Ništa brže ne upropaštava blagodati kao nezahvalnost Allahu na njima

556

Piše: Edhem Šerkavi / Preveo i prilagodio: Abdusamed Nasuf Bušatlić

U svom kapitalnom djelu El-Me'âli, Ebu Āli el-Kâli zabilježio je sljedeću predaju: ”Abasijski halifa Ebu Džafer el-Mensur ručao je jednom prilikom zajedno sa svojim bratićem Ibrahimom, pa je Ibrahim u toku jela uzeo jedan zalogaj hrane i stavio ga na rub stola. Vidjevši to, Ebu Džafer el-Mensur je upitao: ‘Zašto si odbacio taj zalogaj?’ Ibrahim je odgovorio: ‘U njemu je dlaka.’ Tada je Ebu Džafer el-Mensur uzeo zalogaj, uklonio je dlaku i pojeo ga, a zatim  je rekao bratiću Ibrahimu: ‘Pokvarilo te je izobilje.”’

Kad sam pročitao tu priču odmah su mi naumpale gomile hrane koje se svakodnevno bacaju u kontejnere za smeće. To su prizori zbog kojih insana hvata strah, jer takvi prizori najbolje govore o ljudskoj nezahvalnosti na blagodatima. Ništa brže ne upropaštava blagodati kao njihovo negiranje i nezahvalnost Allahu, i obrnuto, ništa bolje ne čuva blagodati od zahvalnosti Allahu na njima, na šta aludira ajet: ”Ako budete zahvalni, Ja ću vam, zacijelo, još više dati; budete li nezahvalni, kazna Moja doista će stroga biti.” (Ibrahim, 7.)

Dvije su vrste zahvalnosti Allahu na blagodatima: zahvalnost jezikom i zahvalnost ostalim organima.

Zahvalnost jezikom ogleda se u izgovaranju riječi: ”El-hamdu lillah” – Hvala Allahu!, kao i u zahvaljivanju Allahu na Njegovoj plemenitosti prema nama što nam nije uskratio blagodati koje su mnogima uskraćene.

Zahvalnost ostalih organa podrazumijeva njihov stalni trud i angažman u dobru.

Zahvalnost na novcu ogleda se kroz udjeljivanje sadake.

Zahvalnost na zdravom tijelu ogleda se u pomaganju slabim i nemoćnim.

Zahvalnost na znanju ogleda se u podučavanju neznalica i njihovom usmjeravanju na pravi put.

Dakle, na svaku blagodat poželjno je davati, uvjetno rečeno, zekat, kako bi osigurali trajnost i kontinuitet blagodati.

Pretjerivanje u količini hrane koju kuhamo kod kuće svaki dan, ili na određenim gozbama, zaslužuje posebnu pozornost. Možemo shvatiti domaćina koji je pozvao goste, pa im pripremio obilnu i raznovrsnu hranu, to je ono što svi radimo, ali je neshvatljivo da se nakon toga višak hrane baca u kontejner za smeće, a ne postoji grad ili četvrt u kojima nema onih koji ne mogu naći ni zalogaj hrane kako bi utolili glad.

Allahov Poslanik, s.a.v.s., vidio je hurmu na tlu, pa ju je uzeo i obrisao prašinu sa nje, i želio ju je pojesti, a zatim je odustao od toga jer se bojao da to možda nije hurma od sadake. Allahov Poslanik, s.a.v.s., kao što svi znamo, nije uzimao sadaku, ali je uzimao poklon (hediju), pa je zato hurmu dao onima koji su bili s njim.

Dakle, ovdje se ne radi o jednoj običnoj hurmi koja je nekome ispala na tlo, već se radi o Allahovim blagodatima koje mi ne poštujemo kako treba. Allahov Poslanik, s.a.v.s., nije uzeo hurmu sa zemlje zato što mu je bila potrebna, već je želio da nas poduči zahvaljivanju na blagodatima.

Prenosi se da je majka svih vjernika Mejmuna bint Haris, r.a., vidjela nar (šipak) bačen na zemlju, pa je rekla: ”Allah ne voli nered (fesad).” Do te mjere su ashabi i ashabijke poštovali i čuvali blagodati koje nam Allah daje.

Prije nekoliko dana pročitao sam vijest o otvaranju samouslužnog socijalnog restorana na kojem je vlasnik napisao sljedeću obavijest svojim mušterijama: “Uzmi što god hoćeš, ali sve što uzmeš pojedi; mi svaki dan bacimo hrane koja je dovoljna da se nahrani 200 ljudi!”

Stoga, kuhajte i spremajte onoliko hrane koliko vam je dovoljno, i počastite svoje goste kako želite – i to je vid zahvalnosti na blagodatima -, ali višak hrane podijelite siromašnim komšijama, jer ćete tako imati dvije nagrade: nagradu za sadaku i nagradu za čuvanje blagodati.