Piše: Ezher Beganović
Aktuelni protesti u Faderaciji BiH podijelili su građane na dvije strane, na one koji podržavaju proteste i one koji su protiv ovakvih protesta. Apsolutna većina građana BiH, bez obzira na nacionalnu i vjersku pripadnost, saglasni su da su dugogodišnji vlastodršci svih političkih boja i opredjeljenja doveli Bosnu i Hercegovinu na rub opstanka, a narod u totalnu bijedu i poniženje. Bh. vlastodršci su do krajnjih granica ogrezli u rastrošnosti, pljačkama, mitu i korupciji. Moć koju im daje pozicija vlasti učinila je od njih ohole ljude, ljude bez srca, ljude koji sebično žude da samo oni imaju. Oni su pravi okupatori Bosne i Hercegovine, podijelili su našu državu na svoje feudalne posjede, državu su podredili svojim interesima. I u ovim danima protesta vidimo da ti vlastodršci ništa nisu shvatili. Samo gledaju priliku kako da ušutkaju narod (robove), da i dalje mogu suvereno pljačkati našu napaćenu zemlju.
Svaka minuta opstanka takvih ljudi na vlasti proizvodi nemjerljivu štetu za državu BiH i sve građane naše zemlje. Zato je teško biti protiv protesta, ako si protiv onda pomažeš opstanak pokvarene i izrabljivačke vlasti. Međutim, pokvarena vlast nije jedino zlo koje je opasalo Bosnu i Hercegovinu. Naša zemlja opasana je velikom gujom sa popularnim imenom – Dejtonski sprazum. Dejtonsko uređenje Bosne i Hercegovine je kurvanjski sistem koji zna porađati samo kopilad. Međunarodna zajednica je hinjski ugradila ovaj kurvanjski sistem u Bosnu i Hercegovinu. Vidjeli smo ovih dana svu složenost i pokvarenost dejtonskog uređenja. Taj sistem je najveća prepreka opravdanim zahtjevima građana za smjenom pokvarene i izrabljivačke vlasti. Kada bi smijenili svu vlast na svim nivoima BiH i na ta mjesta doveli ljude po vlastitom izboru, opet bi se stanje ubrzo vratilo u stare neželjene okolnosti. Bosna i Hercegovina bi trebala biti najbogatija zemlja na svijetu da nahrani gladna usta 157 ministara, još toliko njihovih zamjenika, najmanje duplo više savjetnika i tako redom u nedogled. Osim toga, dejtonski kurvanjski sistem će sad pa sad namnožiti veliki broj novih kopiladi. Za kratko vrijeme opet bi morali dizati narodnu bunu. To je razlog što mnogi u ovoj zemlji ne vide smisao da se vode protesti onako kako se to radi ovih dana. Jer se na ovaj način samo stvara haos iz kojeg se teško nazire bilo kakav koristan izlaz.
U revolucijama postoje dvije vrste ljudi: oni koji ih dižu i oni koji se njima okoriste (Napoleon Bonaparta)
Nažalost, ovakvi protesti samo su usložnili situaciju u Bosni i Hercegovini. A to je, po brojnim vjerodostojnim pokazateljima, bio jedini cilj manipulatora, ljudi koji su iskoristili napaćeni i poniženi narod i njihove opravdane zahtjeve okrenuli u smjer postizanja svojih ciljeva.
Svjedoci smo mnogih manipulacija koje se čine da se aktuelni protesti iskoriste u potpuno druge svrhe. Planski se pravi haos i anarhija koja može proizvesti još gore stanje. Postoje političari i političke snage koje vješto i veoma agresivno koriste proteste za sticanje jeftinih političkih poena. Ponašanje pojedinih grupacija protestanata je skandalozno i veoma zabrinjavajuće. Ovih dana pojedinci iz redova organizatora protesta u Tuzli javno prokazuju jedni druge za učestvovanje u zavjerama i činjenju nasilja prema policiji i nstitucijama. I na kraju, protesti polahko prelaze u fazu formiranja i djelovanja takozvanih plenuma građana. I ovdje se primjete manipulacija i iskorištavanje protesta u ciljanom pravcu. Tako je jedna grupa učesnika i organizatora protesta u Tuzli uzela sebi za pravo da u ime svih građana Kantona Tuzla pokrenu inicijativu da na mjesto premijera Vlade TK bude imenovana srpska političarka i sekretarica ratnog zločinca Nikole Koljevića, Svetlana Cenić. Ponašanje plenuma građana u drugim gradovima nije ništa bolje i pametnije. Sve navedeno ima za posljedicu da narod gubi povjerenje i ne vidi svrhu ovakvih protesta. Kako se može imati povjerenje u one koji vode proteste ako ti isti ljudi žele da premijerka Kantona Tuzla bude Svetlana Cenić. Od tolikih kadrova iz Tuzle i drugih gradova oni pomoć vide u Banja Luci. Osim gubljenja povjerenja sve više građana postaje zabrinuto i na proteste gledaju kao na neprijateljsko djelovanje prema državi i bošnjačkom narodu.
Zato nam treba prava revolucija, protesti u koje ćemo vjerovati da nam donose korist, promjene koje će Bosnu i Hercegovinu konačno učiniti pravom državom, otpornom na vanjske i unutarnje udare. Treba nam sistem koji će hraniti narod a ne sistem kojeg će narod morati hraniti od svojih gladnih usta.
Kako god se protesti završe, ne treba zaboraviti one koji su ovu državu doveli u stanje očaja i bijede. Ne treba zaboraviti ni manipulatore, ljude koji su pokušali na tuđoj nesreći da steknu jeftine političke poene.
Snovi revolucionara nisu se ispunili, ali neka se makar isplate.
