Piše: Abdullah Nasup
Šiijske mule od početka svoje vladavine u Iranu nastoje da „izvoze“ svoju revoluciju, odnosno šiijska sektaška učenja, jer su za njih šiije u svijetu instrument utjecaja i uplitanja u unutrašnja pitanja u različitim stranim zemljama. Međutim, unatoč dobrim odnosima sa Hafezom Asadom, teheranski teokratski režim nije uspjevao da u Siriji značajnije djeluje na šiizaciji, a razlog tome je snažna opredjeljenost Hafeza za sekularnu državu. No, njegov sin Bešar, koji je od njega naslijedio predsjedničku poziciju, počeo se čvršće povezivati sa Teheranom i Hezbolahom i time se iranskom režimu pružila prilika za intenzivniji misionarski rad u Siriji.
Tako je 2006. godine u Lazikijji (Latakija) otvoren prvi vjerski centar šiija isnaašerija. Centar je ubrzo prerastao u visokoškolsku obrazvonu instituciju pri kojoj pored šerijatskog djeluje i pravni fakultet.
Uprkos tome što se temeljna vjerovanja alevijske sekte, kojoj pripada sirijski predsjednik Bešar i većina stanovnika sirijskog primorja, razlikuju od vjerovanja šiija isnaašerija, Asadov režim je uvijek nastojao isticati da su oni dio šiijskog svijeta. Od 2006. godine konstantno se organiziraju posjete alevijskih vjerskih autoriteta Iranu i isnaašerijskim svetištima. Posjete su se odvijale u organizaciji Dobrotvornog društva Bustan, koje je pod direktnom kontrolom Bešarovog rođaka Ramija Mahlufa, jedne od najznačajnijih figura Asadovog režima kad je u pitanju finansijski sektor, pranje novca i bankarske malverzacije u ime režima.
Nakon izbijanja rata u Siriji, iranski režim je iskoristio prisustvo svojih sektaških milicija za još snažniji utjecaj na alevijsko stanovništvo gradeći o sebi imidž „braće šiija“ koja su tu da ih odbrane od sunija, te da je Iran jedina zemlja koja ih štiti i brine za njih. Koliko se utjecaj isnaašerija na alevije u Siriji povećao dovoljno govore nazivi vojnih jedinica alevijske tzv. Nacionalne odbrane, kao što su Lavovi Husejna, Odredi imama Alije i sl.
Vjerske škole
Od 2011. godine, Iran je u mjestima pretežno nastanjenim alevijama otvorio nekoliko tzv. šerijatskih gimnazija u kojima se intenzivno izučavaju vjerska učenja isnaašerijskog šiizma. Jedna od ovih škola nalazi se u Kardahi, rodnom mjestu Hafeza Asada, a jedna se nalazi u Lazikijji, gradu s velikom koncentracijom alevijske populacije. Utjecaj ovih škola na alevijsku omladinu je sve vidljiviji i on se ogleda u preobraćenju omladine iz alevijske u šiijsku isnaašerijsku sektu, svjedoči advokat Urve Susi, koji objašnjava da su djevojke sa hidžabom u alevijskoj zajednici, koja u osnovi svojih učenja odbacuje hidžab, sve češća pojava.
Zloupotreba siromaštva i lošeg ekonomskog stanja
Humanitarna pomoć je još jedan način na koji iranski režim širi učenja svoje sekte među alevijama. Alevijski aktivist Munhadir objašnjava kako je iranska humanitarna pomoć popraćena vjerskim misionarstvom, a prioritet prilikom podjele imaju porodice čija djeca pohađaju njihove vjerske škole i porodice mladića koji se bore u redovima njihovih sektaških milicija.
Kulturni i društveni utjecaj
Kulturni i društveni utjecaj Irana na alevijsku zajednicu u Siriji ogleda se u vidljivoj promjeni u ponašanju alevija koji su decnijama bili poznati po nezainteresiranosti za vjerska učenja i obrede vlastite sekte, dok je sada sve vidljivija njihova povezanost sa vjerskim narativom šiija isnaašerija.
U alevijskim restoranima, kafićima, trgovinama i radnjama, sve se češće mogu vidjeti istaknuti portreti imama Husejna kako ga zamišljaju šiije isnaašerije, kao i razne njihove vjerske parole i pokliči kojima se poziva da se za smrt Husejna ibn Alije ibn Ebi Taliba svete nad sunijama. Sveprisutni utjecaj Irana uočljiv je čak i u nazivima restorana, radnji, trgovina i sl., koji se sve češće imenuju po simbolima isnaašerijskog šiizma.
Sve su češće i vjerske proslave šiija isnaašerija među alevijama, ali isto tako iranski misionari ne propuštaju priliku da se pojave na posebnim alevijskim sektaškim proslavama na kojima dijele literaturu šiija isnaašerija.
Iran nije zainteresiran samo za širenje svojih vjerskih učenja, nego i za širenje svojih društvenih normi ponašanja, jezika, ali i, što je posebno opasno i na što treba obratiti pažnju i kod djelovanja šiijskih misionara u BiH, svojih sektaških predožbi islamske historije.
U sirijskom gradu Džebla svake godine iranska misionarska ekspedicija organizira festival iranske kulture na kojem se promovira šiijska kultura, umjetnost, tradicionalna proizvodnja iz Irana. No, glavni dio festivala vezan je za promoviranje Homeinijeve revolucije i šiizma kroz dokumanetarne filmove o Homeinijevoj revoluciji, historiji Irana i prikazivanje igranih filmova koji obrađuju islamsku historiju iz sektaške vizure šiija isnaašerija.
Iranski kulturni centar u Lazikijji konstantno organizira besplatne kurseve perzijskog jezika, a povremeno u prostorijama državnog Univerziteta Tišrin organizira druge kulturne događaje putem kojih se centar promovira među studentima i povezuje s njima.
Za djecu se organiziraju udruženja izviđača. Mladim alevijskim izviđačima u izviđačkim kampovima se usađuju vjerska učenja šiija isnaašerija i navikavaju se na vjernost Mehdiju. Mali izviđači učestvuju u povorkama prilikom različitih šiijskih proslava poput Husejnove „četeresnice“ i drugih.
Iran je duboko prodro u ajevijsku zajednicu u sirijskom primorju i marljivo radi na njihovom preobraćenju. Glasovi onih alevija koji se protive ovom širenju iranskog utjecaja sve slabije se čuju.
