Pojava munafika je znak da muslimanska zajednica nije slaba

5262

Piše: Abdusamed Nasuf Bušatlić

Munafici ili licemjeri su jedna od tri skupine, odnosno kategorije ljudi koje su spomenute u Kur'anu u kontekstu njihovog odnosa prema istini s kojom je došao posljednji Allahov poslanik, Muhammed, s.a.v.s. Te tri skupine su: vjernici (muslimani ili mu'mini) koji su povjerovali u Muhammedovo, s.a.v.s., poslanstvo i Objavu s kojom je poslat; nevjernici (kafiri) koji su zanegirali Muhammedovo, s.a.v.s., poslanstvo i vjeru u jednog Boga, općenito, i licemjeri (munafici) koji su samo formalno i verbalno primili islam, a u suštini su nevjernici i u svojim srcima nose mržnju i prezir prema islamu i muslimanima.
Munafici su postojali u svim generacijama muslimana bez obzira na stepen islamskog odgoja i praktične primjene islamskih propisa u životu muslimana. Njihovo postojanja i djelovanje je opasnije od postojanja i djelovanja otvorenih nevjernika, jer se javno deklarišu kao muslimani, a svim svojim bićem mrze islam i muslimane. Munafici su najprezreniji sloj društva i oni će biti u najdubljim slojevima Džehennema, što potvrđuje i kur'anski ajet: ”Licemjeri će na samom dnu Džehennema biti i ti im nećeš zaštitnika naći.” (En-Nisa’, 145.)
Iako je putem Objave saznao imena licemjera u Medini, Muhammedu, s.a.v.s., nije bilo naređeno da obznani njihova imena da ih svi muslimani znaju, iz prostog razloga što bi, nakon Muhammedovog, s.a.v.s., preseljenja na Ahiret i nakon prekida Objave, budućim muslimanskim generacijama bilo onemogućeno da saznaju i otkriju imena munafika i licemjera. Zbog toga je Allah, dž.š., u Kur'anu i Muhammed, s.a.v.s., u svome sunnetu ukazao na osobine i svojstva munafika kako bi muslimani u svakom vremenu mogli prepoznati te pokvarene i zabludjele pojedince i skupine. U nastavku ćemo spomenuti najvažnije osobine munafika ili licemjera:

1. Munafici su najveći lažovi i laž koriste u svim situacijama,
2. Traže ispriku i dozvolu da ne učestvuju u korisnim projektima i akcijama koje znače služenje islamu i muslimanima, kao što su džihad, da'va, dijeljenje imetka na Allahovom putu i sl.,
3. Šire smutnju u muslimanskim redovima s ciljem da raspale vatru međumuslimanskog sukoba i neprijateljstva,
4. Radosni su kada muslimane snađe neka nevolja i iskušenje, a tužni ako muslimani dožive bilo kakav uspjeh,
5. Lijeni su u obavljanju namaza, a posebno sabaha i jacije u džematu,
6. Oni ne dijele sadaku osim preko volje, škrti su u dijeljenju za islam, a inače su veliki rasipnici i mnogo troše na luksuz, igru i zabavu,
7. Oni se permanentno izigravaju i ismijavaju sa iskrenim muslimanima koji se trude da budu što dosljedniji u slijeđenju sunneta,
8. Munafici bez imalo edeba i uvažavanja govore o Muhammedu, s.a.v.s., kao da se radi o najobičnijem čovjeku,
9. Oni mrze i psuju ashabe Allahovog Poslanik, s.a.v.s.,
10. Munafici vole da se šire bestidne glasine o vjernicima i vjernicama, odvraćaju ljude od svakog dobra, a bodre ih u činjenju grijeha,
11. Ne ispunjavaju obećanje i krše ugovore.
12. Bezobrazni su, drski i bučni u raspravama,
13. Redovno izdaju povjereni emanet,
14. Sklapaju saveze i udružuju se sa nevjernicima i otvorenim neprijateljima islama protiv muslimana,
15. Oponašaju nevjernike i diče se time, a stide se svoje pripadnosti islamu,
16. Drže vatrene govore o najvećim moralnim vrijednostima, o emanetu, ponosu, preporodu, slobodi, jedinstvu, dogovaranju i savjetovanju, ali ništa od toga ne rade,
17. Vrlo malo Allaha spominju i veličaju,
18. Munafici bježe s bojnog polja i kod njih se pojavljuje neopisiv strah u teškim situacijama, jer su velike kukavice i nemaju vjerskog ubjeđenja,
19. Kad god se govori o lošim i pokvarenim ljudima, o munafikluku i licemjerstvu općenito, oni misle da se to direktno na njih odnosi,
20. Bježe od odgovornosti, a krivicu uvijek svaljuju na druge,
21. Dodvoravaju se vladarima, a ako dotični vladar izgubi vlast, onda se okrenu protiv njega,
22. U govoru su kontradiktorni, jer mnogo lažu, pa zaborave šta su prije toga govorili i šta su obećali,
23. Dok im se daje oni su prijateljski raspoloženi i naklonjeni, a ako im se iz bilo kojeg razloga nešto uskrati, postaju zakleti neprijatelji i zaborave svako dobročinstvo,
24. Kidaju rodbinske veze i uskraćuju prava roditeljima, djeci, braći i ostaloj rodbini,
25. Sa lahkoćom se zaklinju i za ono što je notorna laž i mnogo se zaklinju Allahom, jer znaju da im ljudi ne vjeruju.
Munafici su opasni po muslimansku zajednicu i zbog toga što svojim manipulatorskim sposobnostima i retorikom, nerijetko uspiju izvršiti utjecaj i na iskrene vjernike koji povjeruju u ono što govore i smatraju to ispravnim i istinitim. Kur'an spominje upravo tu osobinu i sposobnost munafika pa, u kontekstu njihovog licemjernog odnosa spram Pohoda na Tebuk i namjernom izostanku iz pohoda, veli: ”Da su pošli s vama, bili bi vam samo na smetnji i brzo bi među vas smutnju ubacili, a među vama ima i onih koji ih rado slušaju. A Allah zna nevjernike.” (Et-Tevba, 47.)
U ovom ajetu je upotrijebljena hiperbola kojom se želi skrenuti pažnja na to da neki vjernici nasjedaju na munafičku slatkorječivost i glagoljivost i da ih, kako Kur'an kaže, mnogo slušaju i drže do njihovih riječi. Ne zbog slabosti svoga imana, ili, ne daj Bože, zbog sumnje, već zbog snažnog utjecaja munafičke retorike koja je poput sihra, kao što je rekao Poslanik, s.a.v.s.: ”Zaista, ima govora koji je poput sihra.” (Buharija)

Iako je munafičko djelovanje opasno po muslimansku zajednicu, ipak se muslimani ne bi trebali pretjerano brinuti zbog njihovog postojanja i djelovanja. Zašto ovo kažemo? Možda će zvučati paradoksalno, ali nas islamska povijest uči da se munafici ne pojavljuju unutar muslimanskog društva i zajednice onda kada su muslimani slabi i malobrojni i kada su izloženi samo iskušenjima i nedaćama. Poznato je da u mekanskom periodu poslaničkog djelovanja i pozivanja u islam među muslimanima nije bilo munafika, jer su u tom periodu samo potpuno iskreni ljudi primali islam i bili su spremni na svaki vid žrtve za islam. Munafici se pojavljuju u muslimanskoj zajednici onda kada je ta zajednica jaka, kada muslimani predstavljaju važan faktor u svim segmentima društvenog života. Tada se pojavljuju munafici i infiltriraju se u muslimanske redove ne bi li štogod ušićarili za sebe od prolaznih dunjalučkih blagodati koje posjeduje muslimanska zajednica. Stoga nema mjesta očaju i pesimizmu ni zbog munafičkog spletkarenja protiv naše lokalne muslimanske zajednice i protiv naše države, već nam to treba biti dodatni motiv da zbijemo svoje redove i jačamo naše bratske veze. Jer, što budemo jednistveniji, što se više budemo voljeli i pomagali u ime Allaha i što budemo dosljedniji u slijeđenju sunneta Muhammeda, s.a.v.s., munafičke spletke će biti sve slabije.
Molimo Allaha da nas sačuva munafikluka i licemjerstva i da nas sačuva munafika i njihovog djelovanja, te da razotkrije njihove spletke i da dožive poniženje i na ovome i na budućem svijetu.