U potrazi za usjehom, tom vrijednošću i idealom zbog kojeg ljudi ginu, ratuju, stvaraju saveze i neprijateljstva, jer ga žele samo za sebe i na sebi svojstven način, zaboravljajući da je uspjeh kod Allaha Uzvišenog, daje ga kome hoće, koliko hoće i kada hoće. Vjernici to znaju, u to vjeruju, a pitanje koje nam treba otvorit horizonte uspjeha jeste: da li po tom znanju i vjeorvanju uistinu postupamo?
Piše: Ismet Purdić
Zahvalu potpunu, riječima najljepšim, iskrenim srcem izričemo Onome koji nas u najljepšem liku stvori, zatim osnaži, uputu dade i poslanikm Milosti nas obdari, – Njemu neka je hvala i zahvala u stanju svakom, vremenu i mjestu. I salavat mili – najboljen međ’ ljudima, prvaku poslanika, dobrom i milosrdnom vjerovjesniku Es-Sadiku'l-Eminu – Istinoljubivom i Povjerljivom, koji nas vjeri uči i kroz život vodi do Vrata božanske milosti i zadovoljstva, – mir i spas na oba svijeta, puni i najljepši – njemu, poslaniku Muhammedu šaljemo.
Cijenjena braćo u vjeri, ozaranih i verih lica, razdragana srca imamo povod da stalno, bez prestanka, danju i noću, u svakom stanju vičemo: el-hamdu lillahi, el-hamdu lillahi (Hvala Allahu), … jer nam je dao takvo bogatsvo, snagu i izvor dobra svakoga: inspiracije, ljepote, rješenja, mudrosti, i svega za čim ljudi žude i s mukom to traže i ispituju ispravnost pronađenoga, a nama je to ponuđeno u cijelosti, uspjehom umotano, s garancijom napretka i razvoja, podržano snagom Najsnažnijeg, … samo nam preostaje da to uzmemo kao svoje i po tim uputama postupim. Nije li to Knjiga, Kur'an iz Levhi-mahfuza prenešen, jezikom povjerljivog Džibrila, na srce najboljem čovjeka, brižnog i dobrog Muhammeda, vjerovjesnika islama.
Horizonsti uspjeha
U potrazi za usjehom, tom vrijednošću i idealom zbog kojeg ljudi ginu, ratuju, stvaraju saveze i neprijateljstva, jer ga žele samo za sebe i na sebi svojstven način, zaboravljajući da je uspjeh kod Allaha Uzvišenog, daje ga kome hoće, koliko hoće i kada hoće. Vjernici to znaju, u to vjeruju, a pitanje koje nam treba otvorit horizonte uspjeha jeste: da li po tom znanju i vjeorvanju uistinu postupamo?
Allah Uzvišeni jasno i nedvosmisleno garantuje uspjeh na oba svijeta vjernicima: „Vjernici će doista uspjeti!“, mada je u ajetu upotrijebljen oblik „uspjeli su“ – prošlom glagolskom vremenu, – kao znak sigurnog uspjeha, ili u značenju: vjernici koji dokažu svoje vjerovanje – uspjeli su; ili: vjernici koji skončaju svoj život u vjeri uspjeli su na oba svijeta. Ima li išta ljepše od ovoga? Treba li nam bolja vijest koja dolazi od Stvoritelja života, Onoga kojem se život i sve živo vraća, Koji će uspjelima dodijeliti sretnu vječnost, a gubitnicima, zbog njihovih loših djela, vječnost u Kući bola, patnje i poniženja.
A šta poslije zahvale i spoznaje da imamo takvo bogatstvo? Bogatstvo koje se ne može otuđiti? Allah Uzvišeni traži od nas da to bogatsvo – Kur'an; učimo, čitamo, njime svoja srca punimo i u grudima ga nosimo – pamtimo i ponavljamo. Zašto, baš, sve to? Da bi ga razumjeli, o njemu razmišljali, s njim se družili, da bi nam bio uvijek na dohvat misli i ruke, da se s Kur'anom savjetujemo i njegove poruke i smjernice u život i radnu praksu pretačemo. Da bi izgradili svijet o Kur'anu kao najvećem daru božijem, najvećoj vrijednosti, najboljoj uputi i savjetniku, da u svakom životnom času, u snu i budnosti, čujemo eho kur'anskih riječi…
