“O, kako je Allahu mrsko kada govorite riječi koje djela ne prate!”

0
imagesv islam

Preveo i sažeo: Amir Durmić

U čitavom svijetu je među ljudima zavladao materijalizam i gotovo potpuna predanost dunjaluku. Duše većine ljudi su ogrezle u grijeh i nepokornost Uzvišenom Allahu. Ove bolesti savremenog svijeta nisu zaobišle ni islamski ummet. Uz sve to, u njemu se proširila i jedna vrlo opasna pojava na koju nas je upozorio naš Gospodar i u vezi nje nam prijetnju uputio: ”O vjernici, zašto jedno govorite, a drugo radite? O, kako je Allahu mrsko kada govorite riječi koje djela ne prate!” (Saff, 2-3) Draga braćo, jedno govoriti a drugo raditi je vrlo ružna i opasna osobina koju sebi iskreni musliman nikada ne bi smio dozvoliti. Onaj ko pri sebi ima ovo svojstvo, takav postupa suprotno od onoga kako su postupali Allahovi poslanici i vjerovjesnici.

Šuajb a.s. je svome narodu govorio: ”Ja ne želim činiti ono što vama zabranjujem; jedino želim učiniti dobro koliko mogu, a uspjeh moj zavisi samo od Allaha; u Njega se uzdam i Njemu se obraćam.” (Hud, 88) Allah Uzvišeni nas upozorava na opasnost onih koji nas oduševljavaju svojom retorikom i lijepim govorom, a čije riječi ne prate konkretna djela: ”Ima ljudi čije te riječi o životu na ovome svijetu oduševljavaju i koji se pozivaju na Allaha kao svjedoka za ono što je u srcima njihovim, a najljući su protivnici.” (El-Bekare, 204). Takvi pred ljudima izgledaju lijepo i bogobojazno, pričaju kulturno i učtivo i pozivaju u dobro, ali kada se vrate svojim kućama i svojim porodicama, među njima siju nered, nasilno se ponašaju i nad njima se najokrutnije iživljavaju. Neke od takvih ubrajamo u najbolja Allahova stvorenja jer iz njihovih usta kićene besjede izlaze i pred nama izgledaju kao evlije, ali ako im se pruži prilika da ugrabe komadić ovog prolaznog dunjaluka, vidiš ih kako prema njemu bezglavo jure, pa čak i kojekakve dokaze navode kako bi ono što je jasni haram proglasili halalom i na takav način svoje strasti i dušu zadovoljili.

Sa druge strane, postoje i oni koji govoreći kako se navodno bore za prava žena, svojim lijepim govorom nastoje unijeti smutnju i nered u tradicionalna muslimanska društva. Njihov trud kojeg neumorno ulažu u tom pravcu nije ništa drugo do pokušaj da se uništi ili barem poljulja ono što je preostalo od morala i čednosti u muslimanskim društvima. Allaha Uzvišenog molimo da budemo od onih koji će govoriti lijepe riječi i oni koji će prvi postupati po onome u što druge pozivaju.