Kada je u maju 2006. autor ovih redaka dobio informaciju da pored snimaka Nedžada Kasumovića, dobrog Hadžije, Eldina Palate i avanturiste iz Škotske Jona Wilsona, koji su snimili razaranje i kasnije rušenje Starog mosta, postoji i snimak tenka na položaju Stotina sa kojeg je gađan taj spomenik svjetske kulturne baštine, bilo je to istinski važno otkriće.
Posebno jer je hrvatska propaganda, zajedno sa generalom Slobodanom Praljkom uz pomoć raznih “eksperata”, među kojima je, ne slučajno, bilo i Bošnjaka, nastojala tih dana da po svaku cijenu dokaže da je rušenje Starog dio “muslimanske zavjere” te da pred očima međunarodne javnosti istinu zamute i prikriju odgovornost za strašni urbicid!
Presuđeni ratni zločinac je, naime, tvrdio da je Armija BiH minirala most i namjerno ga srušila želeći stvoriti sliku o sebi kao “žrtvi”. Direktiva za njegovo rušenje je, po Praljku, stigla ravno iz centra političke moći u Sarajevu.
Praljku i njegovoj bolesnoj teoriji presudio je autor spomenutih snimaka, Enes Delalić, bivši pripadnik MUP-a Republike BiH, 70-postotni RVI, a u vrijeme našeg otkrića, prije 12 godina, vozač autobusa. Snimak je do tog trenutka bio u privatnoj arhivi Delalića i nikada ranije nije javno objavljen.
Tragom informacija hercegovačkih logoraša, upoznao sam ga u njegovom stanu u mostarskom naselju Čekrk. Tu je nastala priča koju će prenijeti brojni mediji u regionu i svijetu, a Enes postati značajan haški svjedok.
“To je prvi i jedni snimak tenka koji je 8. novembra 1993. godine cijeli dan gađao Stari most i uspio potpuno uništiti njegovu strukturu, da bi dan kasnije bio srušen. Snimio sam ga popodne dok je ispaljivao projektile na most. Tada je potpuno uništena struktura Starog mosta, tako da je ujutro narednog dana ostalo zadati mu posljednji udarac. Tvrdim da je granatiranje i konačno urušavanje mosta uradio tenk kojeg sam uspio snimiti”, govorio je Dalalić.
Prisjetio se kako je tog 8. novembra, dan prije rušenja Starog mosta, čuo da HVO tenkom gađa Stari most.
“U tom trenutku bio sam na dužnosti u ulici Alekse Šantića. Kada se završila moja smjena, uzeo sam svoju amatersku kameru, kojom sam i ranijih dana i sedmica snimao granatiranje objekata po Mostaru te otišao na lice mjesta”, objasnio nam je.
Snimao je iz kuće Zulfe Boškaila u naselju Tekija, na lijevoj obali Neretve. Mjesto odakle je djelovao tenk pokazale su mu majka i kći, Merjema i Zajna Hadžić koje su živjele u spomenutom domu.
“U početku ga nisam vidio, ali sam ga uspio snimiti kada je počeo pucati po Starom mostu”.
Na snimku od 5-6 minuta se čuje zvuk tenka i vidi dim u trenutku dok se kreće…
“Želim da se uz pomoć ovog snimka potvrdi da je tenk HVO-a pucao s brda Stotina na Stari most. Nakon ovog snimka u to nema nikakve sumnje. Bio sam borac i bole me podvale da Stari most nije srušen tenkovskim projektilima. Ovim je definitivno osporena teza Slobodana Praljka i njegovih
stručnjaka. Ovdje konačno nema laži, ovo je nesporan dokaz. Snimak dokazuje sve. Ne može Praljak pričati laži kada su mnogi građani vidjeli djelovanje tenka, a ja snimio”, govorio je on.
Vrlo brzo nakon objavljivanja te priče Delalić je postao svjedok u slučaju protiv “Jadranka Prlića i ostalih”. No, zbog kasnijeg raspleta događaja, više nisam siguran koliko sam Enesu pomogao objavljujući njegovo svjedočanstvo, ali ovaj hrabri čovjek je bio odlučan u činjenici da otkrije istinu.
Tačno godinu kasnije s tim naumom pojavit će se pred Praljkom, Prlićem i ostalima.
“Suđenje šestorici bivših lidera Herceg-Bosne nastavljeno svjedočenjem Enesa Delalića koji je iz svog stana na Tekiji 8. novembra 1993. godine video kamerom snimao otvaranje vatre iz tenka HVO na brdu Stotina u pravcu mostarskog Starog grada. Iza svake sekunde snimljenog materijala svjedok,
kako je rekao, stoji “glavom i bradom”, objavila je 17. maja 2007. godine agencija SENSE.
Tužilaštvo je, također, ukazalo i na izvještaj zapovjednika HVO Miljenka Lasića od 9. novembra 1993. godine kojim se Glavni stožer obavještava da je u toku prethodnog dana sa položaja HVO na Stotini ispaljeno pedesetak tenkovskih projektila u pravcu Starog grada, kao i da je Stari most tog jutra
pao. Ispred odbrane bivših čelnika tzv. Herceg-Bosne Enesa je unakrsno ispitao optuženi Slobodan Praljak s obzirom da, kako je rečeno, ima “posebno znanje”o ovoj problematici. Delalić ga je razbio!
“Ja samo hoću da istina izađe na vidjelo i u tome ću ako Bog da istrajati”, kazao je Delalić prilikom susreta sa tadašnjim reisu-l-ulemom dr. Mustafom ef. Cerićem.
No, samo dva i pol mjeseca nakon svjedočenja Enes Delalić je bio izložen prijetnjama, zajedno sa svojom suprugom i dvoje djece. Ostao je i bez posla u mostarskom “Autoprevozu”, a potom mu je u procesu revizije oduzet dio postotka invaliditeta. Izgubio je primanja. Umjesto da bude nagrađen, bio je gurnut na ivicu egzistencije, ostao sam…
Borio se, tražio pomoć, ali malo ko je želio da ga čuje. S izuzetkom mostarske raje koji su mu, poštujući njegovu hrabrost, nastojali pomoći. Koliko su mogli.
Bez obzira na brojne privatne izazove, Enes nije odustajao. I u narednim godinama će davati medijima izjave, svjedočiti istinu…Sve do svoje smrti!
Mostarski mediji prenijeli su u 22. oktobra 2015. godine vijest da je Enes Delalić (1956.) poginuo u srijedu oko 20.20 sati nakon što je pao sa stepenica kuće u izgradnji u južnom prigradskom naselju Kočine. Vijest je potvdio i MUP-a HNK. Kasnije će se govoriti da je doživio srčani udar, nakon čega je
tragično pao.
Heroj Mostara otišao je tiho, kako je i živio. Da, mogao je Enes, kao i toliki drugi, prikriti istinu, ili je makar prešutjeti. Bilo bi mu bolje, možda bi ga i nagradili.
Izabrao je da se bori za istinu i za to platio veliku cijenu.
Neka ovi redovi budu sjećanje na čovjeka koji je porazio Slobodana Praljka!
Rahmet njegovoj plemenitoj duši.
Piše: Faruk Vele / Radiosarajevo
