Poučna priča o njemačkom caru i vlasniku bijelog magarca iz Damaska

2614

Priredio: Abdusamed Nasuf Bušatlić

Godine 1898. njemački car Vilim II posjetio je Šam, tačnije grad Damask, gdje mu je upriličen nesvakidašnji doček. Tom prilikom je, na ulazu u dvorac, supruga Vilima II ugledala potpuno bijelog magarca koji je izazvao njezinu pozornost. Zamolila je tadašnjeg guvernera Damaska, Mustafu Asim-pašu, da joj dovede bijelog magarca kako bi ga povela sa sobom u Berlin. Mustafa Asim-paša odmah je krenuo u potragu za vlasnikom bijelog magarca.

Vlasnik magarca zvao se Ebul-Hajr i Mustafa Asim-paša je tražio od njega da carici pokloni magarca, ali je on, uz izvinjenje, odbio.

Mustafa Asim-paša se naljutio i ponudio mu je veliku svotu novca za magarca, ali je Ebul-Hajr odbio da proda magarca. Obrazlažući guverneru svoje odbijanje, on je, kroz smiješak, rekao: ”Poštovani guverneru, ja imam šest rasnih konja i ako hoćeš sve ću ih pokloniti carici bez ikakve nadoknade, samo magarca ne dam.” Guverner je bio iznenađen takvim odgovorom i pitao ga je zašto ne dâ magarca. Ebul-Hajr je odgovorio: ”Ako carica odvede magarca u svoju zemlju, sve svjetske novine pisat će o tome i pitati ljude odakle je magarac, pa će dobiti odgovor da je iz Šama i onda će magarac dobiti ime ”Šamski magarac” i ismijavat će se s njim. Možda će ljudi govoriti: ‘Zar njemačka carica nije mogla naći ništa vrijedno u Damasku osim magarca?’ Tako da im ga neću dati niti prodati.”

Guverner je prenio vijest caru, koji je bio iznenađen i impresioniran odgovorom, pa je naredio da se Ebul-Hajru dadne simbolična nagrada.

Pouka: Postoje ljudi koji se boje čak i lošeg glasa o svojoj zemlji, a postoje i ”magarci” koji, bez imalo pameti, prodaju svoju zemlju i sve njezine vrijednosti.