Autor: dr. Ahmad Muaffaq Zaidan / Preveo: Abdullah Nasup
Politička i vojna situacija u Afganistanu eskalirala je proteklih sedmica, a kruna svega je sastanak u Dohi između talibanskih i predstavnika američke vlade, koji su potpuno ignorirali afganistansku vladu. Sastavom članova svoje delegacije talibani su poslali poruku da žele nametnuti svoje uslove i svojew pregovarače bez bilo čijeg uplitanja. To je poruka afganistanskoj javnosti da talibani, snagom koja izvire iz osamnaest godina uspješnog odolijevanja koaliciji od 39 zemlje na čelu sa Sjedinjenim Državama, sada ulaze u fazu bilateralnih pregovora sa Sjedinjenim Američkim Državama.
Pažnju plijeni to što su talibani u vrijeme dok su se dešavali pregoovri intenzivirali svoje vojne operacije koje su krunisali napadom na američku vojnu bazu Šorab u Afganistanu. U napadu je, prema izjavama obje strane, bilo mnogo poginulih i ranjenih. No, još je važnije to da obim i razmjeri napada ukazuju na to da su talibani uspjeli da naprave prodor u Afganistanu na političkom, vojnom i sigurnosno-obavještajnom polju, a to je loša vijest za američke vojne snage u Afganistanu, kao i za, amerikancima lojalne, afganistanske vladine vojne i sigurnosne snage, koje osjećaju da žive dane kao što su bili posljedni dani afganistanskih komunističkih snaga lojalnih sovjetima 1992.
Mnogi analitičari s nevjericom ističu kako su Amerikanci poslali vrlo negativnu poruku svojim borcima kada su prvo najavili svoje povlačenje iz Afganistana, a potom i ušli u pregovore sa talibanima, dok su u isto vrijeme poslali jasnu i pozitivnu poruku talibanskom pregovaračkom timu da se o američkom povlačenju iz Afganistana ne treba razgovarati jer je ono sasvim izvjesno. To je poruka koja nije toliko negativna i nepovoljna za snage afganistanske vlade, lojalne SAD-u, koliko je pozitivna i povoljna za talibanske snage u Afganistanu.
I dok su talibani u Afganistanu pravili presing na vojnom i pregovaračkom polju, dotle je pakistansko ljeto počelo prije vremena tako što su oružane grupe iz Kašmira izvršile napad na indijski naučno-istraživački centar. U napadu je ubijeno četrdeset, a ranjene su desetine vojnika. Nakon ovog napada odnos između Pakistana i Indije ej eskalirao zbog toga što je Pakistan oborio dva indijska vojna aviona, te zarobio jednog pilota, koji je kasnije pušten u znak dobre volje.
Brojni analitičari uvjereni su da eskalacija između ove dvije zemlje itekako ima veze sa afganistanskim stanjem. Pakistan, naime, smatra da Indija nastoji popuniti prazninu koja će nastati povlačenjem američkih snaga iz Afganistana. To u pakistansku svijest vraća sjećanje na stanje 1989. godine kada su lokalne sile odlučile da se nametnu u Afganistanu kako bi popunili prazninu nakon povlačenja sovjetskih snaga. Pakistan sada želi da rezervira svoje mjesto u Afganistanu dok je još rano; možda da sebi osigura najbolju, ako ne i jedinu, poziciju u rpedstojećim „afganistanskim igrama prijestolja“. To možda objašnjava pakistansku prijetnju da će odmah povući svoje snage sa granice sa Afganistanom.
Afganistansko ljeto, čini se, bit će veoma vruće, a Pakistan će, kao i uvijek do sada, stati na stranu talibanskog pokreta koji sada smatra da je izašao kao pobjednik u ratu protiv koalicije od 39 zemalja. Nema sumnje da će se takvo raspoloženje negativno odraziti na snage afganistanske vlade. Možda i na njihove sponzore. Ovdje je potrebno razumjeti u kakvoj se poziciji stvarno nalazi Sjeveroafganistanski savez koji je kičma afganistanskih vojnih i sigurnosnih snaga, jer bi njihovi tradicionalni saveznici, Moskva i Teheran, mogli biti jako potreseni i primorani da svoje vojne aktivnosti preusmjere na Afganistan ili da podijele svoje snage i djeluju na dva fronta: sirijskom i afganistanskom.
