Redakcije Kozarskog vjesnika i Radija Prijedor su u prvim danima i mjesecima agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu, svojim tekstovima i emisijama, na smrt osudile mnoge Prijedorčane. Izvršioci medijske pripreme za odstrel, prekaljeni propagandisti zločinačke politike, i danas su na slobodi. Predvodnici prijedorskih medija smrti su bili: Rade Mutić, Živko Ećim, Zoran Baroš i Miloš Aprilski.
Kad je 19. juna 1992.godine u Kozarskom vjesniku izašao tekst pod naslovom „Kako se kalio džihad u Kozarcu“, uz sliku na kojoj se vidi Huse Bašić kako dočekuje Fikreta Abdić u Kozarcu, nekoliko dana kasnije Huse je zauvjek nestao.
Kozarski vjesnik je 10.jula 1992. svojim pisanjem, na smrt osudio i uglednog doktora Osmana Mahmuljina, optužujući ga da je propisao pogrešnu terapiju kolegi Živku Dukiću. Tekst je potkrijepljen izjavom doktorice Radojke Elenkov, direktorice prijedorske bolnice.
Prije nego što je nakon teških mučenja ubijen, Azur Jakupović, vlasnik kafića “Marlboro” iz Kozarca, prepunog modrica na licu, intervjuisali su novinari Rade Mutić i Živko Ećim.
Muhamed Čehajić, Azur Jakupović, Abdulah Puškar, doktor Jusuf Pašić, Hamdija Balić, Ferid Sikirić, Ćamil Pezo… samo su neka od imena ljudi koji su u Kozarskom vjesniku prozivani kao organizatori zavjere protiv Srba, a koji su nakon toga brutalno ubijeni.
