Podrška iz Sarajeva: Dodiku i Čoviću otvorena vrata Predsjedništva BiH

1959

Odlično se u posljednjim danima stvari odvijaju po Milorada Dodika i Dragana Čovića. Mnogo bolje nego što su se nadali i očekivali, ali ne zahvaljujući njihovim po državu Bosnu i Hercegovinu destruktivnim politikama, već potezima dijela političkog Sarajeva.

Tri kandidata za tri člana Predsjedništva BiH ispred “građanskog bloka” ili “ljevice”, odnosno SDP-a i Demokratske fronte, u praksi predstavljaju otvoren put za Dodika i Čovića. Disperzija glasova koje bi ovaj politički blok, odnosno jedan njihov kandidat za člana Predsjedništva BiH, mogao osvojiti u mnogome olakšavaju izbor kandidata SNSD-a i HDZ-a BiH.

No, krenimo redom. Najprije je kandidaturu za člana Predsjedništva BiH iz reda hrvatskog naroda ozvaničio Željko Komšić. Nakon njega je u javnost istupio i Nermin Nikšić, kazavši kako će “ljevica” za predstojeće izbore glasačima ponuditi čak tri kandidata za članove Predsjedništva iz reda svakog konstitutivnog naroda.

Komšićeva kandidatura će sama po sebi hegemonizirati HDZ-ovo glasačko tijelo, odnosno glasačko tijelo Dragana Čovića, što će toj stranci donijeti benefite u izborima za druge nivoe vlasti. Međutim, broj glasova koje bi Komšić mogao osvojiti na predstojećim izborima će biti znatno manji i to “zahvaljujući” odluci SDP-a da istovremeno glasačima u Federaciji ponude i kandidata za člana Predsjedništva BiH iz reda bošnjačkog naroda. Glasovi koji bi mogli pripasti Komšiću, a koje će “odvući” drugi kandidat bošnjačke nacionalnosti, bi mogli biti dovoljni Draganu Čoviću da ipak izbori drugi uzastopni mandat u Predsjedništvu BiH.

Mladen Ivanić je na prošlim općim izborima tijesno pobijedio Željku Cvijanović i to zahvaljujući bošnjačkim glasovima u entitetu RS. Ti glasovi bi na narednim izborima trebali pripasti kandidatu “ljevice”, što bi otvorilo prostor kandidatu SNSD-a, odnosno upravo Miloradu Dodiku. Šanse Draška Aćimovića ili bilo kojeg drugog kandidata “ljevice” da pobijedi na izborima za člana Predsjedništva BiH iz reda srpskog naroda su u okvirima naučne fantastike.

Nameće se pitanje zašto bi SDP radio protivno interesima “ljevice” da ima svog člana Predsjedništva BiH. Da bi odgovorili na to pitanje, vratit ćemo se nekoliko mjeseci unazad. Početkom jula prošle godine Milorad Dodik je izjavio za ATV da će “SNSD i HDZ BiH od 2018. godine određivati ko će biti bošnjački partneri u vlasti”. Osokoljen činjenicom da se prethodno izborio za naklonost Dnevnog avaza, najprije se za naklonost Dodika i Čovića borio predsjednik SBB-a Fahrudin Radončić.

Međutim, svoju je priliku u tome vidio i Nermin Nikšić. Tajno se u novembru prošle godine sastao u Banjoj Luci sa Miloradom Dodikom. Razgovarali su, uvjeravao je Nikšić javnost nakon što je tajni sastanak razotkriven, o “općoj političkoj situaciji u BiH”. Jako je teško povjerovati da bi predsjednik SDP-a otputovao u Banju Luku na noge Dodiku samo kako bi razmijenili poglede na aktuelnu političku situaciju.

Potezi SDP-a koji su uslijedili kasnije, a koji su “krunisani” najavama o tri kandidata “ljevice”, u mnogome su rasvijetlili sadržaj i karakter tajnog sastanka u Banjoj Luci. Najprije je SDP počeo jačati stranačku infrastrukturu u RS-u, a jedno od najzvučnijih pojačanja bio je Vojin Mijatović, donedavni zamjenik ministra civilnih poslova i bivši član Dodikovog SNSD-a.

Zatim je uslijedio 9. januar i proslava neustavnog praznika “dana RS-a”, za čiji se legitimitet SDP u posljednjih mjesec dana grčevito borio. Klub Bošnjaka Vijeća naroda RS-a i dva delegata iz Kluba Hrvata uputili su zahtjev za ocjenu ustavnosti Zakona o praznicima RS-a. Zahtjev su potpisali svi Bošnjaci, osim SDP-ovog Enesa Suljkanovića. Iz te stranke su odluku pojasnili stavom kako je zahtjev za ocjenu ustavnosti “predizborni trik SDA”.

Za razliku od obraćanja Ustavnom sudu BiH, u kojem je SDP prepoznao predizborni trik, njihov je zastupnik Denis Bećirović u parlamentarnu proceduru uputio unaprijed na propast osuđenu inicijativu o proglašenju 9. januara danom sjećanja na žrtve genocida. Toliko o predizbornim trikovima, populizmu, politikanstvu i u konačnici odnosu prema neustavnom prazniku na kojem SNSD gradi svoju poziciju unutar glasačkog tijela.

Jedini pobjednici ovakve politike SDP-a zapravo su Milorad Dodik i Dragan Čović, koji će, osim vlastitih pozicija u Predsjedništvu BiH, svojim strankama nakon oktobra 2018. godine neupitno osigurati i učešće u vlasti na svim nivoima.

Izvor: Faktor