Reis Kavazović: Dani pred nama bit će teški, posebno u svijetu koji počiva na isključivosti i strahu od „drugoga“

547

– Godišnjice nas podsjećaju na to, kako vrijeme brzo prolazi. Kao da je jučer bilo, kada smo ovdje sjedili istim povodom. Zato, neka nam u prolaznosti ovog svijeta bude pouka da ulažemo u ono što je trajno i vječno, što ostaje i kada ovaj svijet iščezne (bakijatu-salihat), kao trajno dobro.

Prilika je ovo da se prisjetimo i onih koji su vjerovali u dobro koje će trajati i nakon njih; prije svega našeg velikog vakifa Gazi Husrev-bega, svih imama, muderisa i šejhova koji su prenosili emanet vjere u jednog Boga. Jer trajno dobro može biti institucija koju izgradimo, kao što je to učinio Gazi Husrev-beg, ali i znanje (ilum) koje ostaje da koristi ljudima i ovog i budućeg svijeta.

Od obrazovanja i odgoja ne vidim veće obaveze, niti većeg prioriteta za nas, našu djecu i omladinu. Svjesno naglašavam obje ove dimenzije, i medresu i hanikah, i znanje (ilm) i odgoj (terbijet). Jedna bez druge nemaju veliku vrijednost, u našoj muslimanskoj tradiciji one dolaze skupa.

Drago mi je da su današnji dobitnici priznanja osobe koje su svojim radom, svaka na svoj način, zadužile našu Zajednicu. One su poučavanjem i odgajanjem mladih ljudi, na poseban način, probudili u njima emociju, radoznalost i kreativnost, razbudivši u njima želju za sticanjem znanja u najtežem periodu njihova stasavanja, periodu zrijenja i odrastanja.

U našim obrazovnim ustanovama trebamo uvijek biti svjesni novih izazova. Sticanje znanja u muslimanskoj tradiciji nije nikada bila trka za skupljanjem informacije više. Poslanik, a.s., se utjecao Svemogućem od znanja koje ne koristi, i od srca koje nije bogobojazno. Škole ne bi trebale da daju samo suhoparne informacije, već bi trebale da mladim ljudima ponude vještine i vrijednosti koje će od njih načiniti ljude.

Braćo i sestre,

Svjedoci smo uspona isključivih i radikalnih ideologija u Evropi i svijetu danas. I na taj nam izazov valja odgovoriti u duhu naše vjere. Dani pred nama bit će teški, posebno u svijetu koji počiva na isključivosti i strahu od „drugoga“. Moramo sačuvati ideje humanizma, otvorenosti i poštivanja različitosti. To je za nas u Bosni i Hercegovini posebno važno. U proteklom ratu i zločinima koji su činjeni, imamo najbolji dokaz kuda te netolerantne i ekstremne ideologije mogu odvesti, i kakvi su njihovi rezultati.

Čak kada bi svi u svijetu i u neposrednoj blizini oko nas odustali od ideje suživota i mira među ljudima, kao što je to bio slučaj toliko puta kroz historiju, mi odustati ne smijemo. Jer, biti musliman znači biti pozvan da se svjedoči istina, pa makar svi ljudi bili protiv nas.

Vrijednosti iz naše islamske duhovnosti moramo neprestano unositi u naš obrazovni sistem, one su najbolji zalog naše budućnosti i garancija da ćemo ostati privrženi našoj tradiciji. Samo slobodni i obrazovani ljudi, svjesni cijene koja je plaćena za slobodu, mogu biti odgovorni građani ove države i naše Zajednice. Naučimo našu djecu da cijene slobodu i rad, da budu slobodni i neovisni o drugima.

Dragi prijatelji,

Danas odajemo počast brojnim ljudima koji su na različite načine doprinijeli razvoju Gazi Husrev-begove medrese i njenom uspješnom radu.

Posebno priznaje odajemo ovogodišnjim zaslužnim svršenicima Medrese, koji su svojim radom, načinom života i djelovanjem u društvu, doprinijeli i još uvijek doprinose afirmaciji ove škole i naše Zajednice: poštovanom profesoru Džemalu Salihspahiću i profesorici Fahiri Fejzić- Čengić.

Prof. Džemal Salihspahić je čitav svoj životni vijek posvetio našoj Zajednici, narodu i domovini. Njegova zalaganja za ideju da u Velikom Čajnu kod Visokog izgradi medresu, koja će po uzoru na ovu Gazi Husrev-begovu,odgajati naše buduće generacije je zasigurno priča koja će ostati u kolektivnom pamćenju našeg naroda. Njegova upornost i predanost su inspiracija mnogima kako u Islamskoj zajednici tako i u našem društvu.

Profesorica Fejzić-Čengić je, čini mi se, prva žena koja je ponijela ovo značajno priznanje Gazijine medrese. To me posebno veseli. Njen doprinos našem društvu i insistiranje na etičkim vrijednostima u javnom životu, posebno u svijetu novinarstva, su najbolji dokaz značaja koje Gazi Husrev-begova medresa ima u ovoj državi.

Koristim ovu priliku da svim profesorima, osoblju i učenicima Medrese još jednom čestitam Dan škole. Ovo je dan u kojem mi svojim dolaskom ovdje na simboličan način odajemo priznanje za vaš trud i zalaganje, trud koji vi svakodnevno ulažete u odgajanje budućih naraštaja na principima o kojima sam upravo govorio. To radite tiho i uporno. Kao i ostalim prosvjetnim radnicima, društvo vam rijetko odaje dužno poštovanje za taj vaš hizmet. Zato dozvolite mi da se makar na ovaj dan javno zahvalim svima vama na misiji koju obavljate.

Molim Uzvišenog da i u godinama koje su pred nama klupe ove škole budu ispunjene dobrim, vrijednim i odgojenim učenicima. Kao što ga molimo da sve nas i nove generacije koje će kroz učionice ove škole prolaziti učini dostojnim velikana koji su prije nas i njih ovdje podučavali i učili. A takvi su sebe i svoje znanje ugradili u temelje naše države i društva. Svih njih, koje je ovdje nemoguće pobrojati, kao i šehida agresije na Bosnu i Hercegovinu, se danas sjećamo s dovom Uzvišenom i molimo Ga da ih obaspe Svojom milošću.

Još jednom čestitam laureatima na ovom prestižnom priznanju, zahvaljujem se domaćinu hfz. Malkiću i svima vama na hizmetu kojeg ste posvetili našoj Zajednici i narodu.

Gospodaru naš, pomozi nas u onome u čemu je Tvoje zadovoljstvo, riječi su kojime je reisu-l-ulema Kavazović završio svoje obraćanje.