SAFF

Srbija protiv Nasera Orića u Sudu BiH

Facebook
Twitter
WhatsApp

Autor: Faktor.ba

Tužilac državnog Tužilaštva Miroslav Janjić, koji vodi postupak protiv komandanta odbrane Srebrenice Nasera Orića, prije nekih mjesec i po se požalio medijima kako dobija prijetnje smrću, upućene njemu i njegovoj porodici.

Govoreći o prijetnjama, Janjić je kazao da mu ih upućuje osoba koja je ranije bila svjedok u predmetu protiv Orića, ali nije precizirao ni o kome se radi niti šta je sadržaj tih prijetnji. On je tada rekao kako je prijetnje, koje su došle u pisanom obliku prijavio SIPA-i i Tužilaštvu BiH. I tu se sva priča u vezi s prijetnjama, barem što se tiče javnosti, završila.

Prijetnje Janjiću, ali i samom Naseru Oriću, uputio je nekadašnji “ključni svjedok” u predmetu protiv Nasera Orića Samir Avdić, o kojem se svojevremeno mnogo pisalo i na kojeg se skoro pa zaboravilo sve dok srbijanski mediji nakon oslobađajuće presude Oriću i Muhiću, nisu podsjetili i na njegovu ulogu.

Avdić, pored niza teških optužbi i vulgarnosti na Janjićev račun, spominje i druge zaštićene svjedoke protiv Orića, za koje kaže da nisu bili ni izvšioci niti očevici događaja o kojima svjedoče, a koji su, kao i uostalom i on sam, pripremani za svjedočenje protiv Orića i drugih srebreničkih branioca u bijeljinskom tužilaštvu, a posebno u Srbiji, gdje su od srbijanskog tužilaštva i srbijanskih sigurnosnih službi pripremani da lažu.

Cijela ova priča neodoljivo podsjeća na još jedan slučaj, koji, barem zvanično, nikad nije dobio svoj epilog.

Radi se o šokantnom pismu svjedoka koje je još krajem 2015. godine stiglo na adresu udruženja “Žena Podrinja”, Pokreta “Majke enklava Srebrenica i Žepa”, “Srebreničke majke” i “Žene Srebrenice” u kojem taj čovjek tvrdi da je bio izložen velikim pritiscima Okružnog tužilaštva u Bijeljini, inspektora iz Banje Luke i Beograda da po svaku cijenu svjedoči protiv Bošnjaka iz Srebrenice o ratnim dešavanjima. Poseban pritisak je, kako je ustvrdio, vršen da lažno svjedoči protiv Nasera Orića.

– Prije nekoliko mjeseci, preselio je Nedžad Bektić, koji je prošao put sličan mom, tako da mi je njegova smrt sumnjiva, a možda sam i ja u Bijeljini pojeo “kiselu čorbu”. Moje izjave nalaze se u Haškom tribunalu i u Bijeljini pa se može vidjeti o čemu su me ispitivali – napisao je tada ovaj svjedok.

On je u tom pismu spomenuo nekoliko imena, među kojima su i Avdić i zaštićeni svjedok O-1, pozvavši ova udruženja “da im pomognu, jer su oni u teškoj situaciji i sami se iz toga ne mogu izvući”.

Nakon tog pisma, predstavnici udruženja preživjelih Podrinjaca pisali su glavnom tužiocu Haškog tribunala Sergeu Brammertzu, zahtijevajući hitnu istragu o montiranim procesima protiv preživjelih srebreničkih Bošnjaka i svjedocima prisiljenim na lažno svjedočenje u tim postupcima.

U tom zahtjevu posebno su se osvrnuli na Avdićev istupa na TV-u kada je rekao da je u BiH kidnapovan i prebačen u Srbiju, gdje je držan u zatočeništvu mučen i primoravan da lažno svjedoči, između ostalog, i protiv Nasera Orića.

– Posebno je uznemirujuća izjava da je primoran da lažno svjedoči u predmetu protiv Nasera Orića i da je taj proces pripremao i montirao lično glavni tužilac Srbije Vladimir Vukčević i glavni tužilac Bosne i Hercegovine Goran Salihović – naveli su tada iz ovih udruženja.

Sam Vukčević je u intervjuu srbijanskim medijima koji su mu, nakon odlaska u penziju, postavili pitanje kredibiliteta Samira Avdića kazao za njega da je “ludak”, da je njegov kredibilitet upitan, ali da mu se on “uklapao”. U istom intervjuu priznao je da nije znao da je Avdić boravio u bolnici u Visokom u vrijeme kada su se odigrali navodni zločini u Podrinju o kojima je “svjedočio”, nazvavši to “propustom”.

Ništa kredibilniji od Avdića nije ni svjedok O-1 koji ovih dana ponovo svjedoči protiv Orića i Muhića.

Osim 11 (!) pravosnažnih presuda za različita krivična djela, među kojima su i razbojnička krađa i prevara, a na šta sve vrijeme ukazuje odbrana optuženih, evidentno je da je ovaj svjedok u više navrata davao više različitih iskaza,a njegovo nedavno svjedočenje pred Apelacionim vijećem u nekim dijelovima se čak razlikuje od svega što je ikada ranije rekao.

Za njega je čak i patolog Zoran Stanković, nekadašnji ministar u Vladi Srbije i svjedok Tužilaštva u ovom predmetu u intervjuu za “Politiku”, rekao da je lagao u sudnici.

Stanković je radio obdukcioni nalaz Milutina Miloševića u čijem tijelu je pronađeno jedno zrno od pištoljske municije i povreda na glavi nastala od udarca tupim predmetom. Tužilaštvo je sve vrijeme imalo Stankvićev nalaz, a ipak je dovelo “ključnog svjedoka” koji je rekao da je Milošević “presječen rafalom”.

Zanimljivo je i da intervju sa Stankovićem, iako najavljen na portalima i u BiH i u Srbiji, nikada nije ugledao svjetlo dana.

Najava nikad objavljenog Stankovićevog intervjua na RTRS-u

Sam Naser Orić je u nedavno istaknuo problem kredibiliteta ovakvih svjedoka, čiji se iskazi uzimaju kao relevantni. Orić je otvoreno rekao da je proces koji se protiv njega vodi pred Sudom BiH “dokaz da srbijanske službe upravljaju procesima u bh. pravosuđu i da je žalosno da se dopušta da se to događa”.

– Srbija i dalje preko mog predmeta pokušava da izbalansira genocid. To je ono što njih interesuje i od čega neće odustati dok sam ja živ. Sad im se evo ukazala prilika i oni su maksimalno uključili sve resurse i meni je to otpočetka jasno – kazao je tada Orić, osvrnuvši se na nedavnu nepravomoćnu presudu Suda BiH, kojom su srebrenički borci Izet Arifović i Suad Smajlović osuđeni na deset, odnosno godinu i dva mjeseca zatvora.

– Osudili su čovjeka, kojem su stavili na teret da je počinio ubistvo zarobljenika u nekom selu, a bio je u tom selu koliko ste i vi bili i počinili taj zločin! To vam govori sve o tim ljudima koje je Tužilaštvo uzelo i stavilo pod svoju zaštitu i dovelo da svjedoče. To je jedna bruka i sramota, ali to je, nažalost, istina – kazao je Orić.

Orić je dodao i da je svakome ko je pratio njegov predmet bilo jasno da je svjedok otvoreno instruisan konkretno od službi Srbije.

– On je rekao jednu rečenicu, u kojoj je sadržano sve ono na čemu Srbija, odnosno Srpska akademija nauka i umjetnosti radi od 1995. godine pa naovamo, gdje pokušava da se izjednači krivnja na obje strane: “Nama se vratilo 95. za ono što se dešavalo 92. godine”. Ja imam sina od devet godina i ne bi me iznenadilo sutra kada bi on rekao da je taj moj sin koji sada ima devet godina, da je bio u tom selu i ubio zarobljenika, da bi mu povjerovali, takvu mu daju kredibilnost – rekao je Orić.

Postavlja se pitanje šta u cijelom ovom, moglo bi se komotno reći “pravosudnom cirkusu” rade sigurnosne službe u BiH na zaštiti svojih građana, a koje je ovom izjavom i sam Orić na neki način prozvao.

Facebook
Twitter
WhatsApp

PREPORUKA