Piše: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Uzvišeni Allah u Kur'anu je objavio: ‘U mjesecu ramazanu počelo je objavljivanje Kur’ana, koji je putokaz ljudima i jasan dokaz Pravog puta i razlikovanje dobra od zla.” (El-Bekara, 185.)
Braćo i sestre, na početku ovogodišenjeg mubarek mjeseca ramazana, trebamo imati na umu najvažniju činjenicu vezanu za naš život. Trebam imati na umu da je u ovom mubarek mjesecu počelo spuštanje Objave, a to znači da je početak upute islamskog ummeta bio u ramazanu, a uputa je najveća blagodat općenito i do nje se ne dolazi osim putem Objave, koja je počela u mjesecu ramazanu.
Ramazan je mjesec neizmjerne Allahove milosti prema muslimanima. On je mjesec pobjede muslimana u pravom značenju te riječi… pobjede nad šejtanom, pobjede nad strastima, pobjede nad grijesima, pobjede duše nad tijelom.
U predaji dolazi: ”Da ljudi znaju kakvo se dobro krije u ramazanu, poželjeli bi da ramazan traje godinu dana. Kada bi nebesa i Zemlja progovorili, posvjedočili bi da postače, kao nagrada, čeka Džennet.”
Ibnul-Dževzi u svom djelu ”Bustanul-vaizin” o ramazanu veli sljedeće: ”Rečeno je: godina ima 12 mjeseci isto onoliko koliko je Jakub, a.s., imao sinova. Jusuf, a.s., je među svojom braćom bio kao ramazan među ostalim mjesecima. I kao što je Jusuf, a.s., bio najdraži svome babi, tako je ramazan najdraži mjesec Allahu.
Jusuf, a.s., je bio blag, samilostan, toliko da je njegova samilost pobijedila i potopila njegovu grubost, kada je rekao: ”Ja vas danas neću koriti”, tako je isto i ramazan pun milosti, bereketa, blagodati, oslobađanja od vatre, oprosta, što ga izdiže na veći stepen od drugih mjeseci.
Braća Jusufova su došla kod Jusufa a.s. oslanjajući se na njega i nadajući se da će im Jusuf riješiti probleme; i on je popravio njihovo stanje, nahranio ih kad su bili gladni i vratio im njihove stvari koje su bili donijeli da plate žito. Tako je jedan čovjek popravio stanje i ispravio greške jedanaesterice ljudi, kao što ramazan popravlja stanje i ispravlja pogreške počinjene u toku jedanaest mjeseci.”
Stoga bi svako od nas trebao imati plan za ramazan, odrediti sebi što ćemo posebno činiti, osim posta, u ovom mjesecu. Jer ako bi vjernik ili vjernica i ne bi dočekali kraj ramazana, oni će dobiti nagradu na osnovu svojih planova, namjera i nijeta. Imam Ahmed je govorio svome sinu: ”Sine, uvijek zanijeti činiti dobro, jer ti si u dobru sve dok nijetiš dobro.”
Ramazanske poruke i pouke
Jedna od pouka i poruka ramazanskog posta jeste i ta da približavanje Allahu ostavljanjem čak i onoga što je inače halal, neće biti kabul, neće biti primljeno ako njemu ne prethodi ostavljanje harama, kao što je rekao Poslanik, s.a.v.s.: ”Ko ne ostavi lažni govor i rad po njemu, Allah nema nikakve potrebe za tim da takav ostavlja hranu i piće.”
Mjesec ramazan, a posebno ramazanske noći i ibadet u njima, je vrijeme tzv. munadžata, razgovora vjerničke duše sa njenim Stvoriteljem, otvaranja srca pred Onim Koji je milostiviji prema ljudima od njihovih majki. I nema većeg užitka od doživljenog ibadeta, doživljene sedžde.
Rekao je Ibnul-Kajjim el-Dževzi: ”Nećeš naći da je neko milostiviji prema tebi od Allaha. Kada bi onaj ko je na sedždi znao kakva i koliko ga milost Allahova natkriljuje, ne bi nikada podigao glavu sa sedžde.”
Autor tefsira Ruhul-bejan bilježi predaju o jednom pobožnjaku koji je vidio Sulejmana, a.s., u veličanstvenom kraljevskom izdanju i raskoši, pa mu je rekao: ”O sine Davudov, Allah ti je zaista dao ogromnu vlast.” Sulejman je odgovorio: ”Jedno subhanallah, bolje je od svega što je dato Sulejmanu, jer ono ostaje, a vlast Sulejmanova prolazi.”
Dvije radosti postača
Ramazan je istinska radost i sreća. Ljudi se na dunjaluku raduju imetku, položaju, potomstvu i drugim dunjalučkim blagodatima, a istinska radost je radost zbog pokornosti Allahu, radost zbog Allahove dobrote prema vjernicima, na šta aludira ajet: ”Reci: ‘Neka se zato Allahovoj blagodati i milosti raduju, to je bolje od onoga što gomilaju.'” (Junus, 58.)
A Poslanik, s.a.v.s., je rekao: ”Postač ima dvije radosti: radost prilikom iftara i radost prilikom susreta sa Allahom.” (Buharija) Ovo je najprecizniji opis istinske radosti, za kojom tragaju svi, a osjete je i dobiju samo iskreni vjernici. To je radost Allahovoj blagodati i dobroti, radost što se ispostio dan ramazana, a na kraju i cijeli mjesec i što se izvršila Allahova naredba. I druga radost je prilikom susreta sa Allahom, Koji će biti zadovoljan postačima, iskrenim vjernicima, i Koji im je pripremio nagradu kakvu oko nije vidjelo, uho nije čulo i kakvu ne možemo ni zamisliti. Dakle, vjernici će se radovati na danu najvećeg straha koji traje 50.000 godina.
Međutim, nas je naš Poslanik, s.a.v.s., obradovao i u pogledu trajanja Sudnjega dana, kada je rekao: ”Sudnji dan će za vjernika trajati koliko je između podne i ikindije.” (Hadis je zabilježio Hakim u Mustedreku, a šejh Albani ga je ocijenio vjerodostojnim – Sahihul-Džami’, 8193. hadis)
Kur'an potvrđuje da će Sudnji dan biti težak za nevjernike, kao što dolazi u ajetu: Allah o Sudnjem danu u Kur'anu veli: ”Biće to naporan Dan. Nevjernicima, neće biti lagan.” (El-Muddessir, 9.-10.) Iz čega se može zaključiti i razumjeti da će vjernicima biti lahak, a ne težak Sudnji dan.
Allah je u Kur'anu spomenuo i ukazao i na dužinu trajanja obračuna, objavivši: ”Stanovnici Dženneta će tog Dana najbolje prebivalište i najljepše odmaralište imati.” (El-Furkan, 24.) Ovaj ajet ukazuje na to da će se obračun završiti polovinom dana, jer je ”el-mekil” – kajlula ili mjesto kajlule, a to je odmor sredinom dana.
Stradalnik je onaj ko sumnja u Allahovu milost i oprost
Ramazan je mjesec nade, nade u Allahovu milost, u Allahov oprost, u oslobađanje od vatre, nade u Džennet, u nagradu, u primanje dobrih djela.
Od Enesa ibn Malika prenosi se da je Poslanik, s.a.v.s., ušao kod mladića koji je bio na samrti, pa ga je upitao: ”Kako si, kako se osjećaš?” Odgovorio je: ”Allahov Poslaniče, nadam se Allahovoj milosti i bojim se svojih grijeha.” Muhammed, s.a.v.s., rekao mu je: ”Neće se ovo dvoje spojiti u srcu vjernika u ovakvom trenutku (na samrti) a da mu Allah neće dati ono čemu se nada i da ga neće sačuvati i učiniti sigurnim od onoga od čega strahuje.”
Stoga, u ramazanu tražimo oprost i magfiret Allahov, jer On je rekao: ”Ja se stidim kada Moj rob podigne ruke u dovi, i kaže: ‘Ja Rabb’, da mu ih vratim prazne i da ga odbijem. Meleki tada kažu: ‘Gospodaru, ovaj ne zaslužuje Tvoj oprost’, a Ja im kažem: ‘Ja sam Ehlu-takkva – (Onaj Koji je jedino dostojan da Ga se ljudi boje) ve ehlul-magfire’, (i Ja sam jedini Koji prašta i Koji može oprostiti grijehe), i budite svjedoci da sam mu oprostio.”
Jedan od dokaza Allahove milosti prema ljudima je i to što je, nakon protjerivanja iz Dženneta, Allah podučio Adema kako će se pokajati, i nema, niti može neko biti milostiv prema čovjeku kao njegov Gospodar i Stvoritelj.
U predaji dolazi da je Adem, a.s., nakon protjerivanja iz Dženneta rekao: ”Gospodaru moj, zar me nisi Svojom rukom stvorio?” Allah mu je odgovorio: ”Jesam, Ademe.” Adem, a.s., je upitao: ”Zar u mene nisi udahnuo od Svoga duha?” Allah mu je rekao: ”Jesam, Ademe.” Adem, a.s., je ponovo upitao: ”Gospodaru, ako Ti se iskreno pokajem i ustrajem u činjenju dobrih djela, hoćeš li me opet vratiti u mjesto odakle sam protjeran?” Allah mu je rekao: ”Hoću, obećavam.”
Fudajl ibn Ijad vidio je ljude kako u suzama skrušeno uče dove i zikre na Arefatu, pa je rekao onima koji su bili sa njim: ”Šta mislite kada bi ovi otišli i na ovakav način tražili od nekog čovjeka šestinu dirhema, da li bi ih odbio?” ”Ne”, rekli su, a on je rekao: ”Tako mi Allaha, lakše je Allahu oprostiti sve njihove grijehe nego tom čovjeku dati šestinu dirhema.”
Allaha molimo da nas učvrsti na putu islama, da nas sačuva i zaštiti od negativnih posljedica smutnji i iskušenja, da nam podari bogobojaznost i uputi na činjenje dobrih djela, da nas učini istinskim postačima, onima kojima će na kraju ramazana biti oprošteni svi grijesi i koji će biti obradovani Džennetom. Amin!
