Priredio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Imam Ibn Kesir i drugi muslimanski historičari zabilježili su u svojim djelima jedan zanimljiv i vrlo važan momenat iz muslimanskih osvajanja Iraka, odnosno tadašnje Perzije. Naime, kada je Halid ibn Velid sa svojom vojskom osvojio utvrđenje Ajnu Temr, unutar zidina nalazila se i crkva u kojoj je zatekao četrdeset kršćanskih mladića koji su se posvetili proučavanju Jevandželja (Indžila) i kršćanskom misionarstvu u Iraku.
Među njima su, između ostalih, bili: Sirin, Nusajr i Jesar. Nakon izvjesnog vremena oni su primili islam i iza sebe su ostavili potomke koji su svojim djelima obilježili povijest islama.
Naime, Sirin je otac poznatog islamskog učenjaka, muhadisa, pravnika i mufesira iz generacije tabiina, Muhameda ibn Sirina.
Nusajr je otac Muse ibn Nusajra, slavnog muslimanskog vojskovođe koji je osvojio Španiju (Endelus) i svjetlo islama donio na Pirinejski poluotok.
A Jesar je djed poznatog muslimanskog historičara Muhameda ibn Ishaka ibn Jesara, autora kapitalnog historijskog djela Es-Sijeru vel-megazi, poznatijeg kao Siretu Ibn Ishak.
Ovo su plodovi islama kako ga je razumio Halid ibn Velid i ostali ashabi, ali i ostali muslimani kroz povijest. I to je odgovor na pitanje: šta bi se desilo da je Halid ibn Velid srušio crkvu i ubio svećenike ili kaluđere koji su se u njoj nalazili? Tako nešto se, jednostavno, nije moglo desiti, jer je islam vjera mira, samilosti i graditeljstva koje koristi svim ljudima, a nije vjera zuluma i rušilaštva.
Muslimani nikada nisu rušili tuđe bogomolje i svetinje, al’ zato jesu kršćani, Židovi i pagani, i to je jedan u nizu crnih biljega iz njihovih osvajačkih ratova i iz vremena njihove vojne i političke dominacije.
Oni su kroz svoju povijest rušili tuđe bogomolje, kulturna obilježja i palili biblioteke, to neizmjerno naučno i kulturno blago. Taj rušilački karakter i običaj ostao je kod njih do danas, a mi Bošnjaci smo živi svjedoci kršćanskog (istočnog i zapadnog) vandalizma i rušilaštva, jer su četnici i ustaše srušili sve džamije a, bogami, i mostove do kojih je njihova čizma ili granata došla. I bez sumnje bi to ponovo činili ako im se ukaže prilika.
Zbog toga je islam osuđen na uspjeh, bez obzira na sveopći rat protiv islama i pokušaje da se utrne njegovo svjetlo. Svjetlo sunca ne mogu ugasiti ahmaci koji sa zemlje pušu u njega. Jer, islam sve nadvisuje, a njega ništa nadvisiti ne može.
Divne li vjere, još da joj je dobrih i iskrenih sljedbenika!
