Autor: Halid Menšavi/Izvor: Independent Arabia
Usljed nestabilnih unutrašnjih prilika Liban, Irak, Jemen, Sirija, Libija, Sudan i Alžir suočavaju se sa brojnim izazovima među kojima su i četiri ekonomska izazova.
Prvi izazov su ekonomski zahtjevi koji su prioritet nezadovoljnih i pobunjenih masa. Problem je, međutim, što je u fazi tranzicije bilo kojoj vladi vrlo teško odgovoriti na zahtjeve građana, jer je nemoguće u ktratkom roku promijeniti porezni sistem, sistem obračuna plata i tako dalje. U fazi tranzicije građani bi trebali tražiti ostvarenje samo najnužnijih ekonomskih reformi.
Drugi izazov je kriza vrijednosti domaće valute i nedostatak strateških roba. U kriznim situacijama trgovci obično pribjegavaju povlačenju roba iz prodaje i njihovom skladištenju, usljed ćega se može desiti da se ne mogu nabaviti osnovne namirnice. Da bi se to izbjeglo država mora reagirati zabranom povlačenja roba iz prodaje i zabranom malverzacija s cijenama namirnica.
Devalvacija valute je, također, jedan od problema koji prati zemlje u tranziciji. Alžirski dinar je samo u martu ove godine izgubio 10% svoje vrijednosti. Sudanska valuta je, također, pretrpjela veliki pad vrijednosti nakon pada Bešira, i njena vrijednost se tek nedavno relativno stabilizirala.
Treći izazov je otpuštanje radnika i povećana aktivnost crnog tržišta. Tokom prošle i ove godine u Alžiru je oko 1360 kompanija u potpunosti prestalo sa radom. Nestabilne sigurnosne prilike tokom tranzicijskog perioda dovode do smanjenja kontrole granica, a time se olakšava krijumčarenje kako legalnih tako i ilegalnih roba.
Četvrti izazov su ekonomske posljedice demonstracija i štrajkova. Pad diktatorskih režima i tranzicija u novi poredak dovodi do povećane želje radnika u različitim sektorima da putem štrajkova i demonstracija traže poboljšanje svog statusa i povećanje plata. No, štrajkovi i obustavljanje rada imaju veoma štetne posljedice na ekonomiju zemlje. Alžirska ministrica industrije i rudarstva Džemila Temazirt u maju ove godine izjavila je da su radnički štrajkovi ekonomiju zemlje koštali više od milijardu dolara usljed obustavljanja proizvodnje u vitalnim kompanijama.
