Vapimo za (dugo)trajnim mirom
Ponukana posljedicama tragičnih dešavanja iz 90-ih godina prošlog vijeka, koja su sa sobom odnijela stotine hiljada nevinih života, naša zemlja vapi za (dugo)trajnim mirom, sigurnošću i stabilnošću, kako joj se nedavna historija nikada više ne bi ponovila.
Uprkos činjenici da najjači vojno-politički savez, kao što je NATO, svakoj zemlji članici nudi mir, sigurnost, stabilnost, ekonomski prosperitet, i šta sve ne, u BiH i dalje ne postoji konsenzus o tom izuzetno važnom pitanju. A, nažalost, ne nazire se ni da će ga uskoro i biti.
Polovina države, preciznije njen malo veći dio – Federacija BiH – voljna je da se BiH što je moguće prije sakrije pod “sigurnosni kišobran”. No, njena druga polovina – Republika Srpska – oštro se suprotstavlja članstvu u bilo kojoj vojnoj organizaciji, pozivajući se na Rezoluciju o vojnoj neutralnosti, koja je u NSRS usvojena u oktobru 2017. godine.
Srećom, od ove entitetske rezolucije, koja ni nema obavezujući karakter, veću snagu ima državni zakon. A ovdje konkretno govorimo o Zakonu o odbrani BiH iz decembra 2005. godine.
Zlata vrijedan je član 84. tog zakona, koji govori o aktivnostima vezanim za prijem u NATO savez:
“Parlamentarna skupština, Vijeće ministara Bosne i Hercegovine, Predsjedništvo, te svi subjekti odbrane, u okviru vlastite ustavne i zakonske nadležnosti, provest će potrebne aktivnosti za prijem Bosne i Hercegovine u članstvo NATO-a”.
Podsjetimo, od zemalja na području Zapadnog Balkana, jedino još Bosna i Hercegovina i Srbija nisu u članstvu NATO-a, dok bi se učlanjenje Sjeverne Makedonije trebalo desiti ubrzo.
Šta je NATO?
Sjevernoatlantski savez, Organizacija sjevernoatlantskog sporazuma ili skraćeno NATO je vojno-politički savez formiran 4. aprila 1949. u Washingtonu.
Danas broji 29 zemalja članica, a osnovalo ga je 12 država: Belgija, Kanada, Danska, Francuska, Island, Italija, Luksemburg, Holandija, Norveška, Portugal, Velika Britanija i SAD.
Naknadno mu je pristupilo još 17 zemalja, i to u sedam krugova proširenja: Grčka, Turska (18. februara 1952.), Njemačka (9. maja 1955.), Španija (30. maja 1982.), Češka Republika, Poljska, Mađarska (12. marta 1999.), Bugarska, Estonija, Latvija, Litvanija, Rumunija, Slovačka, Slovenija (29. marta 2004.), Hrvatska, Albanija (1. aprila 2009.), te Crna Gora (5. juna 2017.).
Prema važećim standardima i procedurama, članica NATO saveza može postati bilo koja evropska država koja je u stanju da unapređuje principe pomenutog Sporazuma i doprinosi sigurnosti sjevernoatlantskog područja. Članstvo u NATO-u pruža pouzdanu garanciju da će članice priskočiti jedna drugoj upomoć u slučaju napada na neku od njih.
Put BiH ka NATO-u – hronologija
U nastavku teksta donosimo vam hronologiju dugogodišnjeg bosanskohercegovačkog puta ka članstvu u najjačem vojnom savezu na planeti:
Juli 2001. – Predsjedništvo BiH jasno izrazilo opredjeljenje za uključenje BiH u evropske i euroatlantske integracije i NATO program Partnerstvo za mir (PfP), kao i za provedbu potrebnih reformi odbrambenog sistema i reorganizacije Oružanih snaga (OS).
Oktobar 2002. – Osnovan Generalni sekretarijat Stalnog komiteta za vojna pitanja, preteča Ministarstva odbrane BiH.
Maj 2003. – Formirana Komisija za reformu odbrane u BiH, a u decembru iste godine donesen prvi Zakon o odbrani BiH, kojim je osnovano Ministarstvo odbrane BiH.
Mart 2004. – Imenovan prvi ministar odbrane u BiH Nikola Radovanović i njegovi zamjenici Enes Bećirbašić – zamjenik za politiku i planove i Marina Pendeš – zamjenica za upravljanje resursima.
Maj 2004. – Prvi put izvedena zajednička kolektivna vježba jedinica Vojske RS i Vojske FBiH.
Juni 2004. – U Istanbulu održan NATO samit na kojem su šefovi zemalja i vlada članica Sjevernoatlantskog saveza apelovali na BiH da ostvari “stalan napredak prema uspostavi jedinstvenih vojnih snaga”.
Februar 2005. – Donesena Odluka Predsjedništva BiH u kojoj se izražava opredjeljenje BiH za članstvo u NATO-u.
Mart 2005. – Donesen Zakon o učešću pripadnika OS BiH, policijskih službenika, državnih službenika i drugih zaposlenika u akcijama podrške miru i drugim aktivnostima u inostranstvu.
Maj 2005. – Predsjedništvo BiH donijelo odluku o slanju vojnika OS BiH u misiju podrške miru u Iraku.
Juni 2005. – U misiju podrške miru u Iraku upućena prva rotacija Jedinice OS BiH za uništavanje NUS-a.
Decembar 2005. – Donesen drugi Zakon o odbrani BiH i Zakon o službi u OS BiH.
Član 84. ovog zakona, koji govori o aktivnostima za prijem u NATO, glasi: Parlamentarna skupština, Vijeće ministara Bosne i Hercegovine, Predsjedništvo, te svi subjekti odbrane, u okviru vlastite ustavne i zakonske nadležnosti, provest će potrebne aktivnosti za prijem Bosne i Hercegovine u članstvo NATO-a.
Januar 2006. – Ukinuta entitetska ministarstva odbrane i vojske – zaposlenici iz MO FBiH i MO RS postaju zaposlenici MO BiH; ukinuto obavezno služenje vojnog roka; počinje se primjenjivati novi jedinstveni budžet za odbranu na nivou države.
Juli 2006. – Donesena Odluka Predsjedništva BiH o veličini, strukturi i lokacijama OS BiH – ukupno 16.000 pripadnika, i to: 10.000 profesionalnih vojnih lica, 1.000 civila i 5.000 pripadnika rezervnog sastava. Zastupljenost naroda u OSBiH je sljedeća: Bošnjaci 45,9 posto, Srbi 33,6 posto, Hrvati 19,8 posto, Ostali 0,7 posto.
Decembar 2006. – Predsjedništvo BiH donijelo Odluku o prihvaćanju Okvirnog dokumenta NATO-ovog programa Partnerstvo za mir, koji je predsjedavajući Predsjedništva BiH Nebojša Radmanović potpisao 14. decembra u Briselu.
Ulaskom u ovaj program, BiH se obavezala da će njene Oružane snage biti interoperabilne sa snagama NATO-a kako bi se nesmetano mogle provoditi zajedničke aktivnosti, uspostaviti isti standardi sa NATO-om, učestvovati u mirovnim operacijama i sl. Također, BiH se obavezala da će nastaviti reformske procese u svim segmentima društva. Ova obaveza i provođenje reformi, kroz NATO programe IPAP, PARP, ID isl., dovodi do povećane efikasnosti cijelog društva, što neminovno vodi ka poboljšanju životnog standarda u BiH.
Mart 2007. – BiH potpisala Sporazum o razmjeni sigurnosnih informacija sa NATO-om.
Septembar 2007. – Uspostavljen NATO Koordinacijski tim Vijeća ministara BiH.
Januar 2008. – Bosna i Hercegovina otpočela praktično korištenje mehanizma saradnje s NATO-om u okviru Individualnog partnerskog akcijskog plana (IPAP); Predsjedništvo BiH donijelo Odluku o izmjenama i dopunama Odluke o veličini, strukturi i lokacijama OSBiH.
Saradnja BiH i NATO-a na nivou IPAP-a je jedan od najznačajnijih mehanizama partnerskih odnosa, posebno u oblastima produbljivanja međusobne saradnje i provođenja reformskih procesa neophodnih za stvaranje preduslova za prijem u NATO, a obuhvata: politička i sigurnosna pitanja, odbrambena i vojna pitanja, pitanja vezana za informiranja šire javnosti, nauku, zaštitu životne okoline, te planiranja odgovora na vanredne situacije, administrativna pitanja, pitanja sigurnosne zaštite i resursa.
Februar 2008. – NATO usvojio Prezentacijski dokument IPAP koji je izradila BiH.
Mart 2008. – U Kasarni “3. maj” u Doboju potpisan Sporazum o konačnom raspolaganju pokretnom vojnom imovinom.
Septembar 2008. – Bosna i Hercegovina kreirala prvi IPAP, čime je formalno počela implementacija prvog ciklusa saradnje BiH i NATO-a na nivou IPAP-a.
Januar 2009. – Donesena Odluka Predsjedništva BiH o upućivanju 10 oficira OSBiH u štabnu Komandu misije Snaga međunarodne sigurnosne pomoći (ISAF) u Islamsku Republiku Afganistan.
Mart 2009. – Potpisivanjem Sporazuma o učešću OSBiH u misiji ISAF u Afganistanu i Finansijskog sporazuma, BiH postala članica Misije ISAF.
April 2009. – Vojni dio Misije BiH pri NATO-u u Briselu zvanično otpočeo sa radom; donesena Odluka o izradi strateškog dokumenta “Pregled odbrane”.
Maj 2009. – Potpisivanjem Sporazuma o ulasku BiH u NATO kodifikacioni sistem (NCS), BiH prihvata principe, procedure i politike NCS i dobija mogućnost pristupa NATO sistemu kodifikacije i korištenja uspostavljenih baza podataka.
Juni 2009. – Predsjedništvo BiH donijelo Odluku o podnošenju aplikacije za učešće u MAP-u.
Aplikaciju je potpisao tadašnji predsjedavajući Predsjedništva BiH Nebojša Radmanović.
Juli 2009. – Ispunjen prvi partnerski cilj za ulazak BiH u NATO – Partnerski cilj G-0355-I predstavlja jezičke standarde.
Septembar 2009. – Upućeno osam oficira OSBiH u izvršenje misije ISAF u Afganistan, u sastavu kontigenta Oružanih snaga SR Njemačke.
Oktobar 2009. – BiH predala aplikaciju za pristupanje MAP-u.
Februar 2010. – BiH završila prvi, dvogodišnji, ciklus IPAP-a.
April 2010. – Donesena Odluka o uspostavljanju saradnje Bosna i Hercegovina – NATO na nivou MAP-a.
Odlučeno je to na NATO Samitu u Talinu, održanom 22. i 23. aprila 2010., uz uslov da je “NAC ovlašten da prihvati prvi ANP Bosne i Hercegovine onda kada BiH ispuni uslov knjiženja nepokretne perspektivne vojne imovine kao državne imovine koju bi koristilo Ministarstvo odbrane BiH”.
Po ispunjavanju ovog uslova bilo bi moguće aktiviranje ANP-a, kao mehanizma i dokumenta saradnje u okviru MAP-a, te je u tom smislu NATO Koordinacijski tim Vijeća ministara BiH (NKT VM BiH) pokrenuo izradu prvog ANP-a BiH za period 2010-2011. godina u čijoj izradi su participirali predstavnici svih resornih ministarstava i institucija BiH.
Kao uslov za članstvo u MAP-u od države aspiranta se očekuje da ostvari određene ciljeve u političkim i ekonomskim pitanjima, kao npr. rješavanje svih međunarodnih, etničkih ili teritorijalnih pitanja mirnim sredstvima; privrženost vladavini zakona i poštivanju ljudskih prava; uspostavu demokratskog nadzora nad Oružanim snagama; te promoviranje stabilnosti i blagostanja kroz slobodno tržište, socijalnu pravdu i zaštitu okoliša.
Za Bosnu i Hercegovinu, kao zemlju aspiranta, MAP predstavlja svojevrsnu nadogradnju PfP programa i normalan je razvoj stvari u napretku od ostvarenja članstva u PfP-u, implementacije IPP-a, učešća u PARP-u, IPAP-u i ID-u.
Maj 2010. – Donesena Odluka o NATO Perspektiva programu.
Juni 2010. – Izrađen prvi Prijedlog ANP-a BiH za period 2010-2011. godina.
Ovaj prijedlog bio je spreman za dostavljanje NATO-u u septembru 2010., ali zbog neispunjavanja postavljenog uslova u vezi s nepokretnom perspektivnom vojnom imovinom, dokument ANP-a je “zamrznut” i ponovo je aktivirana implementacija IPAP-a, kao prethodnog mehanizma saradnje sa NATO-om.
Ova situacija u pogledu MAP-a će, dakle, ostati nepromijenjena do ispunjavanja pomenutog uslova, odnosno do konačnog dogovora relevantnih političkih autoriteta BiH o ovom pitanju.
Juli 2010. – Zaključen prvi ciklus IPAP-a za period 2008-2010. godina.
Novembar 2010. – Predstavljen NATO Perspektiva program.
Februar 2011. – NATO odobrio prijedlog dokumenta IPAP-a, koji su izradila nadležna ministarstva i institucije BiH za period 2011-2013. godina.
Oktobar 2011. – Predsjedništvo BiH donijelo Odluku o slanju grupe instruktora u ISAF misiju za rad na Vojnopolicijskoj školi.
April 2012. – Predsjedništvo BiH donijelo Odluku o izmjeni i dopunama Odluke o veličini, strukturi i lokacijama OS BiH.
Na osnovu ove odluke definisane su nove 63 perspektivne vojne lokacije.
Maj 2012. – Održan NATO samit u Chicagu na kojem je BiH iskazano priznanje za postignutim rezultatima na putu ka NATO-u.
Novembar 2012. – Imenovan novi ministar odbrane Zekerijah Osmić, zahvaljujući kojem je u toku 2013. godine započelo knjiženje perspektivne vojne imovine.
– Mi smo dobili uslovni MAP i prije novembra 2012., kada sam ja došao u MOBiH, ali do tada niko ništa niti je radio, niti je pomišljao da na tome radi. Da nije bilo moje upornosti, razgovora sa Pravobranilaštvom BiH, ambasadama svjetskih sila i drugim institucijama, to ne bi ni išlo. U toku 2013. godine ja sam otpočeo knjiženje prvih perspektivnih lokacija na državu BiH, pa je samim tim započeto ispunjavanje i uslova iz uslovnog MAP-a – kazao nam je Osmić.
Mart 2014. – Vijeće ministara BiH usvojilo dokument IPAP-a za period 2014-2016. godina.
April 2014. – U NATO štabu u Briselu realiziran sastanak s predstavnicima država članica NATO-a u formatu “28+1” na kojem je učestvovala delegacija Ministarstva odbrane i Oružanih snaga BiH.
Septembar 2014. – NATO prihvatio dokument IPAP-a za period 2014-2016. godina
Ovaj dokument obuhvata akcije i aktivnosti iz nadležnosti svih institucija i agencija BiH, pri čemu je MO BiH nadležno za dio koji se odnosi na odbrambena i vojna pitanja.
Mart 2015. – Upućena dva podoficira OS BiH u misiju “Odlučna podrška” u IR Afganistan, u okviru Američko-jadranske povelje (A-5).
Decembar 2018. – Bosna i Hercegovina na sastanku ministara vanjskih poslova zemalja NATO-a u Briselu dobila zeleno svjetlo za aktivaciju MAP-a.
Bio je to ujedno i poziv Bosni i Hercegovini da podnese svoj prvi Godišnji nacionalni program (ANP) koji je važan naredni korak u partnerstvu BiH i NATO-a.
“Zapadni Balkan od ključne je važnosti za NATO i mi imamo snažne veze sa svim zemljama u regionu. Pozdravljamo rad koji je postignut u Skoplju na implementaciji dogovora o imenu. Radujem se da ćemo ih dočekati kao 30. članicu NATO-a nakon što nacionalne procedure budu završene. BiH je cijenjen partner u misijama NATO-a i mi u cijelosti podržavamo njihove euroatlantske integracije. Srbija ostaje cijenjen partner, NATO podržava pregovore koji se pod okriljem EU vode između Beograda i Prištine. To je krucijalno za regionalni mir i sigurnost”, poručio je tada generalni sekretar NATO-a Jens Stoltenberg.
D.K.
(Vijesti.ba)
