Aktuelna rasprava o uticaju, odnosno opasnostima širenja šiizma u Bosni i Hercegovini svakim danom dobiva na intezitetu. Raspravu pojačavaju oni koji brane šije, odnosno oni koji otvoreno napadaju sve i svakoga ko se drznuo nametnuti ovu temu. Spomenuti zaštitinici šiizma mišljenja su da su šije naša braća, da oni uopće nisu opasni za BiH i muslimane Bošnjake. Pojedinci, kao što je tuzlanski efendija Rusmir Šadić, zaljubljenik u lik i djelo šijskog šejha Akbara Eydia, pokušavaju skrenuti pažnju i nametnuti lažni dojam u javnosti da su oni koji upozoravaju na opasnosti širenja šiizma u BiH obični lažovi, koji bez ikakvog razloga napadaju „ našu braću” šije.
U nastavku donosimo argumente koji će jasno pokazati ko govori istinu a ko laže. Slijedi dokaz šta „ naša braća” šije otvoreno pišu i propovjedaju o muslimanima sunijama, o pripadnicima hanefijskog mezheba, o našem imamu Ebu Hanifi? Sljedeći citat prenosimo sa web portala www.shijeimam-ali.com, portala koji uređuju Bosanci, pripadnici šiizma. U tekstu naslovljenom „ Tajne širenja sunijskih mezheba” navodi se sljedeće. „Onaj ko pomno pročita knjige historije i ono što su prethodnici u njima zapisali naći će, bez sumnje, da su se četiri sunijska mezheba u to vrijeme proširila među ljudima voljom vladajuće vlasti i njenim upravljanjem. Zato su pristalice ovih mezheba mnogobrojne, jer ljudi slijede vjeru svojih vladara… Kada pogledamo povijest naći ćemo da je Malik, osnivač mezheba, približio se vlasti i vladarima i pristajao njihovoj povorci. Tako je postao poštovan čovjek i poznati učenjak. Njegov mezheb se širio metodama zastrašivanja i poticanja…
Isto tako, nalazimo da je razlog širenja mezheba Ebu Hanife nakon njegove smrti bio taj što su Ebu Jusuf i Šejbani sljedbenici Ebu Hanife i njegovi najiskreniji učenici u isto vrijeme su bili bliski Harunu Rešidu, abasijskom halifi, i oni su odigrali veliku ulogu u jačanju njegove vlasti, pružali su mu podršku i pomoć. Harun nikom nije dozvolio da zauzme položaj sudije bez njihove saglasnosti. A oni bi se saglasili samo ako je dotični sljedbenik hanefijskog mezheba. Tako je Ebu Hanifa postao najveći učenjak, a njegov mezheb nejrašireniji mezheb na području fikha, uprkos tome što ga je ulema iz njegovog vremena, dakle, njegovi savremenici, proglašavali nevjernikom i smatrali ga bezbožnikom. ..
Šafijin mezheb se proširio i ojačao kada je skoro bio zaboravljen. Ojačao je onda kada ga je podržala tiranska vlast…
Ali, nema sumnje, da su se ovi mezhebi proširili i postali poznati samo uz podršku i blagoslov vladara. Isto tako, nema sumnje, da su svi ovi vladari, bez izuzetka, bili neprijateljski raspoloženi prema Imamima Ehli-bejta, jer su stalno osjećali da im od njih prijeti opstanak i gubitak njihove vlasti. Zato su stalno radili na njihovom odbacivanju i udaljavanju od ummeta, umanjivanju njihovog značaja i ubijanju onih koji su ih slijedili. Logično je da su ovi vladari postavljali one učenjake koji su njima bili ponizni i ulagivali im se, kao i one koji su izdavali takve fetve koje su se slagale sa ciljevima njihove vlasti i njenim opstojanjem”. U drugom tekstu na istom portalu naslovljenom „Vladari nasilja su ti koji su postavili Imame ehli sunneta”, „ naša braća” šije kažu za imama Ebu Hanifu sljedeće. „Ono što nam dokazuje da su Imami četiri mezheba ehli sunneta, također, prekršili propise Allahove knjige i Poslanikova sunneta, a koji im naređuju slijeđenje čistog potomstva, jeste to što nijedan od ovih mezheba ne nalazimo da je pogeo vrat, da se popeo na njihovu lađu i da poznaje Imama svog vremena. Imamo Ebu Hanifu koji bio učenik Imama Džafera Sadika, čije su riječi poznate: ‘ Da nije bilo ovih dvije godine, Numan bi propao! ‘ Nalazimo da je on izmislio mezheb koji počiva na kijasu (analogiji) i djelu po ličnom nahođenju kada imamo jasan kur'anski tekst ili Poslanikovu predaju”.
Znamo da će i poslije ovakvih jasnih dokaza biti onih koji će nas optužiti za stvaranje nepotrebne rasprave, pa čak i smutnje. Rijetki su oni koji žele čuti pravu istinu, lakše se praviti slijep kod očiju, naročito ako se to isplati. Istina je često gorka, ali njeni plodovi su slatki!
