SAFF

Sjever Sirije – (ne)sigurna zona Turske

Facebook
Twitter
WhatsApp

Piše: Ahmed Ebu Dakka

U Ankari su danas okončani dvodnevni razgovori vojnih delegacija Turske i Sjedinjenih Američkih Država (SAD) o formiranju sigurne zone na sjeveru Sirije, a dvije strane postigle su dogovor da se u najkraćem vremenu na području Turske formira centar za zajedničke operacije. Turska i SAD su prije nešto više od godinu dana postigli sličan dogovor, međutim američka vojska je nastavila pomagati kurdske terorističke snage. Zato je teško očekivati da će SAD poštovati i ovaj novi sporazum.

YPG – PKK

YPG je kurdska separatistička organizacija u Siriji, ideološki povezana sa kurdskom terorističkom organzacijom PKK, koja djeluje u Turskoj. PKK je ideološki ekstremna ljevičarska organizacija, koja je nekada tijesno sarađivala sa SSSR-om, a imali su čvrste veze sa Asadovim režimom i Homeinijevim sektaškim režimom, također. Zahvaljujući tim odnosima, borci PKK-a su uvježbavani u kampovima Hezbolaha, što je 1997. godine, uzrokovalo veliku krizu između Asadovog režima i Turske, koja je prijetila vojnom operacijom u Siriji. Koliko su turske prijetnje bile ozbiljne, dovoljan je podatak činjenica da je nakon toga u Adani potpisan sporazum između Sirije i Turske, kojim je Asad dao pravo Turskoj da direktno intervenira u dubinu do dvadeset kilometara unutar sirijskih granica, protiv pripadnika PKK-a, ukoliko procijeni da je njena nacionalna sigurnost ugrožena.

YPG je vojna grupacija koju javno podržavaju SAD, zrael, Francuska, UAE i KSA, dok je neke evropske zemlje tajno pomažu. YPG, vrlo je indikativno, ima dosta dobre odnose i sa Rusijom, Iranom i Asadovim režimom. Čini se da ovu grupaciju podržava svako ko je mogao doći do njih, a protivi se vladavini AKP u Turskoj.

Problem Turske sa Sjedinjenim Državama krije se u dvije vrlo važne stvari:

Prva je to što postojeće tursko vođstvo želi da Tursku izvede iz pozicije zemlje koja je u haldnoratovskoj podjeli služila interesima zapadnih zemlja, a zauzvrat joj je pružana zaštita, u poziciju respektabilne sile čije interese moraju poštovati sve druge zemlje.

Druga je što  se Turska, sa trenutnim vođstvom, sve više nameće kao globalni lider muslimanskog svijeta, o čemu najbolje svjedoči poziv malezijskog premijera Mahatira Muhammeda, malezijskoj omladini da se ugleda na tursko iskustvo, kao i njegov poziv na uspostavljanje trojnog saveza između Malezije, Pakistana i Turske, da bi se došlo do snažnog ekonomskog i političkog bloka muslimanskih zemalja.

Istina koju mnogi ignoriraju jest da se u regiji ne sprema rat između Irana i Sjedinjenih Država, kako se to predstavlja u medijima, nego između gore spomenutog „saveza“ i Turske. svi pokušaji da se iskustvo AKP-a uništi su propali i jedino što preostaje svima onima koji ih žele uništiti je uvlačenje Turske u rat na sjeveru Sirije, gdje bi joj težak poraz i veliki gubici, koje protivnici priželjkuju turskim snagama, politički sahranio Erdogana i njegovu partiju, a samim time i jedan model koji ima potencijal da bude široko prihvaćen među muslimanskim konzervativcima u mnogim muslimanskim zemljama.

U slučaju da se, na temelju sporazuma iz Adane, Turska odluči na vojnu intervenciju na sjeveru Sirije, Asadov režim će objaviti da raskida sporazum i optužiti Tursku pred vijećem sigurnosti UN-a da je izvršila agresiju na suverenu državu. To će se desiti u koordinaciji sa zemljama koje su protivnici AKP-a ili, jednostavno, podržavaju YPG. Takav razvoj događaja mogao bi dovesti do toga da  UN pozove na vojnu intervenciju protiv Turske pozivajući se na Poglavlje VII Povelje Ujedinjenih nacija. Izvjesno je da bi takva odluka imala podršku Sjedinjenih Država, vjerovatno i Rusije, a arapske sluganske države, uz američku podršku, spremno bi poslale svoje vojske.

Pitanje je hoće li se Turska dati uvući u tu zamku!

Facebook
Twitter
WhatsApp

PREPORUKA