Sine, ako ne možeš učiniti da hodam uzdignute glave, ne dozvoli barem da zbog tebe hodam pognute glave

852

Piše: Edhem Šerkavi / Preveo i prilagodio: Abdusamed Nasuf Bušatlić

Školski vratar došao je rano u školu i primijetio ispisane grafite na vanjskim zidovima škole. Odmah je nazvao direktora i obavijestio ga o grafitima, a direktor mu je rekao da uskoro dolazi i da će saznati ko je počinilac. Kada je direktor došao na lice mjesta rekao je vrataru: ”Ovo je počinio neko od učenika.”

Vratar mu je rekao: “Zašto ste tako sigurni, gospodine?”

Direktor je odgovorio: “Zato što niko nema interesa niti koristi od ovoga, a osim toga, počinilac sigurno ne zna da smo postavili nadzorne kamere. Uskoro ćeš se uvjeriti da je to neko od učenika.”

Tako je i bilo. Kada su pregledali ono što je zabilježila i snimila nadzorna kamera, otkrili su da je grafite crtao jedan od učenika njihove škole. Direktor je pozvao učenika i natjerao ga da gleda sebe kako crta grafite po zidu škole, a zatim je pozvao njegovog oca. Kada je otac došao direktor mu je objasnio šta se desilo, a onda mu je pustio snimak sa nadzorne kamere koji je učenikov otac pregledao bez ijedne riječi. Nakon toga, uzeo je mobitel i nazvao molersku firmu i dao im adresu škole da dođu i ofarbaju zid sa grafitima, a on će im to uredno platiti. Zatim je rekao direktoru: ”Gospodine direktore, nadam se da se ovo neće ponoviti.” Nakon toga obratio se svome sinu riječima: ”Sine, ako ne možeš učiniti da hodam uzdignute glave, ne dozvoli barem da zbog tebe hodam pognute glave.”

Direktor i prisutni nastavnici bili su zatečeni, ali i zadivljeni očevim ponašanjem, dok je njegov sin gorko plakao i kroz suze rekao: ”Volio sam da me je otac udario ili ubio, a da mi ovo nije rekao.”

Zapravo, ove riječi su mnogo više od jedne rečenice i običnog upozorenja, one su opće životno pravilo koje bismo trebali primjenjivati u svim sferama života. Ako ne možemo učiniti da ljudi nekome od nas kažu: ”Allah se smilovao i nagradio onoga ko te tako lijepo odgojio!”, najmanje što možemo je da nam ljudi ne govore: ”Proklet bio i ti i onaj ko te tako loše odgojio!”

Ko je rekao da ukoliko ne možemo biti meleki, moramo biti šejtani. Zašto ne bismo bili samo ljudi u pravom smislu te riječi?! Ako ne možemo biti lijep primjer vjere islama i daije koji će, prije svega, svojim ahlakom pozivati u islam i plijeniti pažnju, zašto onda moramo biti loš primjer i tjerati ljude od islama?! Zašto se ne zabavimo vlastitim dobrom i zlom, i zašto se ne posvetimo sami sebi?!

Zašto bismo tražili lažnu slavu poput ahmaka koji se pomokrio u vodu Zemzem. Naime, spominje se da se neki čovjek pomokrio u izvor Zemzem, pa su ljudi krenuli da ga udaraju, ali ga je policija koja brine o redu u Časnom haremu Mekke odbranila i spasila. Kada su ga upitali zašto je to učinio, on je odgovorio: ”Želio sam biti poznat!”