Rani islamski pravnici i učenjaci su odbacivali javne pozicije

418

Piše: Edhem el-Šerkavi / Preveo i prilagodio: Abdusamed Nasuf Bušatlić

Na današnji dan, 6. maja, 776. godine, umro je Ibrahim ibn Ebi ‘Abla, poznatiji kao Ebu Ishak el-Akili el-Makdisi, islamski učenjak iz generacije tabi'ina. Islamsko znanje sticao je i prenosio od Enesa ibn Malika, Vasila ibn Eska’, Ebu ‘Umame el-Bahilija i drugih, a u nekim predajama se spominje da je uzimao i prenosio znanje i od Abdullaha ibn Omera, r.a.

Ibrahim ibn Ebi ‘Abla je ispričao sljedeće: ”Halifa Hišam ibn Abdul-Melik imenovao me je za upravitelja poreza u Egiptu, pa sam odbio, a on se naljutio toliko da mu je lice pocrvenjelo od srdžbe.  Zatim me je prijekorno pogledao i rekao: ”Prihvatit ćeš tu funkciju milom ili silom.”

Ja sam šutio dok ga nije prošla srdžba, a onda sam rekao: ”Vođo pravovjernih, hoćeš li mi dopustiti da govorim?” Odgovorio je: ”Govori!”

Rekao sam: ”Allah je objavio u Kur'anu: ”Mi smo nebesima, Zemlji i planinama ponudili emanet, pa su se ustegli i pobojali da ga ponesu.” (El-Ahzab, 72.) Allaha mi, vođo pravovjernih, Allah se na njih nije rasrdio niti ih je prisilio da prihvate emanet, pa ne zaslužujem ni ja da se ti na mene srdiš što sam odbio ponuđenu funkciju, niti da me prisiljavaš na to.” Halifa se na to slatko nasmijao i oslobodio me spomenute funkcije.”

Želim skrenuti pažnju na dvije stvari iz ove priče:

Prvo: rani islamski pravnici i učenjaci su sa gnušanjem odbacivali javne pozicije. Naravno, oni su svoje odbacivanje javnih pozicija pravdali strahom da neće moći odgovoriti zahtjevima te pozicije, unatoč posjedovanju potrebnih sposobnosti. Naprimjer, Ebu Hanife je odbio preuzeti sudstvo iako je itekako bio sposoban za takvu funkciju.

Drugo: Znak Allahove upute je da iskrenog vjernika poduči valjanom dokazu u datom trenutku, kao što je podučio Ibrahima ibn Ebi ‘Ablu, pa je, uzimajući kao dokaz spomenuti ajet, izbjegao javnu poziciju i sačuvao se halifine srdžbe. Istinu je rekao Uzvišeni Allah: ”A onaj kome je znanje (mudrost) darovano – darovan je blagom neizmjernim.” (El-Bekare, 269.)