Piše: Nebil ibn Abdulmedžid en-Nešmi
Priredio: Semir Imamović / Saff.ba
11. Jedna od učinkovitijih odgojnih metoda, koju bi odgajatelj, svakako, trebao koristiti u postupku odgoja je navođenje primjera/“darbul-emsal“. Rekao je Uzvišeni: „Allah se ne ustručava da za primjer navede mušicu ili nešto sićušnije od nje; oni koji vjeruju – ta oni znaju da je to Istina od Gospodara njihova; a oni koji ne vjeruju – govore: ”Šta to Allah hoće sa ovim primjerom?” Time On mnoge u zabludi ostavlja, a mnogima na Pravi put ukazuje; ali, u zabludi ostavlja samo velike grješnike.” (El-Bekare, 26)
12. Dijalog (razgovor, razmjena mišljenja) sa odgajanicima, bez obzira na njihov uzrast i dob, i bez obzira na razlike između njih i odgajatelja, spada u temeljne principe, a ne finese i dopunske stavke, odgoja. Razmisli o riječima Uzvišenog: „A kada Gospodar tvoj reče melekima: ”Ja ću na Zemlji namjesnika postaviti!” – oni rekoše: ”Zar će Ti namjesnik biti onaj koji će na njoj nered činiti i krv proljevati? A mi Tebe veličamo i hvalimo i, kako Tebi dolikuje, štujemo.” On reče: ”Ja znam ono što vi ne znate.” (El-Bekare, 30)
13. Znanje, znanje i opet znanje ključni je uslov svakog napretka i odlikovanja nad drugima. Rekao je Uzvišeni: “I pouči On Adema nazivima svih stvari, a onda ih predoči melekima i reče: ”Kažite Mi nazive njihove, ako istinu govorite!” (El-Bekare, 31)
14. Najefikasniji način za sputavanje jastva i taštine (samodopadljivosti) je vezivanje svih stvari i njihovih uzroka za Allaha, dželle šanuhu, i odricanje od bilo kakvih vlastitih zasluga, kao što su to može razumijeti iz kur’anskih riječi: “Hvaljen neka si” – rekoše oni – ”mi znamo samo ono čemu si nas Ti poučio; Ti si Sveznajući i Mudri.” (El-Bekare, 32)
15. Oholost je majka svih “velikih grijeha”/”el-kebair”, kao što kaže Uzvišeni: “A kada rekosmo melekima: ”Poklonite se Ademu!” – oni se pokloniše, ali Iblis ne htjede, on se uzoholi i posta nevjernik.”( El-Bekare, 32)
16. Šejtansko zavođenje/uljepšavanje jedan je od glavnih uzroka zapadanja u grijehe. Kaže Uzvišeni: “I šejtan ih navede da zbog drveta posrnu i izvede ih iz onoga u čemu su bili. ”Siđite!” – rekosmo Mi – ”jedni drugima ćete neprijatelji biti, a na Zemlji ćete boraviti i do roka određenoga živjeti!” (El-Bekare, 36)
17. Tevba (pokajanje) je poklon i blagodat, na kojoj treba zahvaljivati Allahu, dželle šanuhu. Kaže Uzvišeni: “I Adem primi neke riječi od Gospodara svoga, pa mu On oprosti; On, doista, prima pokajanje, On je milostiv.” (El-Bekare, 37)
18. Sreća, koja se ogleda u savladavanju straha (od neizvjesne budućnosti) i tuge (za prošlošću), može se ostvariti samo slijeđenjem Božije upute. Čitaj ako želiš: „Od Mene će vam uputstvo dolaziti, i oni koji uputstvo Moje budu slijedili – ničega se neće bojati i ni za čim neće tugovati.” (El-Bekare, 38)
19. Primjećivanje i sjećanje Božijih blagodati je ibadet, bogougodno djelo, s kojim se približavamo Allahu i koji nam je On naredio. Kaže Uzvišeni: “… sjetite se blagodati Moje koju sam vam podario…” (El-Bekare, 40)
20. Nagrada/kazna je od one vrste od koje je i djelo. Kaže Uzvišeni: “i ispunite zavjet koji ste Mi dali – ispuniću i Ja svoj koji sam vama dao, i samo se Mene bojte!” (El-Bekare, 40)
Vezana tema:
