Autor: Mr. Bilal ef. Hodžić
PEGIDA (Patriotische Europäer gegen die Islamisierung des Abendlandes) – Patriotiski Evropljani protiv isalmiziranja Zapada je registrovano udruženje koje se bori protiv islamizacije Njemačke i Evrope. Vođe ove organizacije od 20. oktobra 2014. organizuju sedmične demonstracije u Dresdenu protiv shodno njihovom viđenju propale evropske i njemačke emigracijske i azilske politike. Slične demonstracije se održavaju i u drugim gradovima. Stručnjaci za sociologiju ocjenjuju većinu učesnika kao pripadnike srednje klase sa pretežno građansko-konzervativnim, a dijelom i desničarskim shvatanjima. Da li se sa inicijatorima Pegide i sa učesnicima može raspravljati, ostaje tema debata. Vjerske zajednice kao i druge organizacije upozoravaju na neprijateljstvo prema strancima a djelomično i rasizam koji bi se na ovim demostracijama mogli pojaviti. U mnogim Njemačkim gradovima se održavaju antidemonstracije.
Nastanak Pegide
Glavni inicijator Pegide je Lutz Bachmann. Na Facebboku je 11. oktobra 2014. osnovao zatvorenu grupu pod nazivom „Mirovni Evropljani protiv islamiziranja Zapada“. Ovim je htio da izrazi svoj protest protiv solidarnog okupljanja u Njemačkoj zabranjenoj kurdskoj radničkoj partiji (PKK) i njenoj oružanoj borbi protiv islamske države. Od 16. oktobra 2014. grupi se priključio i nekadašnji kandidat za gradsko vijeće FDP stranke iz Meissena Siegfried Däbritz. Zahtjevao je pokretanje demonstracija protiv „napredujućeg islamiziranja naše zemlje“ i „vjerskih ratova na našim ulicama“ putem terorističkih islamskih snaga u koje ubraja IS (Islamska država) i El-Kaida. Na demostracijama bi se trebale koristiti parole iz Ponedjeljskih demonstracija 1989/1990. godine „Mi smo narod“. Naglašavao je kako ova inicijativa ne bi smjela da postane okupljalište desničarski orijentisanih ekstremista, neonacista ili njima sličnih. Bachman je preferirao da se naziva patriotom, kako bi izbjegao nacističke prefikse koje je očekivao kao reakciju na najavljena okupljanja. Kao uzor za naziv je uzet izborni plakat CDU stranke iz 1960. sa sloganom „Spasite zapadnoevropsku kulturu“. Od 20. oktobra poziva na sedmične noćne šetnje u Dresdenu.
Vođstvo Pegide
Shodno izjavama Bachmanna 12. osoba iz različitih pokrajina i sa različitim zanimanjima su potpomognuti većim timom pokrenuli ova okupljanja. Organizatori se ne ograđuju od neonacista i huligana. Bachamann naglašava da Pegida nije desničarsko ekstremna i upućuje na zakon o okupljanju koji svima dozvoljava učešće. Porast učesnika je pozdravio 8. decembra na Pegidinoj internet stranici riječima: „Njemačka se budi, svaki dan ima nas sve više“. Postoje indicije da je vođstvo Pegide povezano sa organizacijom HoGeSa (Hooligans gegen Selfisten – Huligani protiv selefija). Däbritz i Thomas Tallacker kako navodi časopis Spiegel su od ljeta 2013. skrenuli pažnju na sebe putem rasisitičkih izjava o musliamanima, Kurdima, Turcima i azilantima. Tallacker je morao zbog toga da napusti gradsko vijeće. Däbritz je 26. oktobra prisustvovao susretu huligana u Kelnu gdje je došlo do eskalacije nasilja. Na Facebook stranicama „Hogesa des Ostens“ mogu se naći rasističke izjave kao i zahtjevi za spaljivanjem Kur'ana. Glasnogovornici Pegide pozivaju učesnike da mirno demonstriraju bez uzvikivanja bilo kakvih parola o kojima bi se kasnije moglo negativno izvještavati kao i da ne daju nikakve intervjue. Na taj način žele kako navodi stručnjak za komunikaciju Wolfgang Donsbach da isprovociraju medije čime pokazuju općenito nezadovoljstvo sa eatbliranom politikom i medijima. Nakon izvještaja o Bachmannovim kažnjavanjima ponudio je ostavku na poziciji vođe demonstracija. Ostavka je putem aklamacije 1. decembra 2013. odbijena. Od 19. decembra inicijativa je registrovano udruženje. Bachmann je predsjednik, Rene Jahn je podpredsjenik, Kathrin Oertel blagajnik, medijski govornik i od januara 2015. umjesto Bachmanna glavni glasnogovornik.
Učesnici i pomagači
Tehnički univerzitet Hans Vorländer u Dresdenu je sproveo anketu Pegida demonstranata 22. decembra 2013. i 5. i 12. januara 2015. Dvije trećine demonstranata su odbile da budu anketirane. Oko 400. anketiranih su kao glavni razlog učešća na demonstacijama naveli nezadovoljstvo sa politikom 54%, islam, islamizam i islamizacija 23%, kritika medija i javnosti 20%, suzdržanost protiv podnosioca zahtjeva za azil i emigranata 15%. Tipičan učesnik demonstracije shodno studiji je pripadnik saksijke srednje klase, muškarac, u prosjeku 48. godina star, bez religije, nevezan za partiju, obrazovan, zaposlen, i posjeduje za saksonske prilike iznadprosječnu neto platu.
Vorländer vidi Pegidu ne kao pokret desnoekstremista, penzionera ili neazposlenih. Okupljanja su za većinu mogućnost izražavanja duboko skrivenih i neartikulisanih osjećaja protiv političke elite koja formira mišljenje.
Pegidi pružaju potporu putem njene stranice preko 140.000 osoba (stanje: 15. 01.2015). Shodno političkom savjetniku Martinu Fuchsu korisnici Facebooka mogu teme i emocionalne sadržaje koji nisu reprezentovani u zvaničnim medijima bolje poentirati i raširiti.
Demostracije
U Dresdenu
Broj učesnika shodno policijskim izjavama kontinuirano raste sa 350. 20. oktobra 2014. na više od 25.000 12. januara 2015. Dočim, posmatrači tvrde da su procjene od 15/22 decembra i 5. januara suviše visoke. Demonstranti reagiraju na novinare putem razglasa uzvikujući „Lažljivo novinarstvo“ ili „Narodni izdajnici“ političarima. Nacionalsocijalistička propaganda je 1930-ih i 1940-ih izraz „Lažljivo novinarstvo“ koristila protiv komunista i židova. Također izraz „Narodni izdajnici“ je bila često korištena fraza u njihovom govoru. Jedan učesnik demonstracija je 22. decembra napao jednog novinara nazivajući ga „židovskom svinjom“. Na 11. okupljanju 5. januara 2015 uzvikivane su parole „Sachsen ostaje njemački“ i „Merkel mora otići“. Od decembra 2014 formiraju su lokalne inicijative u raznim njemačkim gradovima kao što je Bogida (Bonn), Dügida (Düsseldorf), Kögida (Köln), Hagida (Hannover). Na prvim demonstracijama u Hannoveru 12. januara 2015. okupilo se 200 demonstranata dok je na strani antidemonstranata bilo 2500 učesnika čiji broj se popeo na 16500 koji su se pod motom „Šareno umjesto smeđe“ okupili kako bi izrazili svoje neslaganje sa desničarsko orijentisanim ekstremima. Avni Altiner, predsjednik pokrajinskog udruženja muslimana je rekao: Ne smijemo dozvoliti da se naše društvo podijeli niti putem selefija niti putem desničarskih ekstremista. U Kölnu je na demonstracijama bilo 150. učesnika među njima i pripadnici HoGeSe dok je na strani antidemonstranata bilo 6500 učesnika.
Reakcije u Njemačkoj
U decembru 2014 predstavnik crkve na državnom nivou biskup Ludwig Schick se očitavao naspram Pegide optuživši je za rasnu mržnju, širenje iracionalnog straha i propagiranje agresije protiv ljudi, drugih kultura i religija. Kršćani ne smiju u tome učestvovati. Njemačka biskupska konferencija odbacuje Pegidu bez ikakvih pitanja.
Josef Schuster (Centralno vijeće židova) je označilo Pegidu kao izuzetno opasnim. „Sa verbalnim napadima počinje a završava se sa fizičkim napadima kao što je to u Bayernu povodom planirane izgradnje azilantskog doma“ – odnoseći se na 11. decembar 2014. i podmetanje požara sa grafitnim kukastim križevima na već useljiv dom za azilante u Vorri. Takođe je izjavio da strah od islamskog terora je instrumentaliziran kako bi se cijela religija ocrnila. Ovako nešto je neprihvatljivo.
Aiman Mazyek (Centralno vijeće muslimana) je rekao: „Desničarski ekstremi crtaju uvijek nanovo jednu neprijateljsku grimasu Njemačke koje uopšte nema. Slogani demonstranata pokazuju da neprijateljstvo prema strancima i antisemitski rasizam je postao društveno prihvatljiv.
Državni predsjednik Joachim Gauck ja nazvao Pegidu: „Haotičari i strujanja koja nisu od pomoći i kojima ne treba posvećivati previše pažnje“. Državni ministar pravosuđa Heiko Maas (SPD) nazvao je Pegida demonstrante „sramotom za Njemačku“. On se izjasnio 29. decembra sljedećim riječima: „Njih ne treba samo kritikovati, nego ih treba na njihove humanitarne obaveze podsjetiti i sa faktima i argumentima konfrontirati. Pegida nije narod nego počiva na jednoj gomili prepunoj paušalnih predrasuda. Apsurdno je širenje straha od stranaca u jednoj pokrajini gdje stranca jedino uz tešku muku možete naći.
Heiner Geissler (CDU) je izjavio: „Strah od islama u njegovoj ekscesivnoj formi je u potpunosti opravdan“. Pegida demonstrira protiv radikalnih muslimana širom svijeta, protiv propagande Šeriata i tzv. govornika mržnje u Njemačkoj. Mora se odlučno nastupiti protiv islamista ovdje.
Gregor Gysi (Die Linke) je prebacio svim političkim frakcijama koji sjede u Bundestagu da su zakazali: Stanovništvu nije dovoljno objašnjeno da većina muslimana su u potpunosti miroljubivi i nenasilni dok su nasilni islamisti izuzetak. Ove razlike poltičari moraju svugdje jasnim učiniti.
Prominentni pravnik Friedrich Schorlemmer je veoma žestoko kritizirao parole Pegide 23. 12.2014. smatrajući da su parole građanskog pokreta iz 1989. godine zloupotrijebljene. Mirovni poziv „Mi smo narod“ se tada uzvikivao protiv moćnih i silnih, a danas se ta parola uzvikuje protiv slabih, protiv onih kojima je potrebna pomoć, protiv emigranata koji su nam došli sa svojim snovima. Cem Özdemir (Zeleni) odbija dijalog sa Pegida demonstrantima i zalaže se umjesto toga da otvorenost Njemačkog društva bude još ofanzivnija.
Nekadašnji državni kancelar Gerhard Schröder (SPD) je zahtjevao ustanak protiv Pegide. Odao je počast antidemonstrantima u Dresdenu i drugim gradovima. Demokratske partije bi trebale sasvim jasno da se ograniče od Pegide čega se konzervativne partije boje.
Bernd Lucke (predsjednik stranke AFD) smatra zabrinutost Pegide zbog islamskih ideja razumljivim. Angela Merkel je 15. decembra izjavila da u Njemačkoj nema mjesta za raspirivanje mržnje i klevetanje a naročito ne protiv stranaca. U svom novogodišnjem obraćanju 31. decembra je rekla: Danas neki ponovo „Ponedjeljak“ prizivaju i uzvikuju parolu „mi smo narod“, ali u stvarnosti misle: vi ne pripadate ovdje zbog boje vaše kože ili zbog vaše religije. Zbog toga kažem svima koji učestvuju na tim demonstracijama: Ne slijedite one koji vas na to pozivaju! Jer u njihovim srcima često su predrasude, hladnoća pa čak i mržnja!“
Pedeset prominentnih političara, ekonimsta i umjetnika među kojima je nekadašnji kancelar Helmut Schmidt i Gerhard Schröder su potpisali 5. januara, 2015. apel protiv Pegide, protiv netrpeljivosti i netolerantnosti prema strancima. Ministar vanjskih poslova Frank-Walter Steimeier je pojasnio da Pegida nanosi štetu Njemačkoj i njenoj vanjskoj politici. Ministar finansija Wolfgang Schäuble (CDU) je rekao: „Parole ne zamjenjuju fakte: Njemačka treba doseljenike. Mi moramo imati srce za one koji su u nevolji.“
Alexander Gauland (AFD) je 7. Januara, 2015. izjavio: „Napad na Charlie Hebdo je potvrdio opravdanost zabrinutosti Pegide o opasnostima od islamizma”. Njemački ministar unutrašnjih poslova Thomas Mezier (CDU) izjavio je, da je diferenciranje ekstremističkih i terorističkih grupacija od islama prijeko potrebno.
Da li Pegida ima perspektivu
Prema rezultatima istraživanja javnog mnijenja fondacije Bertelsman 57% nemuslimanskih građana Njemačke doživljavaju islam kao opasnost. 2012. godine bilo ih je 53%. Osim toga, 62% ispitanika smatra da se „islam ne uklapa u zapadni svijet“, a prije dvije godine je to mišljenje zastupalo svega 53 procenta. Čak 40% anketiranih osjeća se zbog muslimana u Njemačkoj kao „stranac u sopstvenoj zemlji“. Svaki četvrti bi čak zabranio muslimanima doseljavanje u Njemačku.
Jačanje Pegide također pothranjuje stereotipe upravo u onim sredinama gdje nije zastupljena multikulturalnost. Nespremnost za nošenjem sa postojećim socijalnim problemima upravo dovodi do političkih stavova, gdje se paušalno problemi u društvu artikulišu ka jednoj grupi, u ovom slučaju muslimanima.
Iz svega navedenog može se zaključiti da je daleko veći broj onih koji se ne slažu sa idejama Pegide, ali i da sa druge strane raste broj njenih simpatizera. Njemački političari su se jasno ogradili od ideologije Pegide, ali ima i onih koji je podupiru poput stranke Alternativa za Njemačku. Pripadnici Pegide pokušavaju da svoju ideju rašire po Evropi gdje se osnivaju slični pokreti koji se po brojnosti mali, ali ipak su tu. U gradovima gdje je izražena multikulturalnost Pegida ima veoma slabe šanse. Kako god postoji islamofobija kod zapadnjaka također se razvija i pegidofobija kod muslimana. Demonstracije koje Pegida organizuje se ne mogu zabraniti sve dok ne narušavaju ustav Njemačke. Trenutno bi se moglo reći da se nalaze u sivoj zoni i da pažljivo biraju način na koji se obraćaju u medijima kako svojim istupima i izjavama ne bi povrijedili ustavna prava. Pegida je fenomen koji trenutno nije ostvario veliki uspjeh, ali je artikulisao potisnute fobije onog dijela Njemačkog stanovništva koji putem demonstracija želi da iskaže svoja neslaganja i frustracije. Zabrinjava činjenica da se u djelovanju Pegide razaznaju elementi nacionalsocijalističke partije iz 1930-ih godina koja je „zapalila“ kompletnu Njemačku i odvela je u rat. Da li se aveti prošlosti ponovo vraćaju, vrijeme će nam pokazati.
Izvori:
www.wikipedia.de
www.deutschewelle.de
www.spiegelonline.de
