ljudi tope na vatri u želji da dobiju nakit ili oruđe ima također otpatke, slične onima. – Tako Allah navodi primjer za istinu i neistinu; otpaci se odbacuju, dok ono što koristi ljudima ostaje na zemlji. Tako, eto, Allah objašnjava primjere.” (Er-Ra'd, 17.)
U ovom ajetu, Allah navodi primjer ljudima da je Kur’an za ljudska srca ono što je blagorodna kiša (voda) za suhu zemlju. Srce je posuda ili korito za Objavu, kao što kiša, koju Allah spušta sa neba, ima (pravi) svoje korito.
Ima ljudi koji se okoriste Kur’anom i srca im se ispune ubjeđenjem i iskrenim vjerovanjem, a ima onih koji ne vjeruju i poriču Allaha. Njihova srca ispunjena su sumnjom i ta sumnja i zabluda pliva po površini njihovih srca kao mulj po površini vode. No, desi se ipak da laž i zabluda, za trenutak, prekriju rijeku ili izvor istine i da se čini dominantnom, međutim, makoliko zabluda i njeni sljedbenici izgledali nadmoćno i dominantno, oni nisu duga vijeka, jer mulj ne može dugo, on mora nestati. Ostaje samo ono što koristi ljudima, ostaje istina.
Mi upravo živimo u vremenu u kojem zabluda izgleda dominantna, u kojem su se njeni sljedbenici uzoholili, uzdigli i postali grlati i nasilni. Međutim, moramo uvijek imati na umu, na osnovu spomenutog kur'anskog primjera, da je zabluda otpad i mulj koji pliva po površini rijeke i da je pitanje trenutka kada će ga riječni valovi izbaciti negdje na obalu. Sjetimo se da je Poslanik, s.a.v.s., kada je došao među mušrike i neznabošce Mekke, bio sâm, da su ga napadali, proganjali i borili se protiv njega i njegovih sljedbenika, ali na kraju njegove misije, i evo sve do danas, ostala je istina sa kojom je došao, a mušrici su nestali bez traga i spomena.
Borba između istine i laži je trajna
Zatim, moramo imati na umu da je borba između istine i laži trajna i da je to Allahova odredba. Da je Allah htio mogao je učiniti da nevjernici žive na jednoj, a vjernici na drugoj planeti i da ne bude nikakvih ratova, borbi i sukoba među njima.
Tada ne bi bilo masovonog ubijanja kao danas, a masovno ubijanje je predznak Sudnjega dana, kada će se dešavati pokolji nad ljudima kao nad ovcama i kada ubica neće znati zašto ubija niti ubijeni zbog čega je ubijen.
Zašto onda zabluda i njeni sljedbenici danas dominiraju i zašto su istina i njeni sljedbenici poniženi i potlačeni? Zato što je Allah uspostavio zakone i uzroke pobjede i uspjeha koji se spominju u ajetu: ”I protiv njih pripremite koliko god možete snage i konja za boj, da biste time zaplašili Allahove i vaše neprijatelje, i druge osim njih – vi ih ne poznajete, Allah ih zna. Sve što na Allahovom putu potrošite naknađeno će vam biti, neće vam se nepravda učiniti.” (El-Enfal, 60.)
Islamski učenjaci su kazali: ”Ako istinu uporedimo sa suncem, a zabludu sa tminom, – onaj ko radi u tmini, pobijedit će onoga ko spava na suncu i ništa ne radi.” Danas je obrnuto, oni u tmini pripremili su protiv nas svu snagu, a mi se nismo pripremili i ne možemo adekvatno odgovoriti na njihove konstantne napade. I da nije Allahove dobrote i milosti prema nama, oni bi nas potpuno istrijebili.
Allah, dž.š., nas upozorava i podstiče preko ovog ajeta da pripremimo koliko god možemo snage i da uložimo maksimum truda i napora kako bi se efikasno odbranili i kako bi dostojanstveno živjeli. Izraz snaga (ar. kuvvet) u ajetu se spominje u neodređenom obliku, što znači da se ne misli samo na snagu oružja, na određenu snagu, već na sve ono što danas predstavlja snagu i moć, poput sredstava informiranja, jake i efikasne diplomatije, pravedne raspodjele poslova i funkcija, i sl.
Zapravo, Allahov zakon pobjede podrazumijeva da koristiš mogućnosti, resurse, uzroke i sredstva koja je Allah stvorio, kao da su ti prirodni uzroci i sredstva sve, a zatim da se osloniš i pouzdaš u Allaha, kao da ti uzroci nisu ništa. Bez poštivanja ove zakonitosti nema pobjede i uspjeha u životu.
