Korijeni Udruženja “Prosvjetitelj – Muallim” iz Srebrenice sežu u ratnu 1993. godinu u jeku agresije na Republiku Bosnu i Heregovinu. Kako je došlo do ideje o osnivanju i koje su bile aktivnosti Udruženja tokom rata?
U periodu od 1993.do 1995. godine, u tada ‘demilitarizovanoj’ zoni Srebrenice egzistirala je, u tim prilikama i takvom okruženju jedna super organizovana škola borilačkih vještina jedinstvenog naziva „Zen Satori“. U jednoj situaciji beznađa, patnje, očaja, gladi i umiranja od nje, opće neimaštine ali ponajviše straha, pokretač ideje „Zen Satorija“, Srebreničanin Mehdin Jakubović uspijeva okupiti nekoliko stotina srebreničkih mladića i uliti im moralnu, duhovnu i fizičku čvrstinu i snagu, tako potrebnu tih dana. Predosjetivši teške periode koji su ležali pred njima, Mehdin mladićima okupljenim oko „Zen Satorija“ postavlja izuzetno stroge trening uvjete i vježbe, ali i pored fizičke obuke, bila je obezbjeđena i ona puno potrebnija – vjerska i duhovna.
Učenje arapskog pisma, Kur'ana, obavezni namazi u džematu, zajedno sa fizičkom obukom i kondicionim pripremama predstavljali su simbiozu aktivnosti koje su mnogima od tih mladića spasili živote, i olakšali im kasniji prelazak na slobodnu teritoriju.
Pored vjerskih aktivnosti i treninga, u „Zen Satoriju“ se radilo i na aktivnostima humanitarno-socijalnog karaktera. Mnogo je izgladnjelih pojedinaca i porodica obitavalo na tom području, pa su se mladići „Zen satorija“ brinuli o drugima dajući od sebe i zadnje što su imali, čak i tada, onima kojima je to bilo potrebno da prežive.
Nakon 25. godina postojanja, Prosvjetitelj ima svoje članstvo diljem svijeta. Ta mreža se koristi za pomoć povratnicima u Podrinje. Kako ste zadovoljni odzivom vašeg članstva u toj pomoći?
Kada govorimo o našim članovima iz dijaspore, osjećamo veliki ponos i čast što su, prije svega, to većinom upravo naši preživjeli članovi iz 1993. godine, i što, nakon što su se ustabilili, zaposlili, osnovali porodice, nisu zaboravili svoje sugrađane iz Srebrenice i općenito, manjeg bosanskohercegovačkog entiteta. Mreža timova „Prosvjetitelja“ obuhvata Dansku, Australiju, Sjedinjene Američke Države, Luksemburg i Švicarsku. Svi nabrojani timovi djeluju jedinstveno u pomoći i podršci realizaciji naših projekata na području cijele Bosne i Hercegovine sa, dakle, posebnim akcentom na socijalno ugrožene pojedince i porodice iz manjeg bh. entiteta.
Koje projekte realizujete u posljednje vrijeme kako biste olakšali život preživjelim porodicama žrtava genocida?
U posljednjih nekoliko godina rada i djelovanja Udruženja na području manjeg bh. entiteta, fokus smo stavili na pomoć i podršku povratničkoj populaciji, a posebno demobilisanim borcima i socijalno ugroženim porodicama. Izdvajamo projekat podrške uspostavi i razvoju malih i srednjih preduzeća za demobilisane borce. Već duži niz godina realizujemo i projekat „Stipendije za učenike i studente“ gdje također akcenat stavljamo na učenike i studente iz povratničkih porodica. Jedan od projekata na koje smo posebno ponosni jeste i projekat jedinstvenog naziva „3B“ odnosno „Bošnjak Baby Boom“. U okviru tog projekta, zahvaljujući našim redovnim donatorima, realizujemo dodjelu novčane pomoći za novorođenu djecu u iznosu od 500,00 KM za svako dijete. Pored nabrojanih, tu su i projekti podrške sklapanju brakova, novčane pomoći za liječenje, kupovina sitne i krupne stoke socijalno ugroženim povratničkim porodicama sa poljoprivrednim resursima. Za vrijeme ramazanskih dana i bajramskih praznika, tu su i iftari u povratničkim džematima i sada već tradicionalna podjela bajramskih paketića našim najmlađima. U svim ovim projektima, posebno bismo istakli zalaganje i požrtvovanje naših timova iz dijaspore na organizaciji i realizaciji istih.
Vaš rad je za svaku pohvalu i podršku. Koja je vaša poruka Bošnjacima u očuvanju Domovine Bosne i Hercegovine i našeg naroda na ovom prostoru?
Škola borilačkih vještina „Zen Satori“ imala je jednu maksimu po kojoj su članovi i živjeli i radili. Danas, više od 25. godina nakon “Zen Satorija”, i sa stabilnim, jakim Udruženjem i kolektivom, ne bismo dodali ni oduzeli ništa od te maksime. Naše članstvo i dalje živi i radi po njoj, a svim Bošnjacima, ma gdje god bili preporučujemo isto: „A u čemu bi bila svrha i vrijednost našeg života ako ne bismo težili savršenstvu duha i tijela, ako ne bismo težili putu plemenitom. Ostaju i uspijevaju samo uporni, oni čija su srca oplemenjena tom najljepšom ljudskom vrlinom koja se plemenitost zove. Samo ti osjećaju i shvataju pravu vrijednost života. A ostale – žalimo.“
Akos.bba
