Otkako je «Naša stranka» ušla u strukture vlasti u Kantonu Sarajevo, nizom svojih postupaka pokazali su svoju sumnjivu agendu, čiji je cilj relativiziranje istine o agresiji na BiH i genocidu.
Posljednji u nizu od tih postupaka bila je najava Peđe Kojovića, u intervjuu zaTV1, da će ići u entitet RS i Zapadnu Hercegovinu da traži «minimalni zajednički imenitelj o stvarima koje su se dešavale 90-ih», direktno izbjegavajući da te stvari nazove pravim imenom, tj. agresijom i genocidom.
Nedavno je i Senad Avdić, u intervjuu za N1, kazao da je 1991. kada je «Slobodna Bosna» objavila tekst «Sarajevo na četničkom nišanu», Kojović radio prilog na Yutelu u kojem je demantovan taj tekst, minimizirana opasnost od agresije i promovisane teze i izjave oficira JNA.
Svakome ko pažljivo i razumno tumači njegove postupke i postupke «Naše stranke» jasno je da Peđa Kojović sprovodi istu tu agendu, kroz relativiziranje istine o agresiji i genocidu, a ulaskom u Vladu KS dobio je i mogućnost da to radi institucionalnim putem. Prije nego što se isključivo počeo baviti politikom, Kojović je još uvijek otvoreno pokazivao svoje namjere.
O tome svjedoči i intervju, koji je 2010. godine Kojović dao portalu «Radiosarajevo», a povodom predstave «Sarajevska pozorišna tragedija» za koju je tada napisao scenario.
RadioSarajevo: Predstava problematizira pitanje krivice za protekli rat, koji je vaš odgovor na to pitanje?
KOJOVIĆ: “Ne problematizira ona pitanje krivice, nego obratno. Ljudi pokušavaju da sa sebe saperu krivicu za rat. U idealnoj varijanti, uvijek je neko drugi kriv za rat. Ali nije tako. Priča ide na nekoliko nivoa. Na prvom nivou prikazuje ljude na jednoj običnoj gradskoj ulici oko 12 sati i kako od njih napraviti ratnike. To je, nažalost, puno lakše nego što mnogi misle, kao što se i danas u BiH čitava politička slika može promijeniti sa pet zolja i deset kalašnjikova. To je uvijek tako. Najveći je problem kako tu svakodnevnicu zarezati nečim, a onda kada se jednom zareže
nekom idejom koja stvara sukob, taj se sukob širi i, u principu, postaje nebitno zašto je počeo.
Kada u ratu padnu prve žrtve, razlog rata postaje nebitan. Tada se pretvara u ciklični krug krvnih osveta i sve se više umnožava jer ima sve više žrtava i na jednoj i na drugoj strani. Teško je izaći iz tog ciklusa i mi smo još uvijek u njemu», kaže Kojović.
Kojović dodaje u tom intervjuu još i: «Uglavnom se ljudi tuku jedni pored drugih i niko se ne tuče s namjerom da bude zao, odnosno napadač», te zaključuje intervju o ratu riječima: «Uglavnom – svi se brane, ali i svi napadaju
jedni druge».
Cjelokupan intervju se može pročitati na sljedećem linku:
https://www.radiosarajevo.ba/metromahala/lica/peda-kojovic-sarajevska-
pozorisna-tragedija/24511
