Šta su o Bitki na Bedru rekli orijentalisti i historičari nemuslimani

1547

Priredio: Abdusamed Nasuf Bušatlić

Bitka na Bedru je prva bitka Allahovog Poslanika, s.a.v.s., i pobjeda kojom ga je obradovao Allah, dž.š., u Kur'anu prije nego se bitka dogodila, kada je objavio: ”Skup će, sigurno, poražen biti, a oni će se u bijeg dati!” (El-Kamer, 45.)

To je bila bitka u kojoj su muslimani, predvođeni Allahovim Poslanikom, s.a.v.s., 17. ramazana, druge godine po Hidžri, izvojevali pobjedu nad plemenom Kurejš, najvažnijim i najjačim plemenom na Arapskom poluotoku u to vrijeme. Ta pobjeda naljutila je mnogobrojne neprijatelje islama (Kurejšije, Židove, ostala arapska neislamska plemena i munafike), i potaknula ih da osnuju savez koji je nekoliko godina kasnije pokušao iskorijeniti muslimane i otupiti im oštricu, ali bez uspjeha.

Bitka na Bedru se spominje u najvažnijim knjigama svjetske povijesti. Ona je bila i još uvijek je tema kojom se bave najveći svjetski vojni stručnjaci, stratezi i analitičari, koji u svojim djelima nisu skrivali divljenje prema Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., koji je sa malom skupinom svojih ashaba, koji se uopće nisu spremali za borbu i koji su, naizgled, bili lahak plijen za vođu idolopoklonika Mekke, Amra ibn Hišama, poznatijeg kao Ebu Džehl, uspio zabilježiti pobjedu koja i dalje zbunjuje svijet i koja se proučava na svim svjetskim vojnim akademijama.

Dok se većina muslimana sjeća Bitke na Bedru samo u toku mjeseca ramazana, ona je kod najpoznatijih svjetskih historičara i vojnih stručnjaka itekako aktuelna i predmet je vojnih i historijskih studija u kojima je uvrštena među najvažnije i najznačajnije bitke, ne samo u islamskoj, već u ljudskoj povijesti općenito.

Tako je poznati američki historičar Murray Fletcher Pratt (1897.-1956.), u svojoj knjizi The Battles that Changed HistoryBitke koje su promijenile povijest, o Bitki na Bedru rekao: ”To je jedna od najvažnijih bitaka koje su promijenile povijest. Amr ibn Hišam  je postavio svoj cilj da uništi Muhameda i njegove drugove koji nisu izašli radi borbe. Svi pokazatelji ukazivali su na to da Amr ibn Hišam i njegova vojska mogu brzo i lahko doći do pobjede, ali je na kraju pobijedio Muhammed. Muhammedova pobjeda protiv daleko brojnije i opremljenije vojske, ukazivala je, od samog početka, na Božije znakove i direktnu Božiju intervenciju. Rezultat te pobjede bilo je širenja islama diljem Arapskog poluotoka.” (Murray Fletcher Pratt, The Battles that Changed History, 2000, p. 89-90.)

Kallie Szczepanski uvrstila je Bitku na Bedru u svoju knjigu Dvanaest azijskih ratova koji su promijenili povijest (Kallie Szczepanski, Twelve Little-Known Asian Battles That Changed History, 331 B.C.).

Bitku na Bedru spomenuo je i Samuel Willard Crompton u svojoj knjizi Sto bitaka koje su promijenile povijest svijeta (Samuel Willard Crompton, 100 Battles That Shaped World History, 1997, p26.).

U svojoj fascinantnoj knjizi 100 odlučujućih bitaka od antičkih vremena do danas: glavne svjetske bitke i kako su oblikovale povijest, u kojoj je Bitku na Bedru naveo kao jednu od najvažnijih bitaka koja je oblikovala ljudsku povijest, Paul K. Davis zaključio je: ”Muhamedova pobjeda u Bitki na Bedru potvrdila je njegov autoritet kao vođe islama i izazvala divljenje lokalnih plemena koja su mu se kasnije pridružila. I širenje islama je počelo.” (100 Decisive Battles from Ancient Times to the Present: The World’s Major Battles and How They Shaped History, Oxford University Press, 1999, 95-96.)

Spencer Tucker, u svom znamenitom djelu Bitke koji su promijenile povijest, o Bici na Bedru, napisao je: ”Izuzetno nadmoćna pobjeda! Muhammedove snage koje nisu bile spremne za borbu izvojevale su veliku pobjedu kao Božiji znak.” Zatim je dodao: ”Ova velika pobjeda je, bez sumnje, povećala ugled poslaniku Muhammedu, pogotovo kao vojnom komandantu. On se pojavio kao vjerski vođa čija vjera se nevjerovatno brzo širila tako da je ubrzo postala dominantna u Sjevernoj Africi i na Bliskom istoku.” (Spencer C. Tucker, Battles that Changed History: An Encyclopedia of World Conflict, 2010, p.88.)

Dok je, naprimjer, Sir William Muir primijetio da su idolopoklonici ”ušli u bitku nadmeno, oholo i da pokažu svoju nadmoć.” (Sir William Muir, The life of Mahomet, p. 234.) Govoreći o Bitki na Bedru, Martin Lings, veli: ”Kurejšije su bili svjesni brojčane nadmoći (tri naprema jedan) i očekivali su laganu pobjedu.” (Martin Lings, 1983, Muhammad: His Life Based on the Earliest Sources, p. 142.)

A John Esposito, veli: “U početku je Muhammed potpisao sporazum sa židovskim plemenima koja su živjela u Medini, kojim im se garantira zaštita. Međutim, za vrijeme Bitke na Bedru – u kojoj su Kurejšije napali muslimane Medine – židovska plemena nisu željela pomoći muslimanima, već su pomogli napadačima iz Mekke. Nakon ovog incidenta došlo je do zategnutosti između Židova Medine i Muhameda, da bi napetost ubrzo eskalirala nakon ponavljanja postupka pomaganja Mekelijama protiv muslimana Medine od strane ovih židovskih plemena u dvije najopasnije bitke protiv muslimana.”

Unatoč ekstremnom neprijateljstvu prema islamu, orijentalist William Muir nije mogao prikriti svoje divljenje Muhammedu, s.a.v.s., i njegovom postupku prema neprijateljskim zarobljenicima na Bedru. On veli: “Prema Muhamedovim zapovijedima, ti su zatvorenici tretirani na dobar način. Dali su im da jašu a muslimani su pješačili, i dali su zarobljenicima pšenični hljeb, a muslimani su jeli datule.” (Sir William Muir, The Life of Mahomet, p. 233-234.)

Ono što se dâ zaključiti iz navedenih citata jeste da orijentalisti i zapadni historičari ne gledaju na Bitku na Bedru samo kao događaj, već gledaju ličnosti i budućnost kroz taj događaj, tako da oni i samoj Bitki na Bedru daju novu dimenziju i mnogo dublje značenje.

Velika Bitka na Bedru i dalje će biti orijentir i putokaz muslimanima u borbi protiv laži, zablude i tiranije, ostat će najbolja lekcija o pobjedi malobrojnih skupina, koje se bore na strani istine, nad mnogobrojnim skupinama i pristalicama zablude, zuluma i tiranije. Bitka na Bedru će također ostati važna referenca u uspostavljanju zdravih odnosa između komandanta i njegovih vojnika, vladara i njegovih podanika, te nenadmašna lekcija iz poslušnosti vođi, jedinstva i organizacije zajednice.