Stid je najljepša odjeća kojom se čovjek može ukrasiti

1418

Stid je jedna pohvalna osobina koja nagoni čovjeka da ostavi sve što je loše od govora, djela, ponašanja ili uskraćivanja nečijeg prava. Kaže šejh Šeharnefuri u svome komentaru Ebu Davudovog “Sunena”: “Stid je osjetljivost koja odvraća dušu od onoga što je prezreno u Šerijatu ili u običajima ljudi.” Imam El-Džunejd ibn Muhamed kaže da je stid svijest o Allahovim blagodatima i o sopstvenom uskraćivanju u zahvali na tim blagodatima i u ibadetima, tako da se stanje izmedu te dvije stvari naziva stidom, a suština stida je u tome da odvraća od svega što je ružno, kao i od uskraćivanja prava drugoga.
Stid može biti: urođeni i stečeni. Ovaj drugi je Allah s.v.t. učinio od imana i njime je čovjek zadužen, pored stida koji mu je urođen. Ponekad se osoba toliko privikne na stečeni stid da ovaj postane poput urođenog. Poslanik s.a.v.s. ih je oba objedinio, tako da je kod obje vrste stida dostigao vrhunac.
Kaže hafiz El-Munavi: “Postoje dvije vrste stida: duševni, sa kojim je svaka duša stvorena, poput stida od otkrivanja stidnih mjesta ili stida od polnog općenja pred drugim ljudima, i imanski stid, a to je stid koji zabranjuje muslimanu da čini zabranjena djela zbog straha od Allaha s.v.t..”
Islam itekako zagovara priskrbljivanje ove uzvišene osobine objašnjavajući njene vrijednosti i koristi za čovjeka i na ovom i na drugom svijetu. Od najvećih hadisa koji govore i zagovaraju stid svakako je i hadis: “ Od riječi koje je svijet zapamtio od pripovjedi prošlih Božijih poslanika je i ova: “Kad se ne stidiš, radi šta hoćeš.” (Ahmed, Buharija, Ebu Davud i dr.)
U objašnjenju ovog kratkog hadisa, koji i pored svoje kratkoće sadrži brojne pouke, učenjaci su rekli dvije stvari:
Ukoliko se ne bojiš sramote za ono što činiš, radi ono na što te nagoni tvoja pokvarena duša, a pred Allahom s.v.t. ćeš polagati težak račun za ta djela i bićeš “nagrađen” prema zasluzi. Vidimo da tekst hadisa dolazi u zapovjednom načinu, a značenje mu je prijekor i prijetnja. Pored toga, još se naglašava da je ono što čovjeka sprečava da počini neko loše djelo, ustvari stid i ukoliko neko nema stida, tada je on poput zločinca koji se ne usteže od bilo kojeg grijeha.
Drugo vanjsko značenje hadisa je: Ukoliko se za djelo koje želiš da počiniš na stidiš niti, od Allaha s.v.t. , niti od ljudi, zato što je to ibadet, plemenito djelo ili neka prosta i prirodna dozvoljena stvar, onda to i uradi. Kaže imam ibnul-Kajim u svojoj knjizi “Ed-da’u ved-deva’u”: “Značenje po prvom govoru uleme je prijetnja kao i u govoru Allaha s.v.t. kada se obraća nevjernicima:“…Radite šta hoćete, On, zaista, vidi šta vi radite.” (Fussilet:40), a po drugom govoru je dozvola za rad. Nije dozvoljeno razumijevati i tumačiti ovaj hadis sa oba značenja istovremeno, zato što se prijetnja i dozvoljavanje medusobno negiraju.” Takode kaže u knjizi “Medaridus-salikin”:”Prvo tumačenje je ispravnije i ono je govor većine uleme.”

Vrijednosti stida

Stid je ključ svakog dobra, zato što je to osobina koja čovjeka najviše odvraća od pokvarenjaštva i upadanja u grijehe. Pored toga, to je i osobina koja nagoni na činjenje dobrih i plemenitih stvari, a Poslanik s.a.v.s. kaže: “Stid ne dolazi osim sa dobrom,” (mutefekun alejhi) a u drugom rivajetu: “Stid je svako dobro:”
Stid je dio imana, kao što je rekao Poslanik s.a.v.s. kada je prolazio pored jednog Ensarije, koji je savjetovao svoga brata vezano za stid, a taj brat je bio toliko stidljiv da bi ga njegov stid ponekad spriječio da uzme ono što mu i pripada, pa kaže: “Pusti ga , jer zaista, stid je dio imana.” (mutefekun alejhi)
Od ibn Omera r.a. se prenosi da je Poslanik s.a.v.s. rekao: “Stid i iman su uvijek jedno pored drugog, pa ako jednog nestane, nestaće i drugog.” (Hakim)
Od Ebu Hurejre r.a. se prenosi da je Poslanik s.a.v.s. rekao: “Iman se sastoji od sedamdeset i nekoliko dijelova, i najuzvišeniji je :”La ilahe illellah,” a najmanji je uklanjanje prepreke sa puta, a i stid je dio imana.” (mutefekun alejhi)
Kaže Kadi Ijjad El-Malikijj: “Stid je dio imana zato što može biti stečen kao i ostala dobra djela. Ponekad stid može biti urođen, ali njegova primjena u skladu sa Šerijatom zahtijeva sticanje znanja i iskustva tako da i po tome biva od imana. Poneko može reći, znajući da je svojstvo imana da odvraća od grijeha i nagoni na dobro: “Kako to, a vidimo neke nevjernike koji pri sebi imaju stida?” Na ovo pitanje je odgovorio imam ibn Kutejbe sljedećim riječima: “Zaista stid sprečava svoga vlasnika da čini grijehe kao što ga i iman sprečava, pa je zbog toga i nazvan imanom. Stid je temelj bogobojaznosti i početak imana, ali prisutnost početka neke stvari ne znači i prisutnost te stvari, kao što ni temelj ne čini zgradu. Naravno da prisutnost temelja ili početka neke stvari ukazuje na to da je i ta stvar skoro prisutna, ali nemoj da te zavaraju neki nevjernici koji posjeduju nešto stida, zato što nema toga na dunjaluku kome nije dato nešto stida, i samo njihova nemarnost ih sprečava da u njima izraste stablo imana, tako da je stidljivi nevjernik poput onoga koji je skoro prošao kroz vrata, ali još uvjek nije ušao.”

Stid je jedno od Allahovih svojstava

Kaže Poslanik s.a.v.s.: “Zaista je Allah Stidljiv i Plemenit. On se stidi da ruke Njegovog roba, koji ih je podigao prema Njemu, vrati prazne i izjalovljene.” (Ebu Davud,Tirmizi i ibn Madze)
Od Jeala ibn Umejje r.a. da je Poslanik s.a.v.s. rekao: “ Zaista je Allah Stidljiv i Onaj Koji pokriva, voli stid i pokrivanje, pa ako se neki od vas bude kupao, neka se pokrije.” (Ahmed, Ebu Davud, Nesai i dr.)
Kaže imam ibnul-Kajjim: “Što se tiče stida Allaha s.v.t. od Njegova roba to je drugačija vrsta stida koja se ne može shvatiti, niti razum može pojmiti na koji način se odvija. A On je zaista Stidljiv, i Plemenit, i Dobročinitelj, i Darežljiv i Uzvišen. On je onaj Koji se stidi svoga roba koji digne svoje ruke prema Njemu da mu ih vrati prazne, i On je Onaj Koji se stidi da kazni svoga roba koji je osijedio u Islamu.”
Allah s.v.t., uprkos svoje potpune neovisnosti od svih stvorenja, iz svoje plemenitosti pokriva griješnika u njegovom grijehu, oprašta mu i prelazi preko njegove greške, ukazuje mu razne blagodati, a povrh svega toga još se stidi da rob vrati svoje ruke praznim nakon što Ga je ponizno molio.

Stid je osobina draga Allahu s.v.t. i drag Mu je onaj ko je posjeduje

Rekao je Poslanik s.a.v.s. Munziru ibn Aizu r.a.: “Kod tebe imaju dvije osobine drage Allahu s.v.t.,” pa je upitao: “ A koje su to osobine?” Poslanik s.a.v.s. reče: “Blagost i stid.” Munzir ga upita: “Da li su one pri meni oduvijek ili sam ih stekao.” Kaže Poslanik s.a.v.s. :”Oduvijek,” na što Munzir reče: “Hvala Allahu Koji me je stvorio sa dvije osobine koje On voli.” (Ahmed i ibn Ebi Asim)
Stid je najljepša odjeća kojom se čovjek može ukrasiti
Od Enesa r.a. se prenosi da je Poslanik s.a.v.s. rekao: “Nije bio razvrat pri bilo kojoj stvari osim da je nije osramotio, i nije bio stid pri bilo kojoj stvari osim da je nije ukrasio.” (Tirmizi, ibn Madze i dr.) Zato ibn Mesud kaže: “Iman je nag, a bogobojaznost mu je ukras, a stid odjeća.”

Stid je jedna od najvažnijih osobina poslanika, i od najvažnijih stvari kojima su pozivali

Poslanik s.a.v.s. nam objašnjava u hadisu da je stid osobina koja je preporučivana u šerijatima svih prijašnjih poslanika i to je stvar koja nije derogirana. Ljudi nakon njih su to prenosili i nasljedivali tako da je Poslanik s.a.v.s. zato rekao: “Od riječi koje je svijet zapamtio od pripovijedi prošlih poslanika …”
Od Ebu Hurejre r.a. se prenosi da Poslanik s.a.v.s. kaže: “Musa a.s. je bio veoma stidljiv čovjek, koji se uvijek pokrivao tako da se od njegove kože nije moglo ništa vidjeti čega bi se stidio.” (Ahmed, Buharija i Tirmizi)
Prenosi se od Ebu Seida r.a. da je rekao: “ Poslanik s.a.v.s. je bio stidljiv poput djevice u njenoj sobi, tako da, kada bi vidio nešto što mu se ne bi svidalo, znali bismo to po njegovom licu.” (mutefekun alejhi) U to vrijeme su se djevice isticale po stidu i čak su navodene za primjer u tome. Međutim, danas su mnogi muškarci stidljiviji od današnjih djevojaka. Cilj ovoga hadisa jeste da Poslanik s.a.v.s., kada bi vidio nešto što bi prezirao, nije govorio o tome zbog svoga stida, ali bi se to dalo primijetiti na njegovom licu, tako da bi to ashabi primjećivali. Iz ovoga se vidi na kom stepenu je bio njegov moral. Međutim, ovo je samo vezano za povredu njegovih prava i za uvrede koje su mu bile upućivane, ali ako se radilo o Allahovom pravu ili pravu drugih ljudi, u tom slučaju bi stao na stranu istine ne stideći se negiranja nasilja i ne bojeći se pri tome ničijeg prigovora.

Stid je islamska osobina

Zbog velike vrijednosti i traga koji stid ostavlja iza sebe, ova osobina je postala jedna od vodećih osobina u ovom ummetu. Prenosi se da je Zejd ibn Talha prenio od Poslanika s.a.v.s.: “Svaka vjera ima svoju moralnu osobinu, a moralna osobina Islama je stid.”( Malik,ibn Madze, a Albani kaže da je sahih) Značenje ovog hadisa je to da svaki ummet ima neku osobinu koja prevladava kod njih osim stida, a osobina koja prevladava kod našeg ummeta je stid zato što stid upotpunjuje moral, a Poslanik s.a.v.s. je poslan da upotpuni moral. Zato što je Islam najpotpunija vjera, Allah je dao da se odlikuje upravo najuzvišenijom osobinom, a to je stid.

Koristi i plodovi stida

Napuštanje griješenja zbog stida i straha od Allaha s.v.t. činjenje svakog oblika pokornosti prema Allahu s.v.t., iz ljubavi prema Njemu, iz želje za onim što je kod Njega i iz stida zbog našeg uskraćivanja u ibadetima prema Njemu. Kako da se ne stidimo zbog našeg uskraćivanja u ibadetima prema Njemu kada vidimo meleke koji Mu nikada nepokornosti ne učiniše, niti im je dosta sedzde i tesbiha, a još će na Sudnjem danu reći: “Slavljen neka si Ti! Nismo te obožavali onako kako si Ti dostojan.”

Posljedice nepostojanja stida ili njegovog pomanjkanja

Srce postaje mrtvo. Kaže Omer El-Faruk r.a.: “čiji stid opadne, opašće i njegova pobožnost, a čija pobožnost opadne, njegovo srce će umrijeti.”
Mržnja drugih ljudi, kao što kaže Sulejman, da mu se Allah smiluje: “Kada Allah želi da upropasti svoga roba, oduzme mu stid, pa kada mu se oduzme stid, možeš ga naći samo kako mrzi ljude i kako ljudi njega mrze.
Pomanjkanje stida je od znakova nesreće, kao što kaže “pobožnjak dvaju harema” Fudajl ibn Ijjad: “Pet stvari su znakovi nasreće: tvrdo srce, oči koje ne plaču iz straha od Allaha s.v.t., pomanjkanje stida, želja za dunjalukom i dugo nadanje (tj. mišljenje da je smrt daleko).”
Slabost imana, zato što rob, kada izgubi stid, nema ništa što bi ga spriječilo od upadanja u loša djela, tako da postaje poput onog ko nema imana. Kaže Poslanik s.a.v.s.: “Stid je dio imana, a iman vodi u Džennet, dok je razvratnost dio grubosti, a grubost vodi u Džehennem.” (Ahmed, Tirmizi i ibn Hibban)
Ulazak u vatru, zato što je izmedu pomanjkanja stida i činjenja grijeha veoma jaka veza, tako da svako od to dvoje vodi ka onome drugom. Kaže hafiz ibn Hibban: “Kada se čovjek drži stida, tada su uzroci dobra pri njemu, a bestidnik ako se drži razvratnosti je uskraćen prisutnosti dobra, a svako zlo mu postaje blisko zato što je stid brana izmedu čovjeka i svega prezrenog. Upravo sa snagom stida smanjuje se i čovjekov pristup svemu prezrenom, a sa slabljenjem stida svako zlo će činiti još više.” Pomanjkanje stida vodi ka stanju u kome čovjek prestaje biti svjestan Allahovog nadzora nad njime i u kome se prestaje bojati Allaha s.v.t., što ga ohrabruje u činjenju grijeha. To stanje može otići do te granice da čovjek počinje javno činiti grijehe, čime će i zaslužiti vatru. Kaže Poslanik s.a.v.s.: “Cijelom mom ummetu će biti oprošteno osim onima koji javno čine grijehe, a od javnog činjenja grijeha je da čovjek noću nešto uradi pa osvane, a Allah ga je već zaklonio, i kaže: “Sinoć sam uradio to i to…” (mutefekun alejhi)
Kaže imam ibnul-Kajjim: “Od kazne griješnicima je i odlazak stida koji predstavlja supstancu života srca i koji je osnova svakog dobra, pa tako odlazak stida predstavlja odlazak svakog dobra. Do mene je dopro sahih hadis: “Stid je svako dobro,” a smisao je u tome da grijesi slabe čovjekov stid toliko da ga možda potpuno nestane tako da se čovjek ne osvrće na znanje drugih o njegovom lošem stanju ili na to što ga oni gledaju. Kada čovjek zapadne u ovo stanje, tada je ostalo vrlo malo nade za njegov oporavak, a ko nema stida, on je mrtvac na dunjaluku, a nesrećnik na Ahiretu.”

Stvari koje nisu od stida

Pohvalan stid je onaj stid koji odvraća od svega što je ružno i koji zabranjuje uskraćivanje tudih prava.Ovaj stid se poznaje po svojim plodovima: ukoliko prouzrokuje dobro onda je pohvalan, a ukoliko prouzrokuje zlo onda je to samo slabost i posljedica šejtanskog uplitanja, poput stida zbog kojeg se krije istina ili narušavaju tuda prava. Kaže Allah s.v.t.: “I u Poslaniku vam je dat najbolji uzor,” i kaže Poslanik s.a.v.s.: “….a najbolja uputa je Muhamedova uputa…”, pa kaže imam Sufjan ibn Ujejne: “ Poslanik s.a.v.s. je najbolje mjerilo i prema njemu se porede sve stvari: prema njegovom ponašanju, životu i uputi, pa ako se poklapaju, onda su istina, a ako se razilaze, onda su batil.”
Poslanik s.a.v.s. je bio stidljiviji od djevice, ali ga to nije sprečavalo da na kršenje Allahovih granica reaguje kao razljućen lav. Kaže imam Kurtubi: “ Poslanik s.a.v.s. je sam bio stidljiv, naredivao je i bodrio druge da budu stidljivi, ali ga stid nije sprečavao da kaže istinu ili da radi nešto iz vjere, a sve to držeći se riječi: “Allah se ne stidi istine.” Ovo je najljepši i najpotpuniji stid jer onaj kojeg njegov pretjerani stid odvrati od istine je već ostavio stid od Allaha stideći se ljudi. Takvi nemaju nikakve koristi od stida i njihove osobine su postali nifak i rija. Stid od Allaha je temelj i osnova zato što je Allah najpreči da se stidi od njega.”
I pored visokog položaja koji daje stidu, Islam zabranjuje stid na nekim mjestima, a sve to zbog štete, zakidanja prava i kršenja Allahovih granica koji se dešavaju zbog stida u tim prilikama. Gledajući ashabe koji su bili primjer u stidu, vidimo da se oni nisu stidjeli u dostavljanju šerijatskih propisa prilikom podučavanja drugih ljudi. To su preuzeli od Poslanika s.a.v.s. koji im je rekao jednog dana: “Ja vas podučavam kao što roditelj podučava svoje dijete: “Kada dodete u “gait”, ne okrećite se kibli licem, a ni ledima (gait-mjesto udaljeno od kuća i namijenjeno za obavljanje nužde).” (Ebu Davud i ibn Madze)
Jednog dana mu je došao jedan beduin i upitao ga: “O, Božiji Poslaniče! (Šta da radimo) dok smo u pustinji a neko od nas pusti vjetar?” Kaže Poslanik s.a.v.s.:”Allah se ne stidi istine! Ako to uradi neki od vas, neka uzme abdest i nemojte općiti sa ženama u njihove stražnjice.” (Ahmed)
Ovakve su bile i majke mu’mina kako prenosi Seid ibn Musejjib da je Ebu Musa El-Ešari rekao Aiši r.a.: “Hoću da te nešto pitam, ali se stidim.” Ona reče:”Pitaj i ne stidi se, jer ja sam tvoja majka.” Pa ju je pitao o čovjeku koji opći sa svojom ženom, ali ne polucira, na šta mu ona reče: “Rekao je Poslanik s.a.v.s.:” Ako se polni organi spoje, kupanje postaje obavezno.” (Ahmed, Muslim i Tirmizi)

Primjeri pokuđenog stida

Da se muškarac rukuje sa ženom kojoj nije mahrem tvrdeći da to radi zbog stida od nje. Kaže Poslanik s.a.v.s.:”Da neko od vas bude uboden iglom u glavu, bolje mu je nego da dotakne ženu koja mu nije dozvoljena.” (Taberani, Bejheki, a Albani kaže da je sahih)
Da neko pozajmi novac čovjeku koji mu nije baš najpovjerljiviji i poželi da uzme svjedoke za zajam, ali se i pored toga stidi da traži zapisivanje duga uz svjedoke.
Da neko dopusti nerazumnom čovjeku da troši njegov novac stideći se da mu to zabrani. Od Ebu Musa El-Ešarije r.a. da je Poslanik s.a.v.s. rekao: “Trojica će prizivati Allaha s.v.t. pa im se neće odazvati: čovjek čija će žena biti pokvarena, pa je on ne pusti, čovjek koji će imati neki imetak kod drugog čovjeka, pa ne uzme svjedoke za to i čovjek koji da nerazumnom čovjeku svoj imetak, a Allah s.v.t. je rekao: “I ne daji nerazumnim ljudima vaše imetke.” (Hakim, a Albani kaže da je sahih)
Stid od protivljenja onima koji ogovaraju druge tako da tim postupkom saučestvuje sa njima u grijehu i jedenju mesa svoje braće
Neustajanje iz sijela u kome se vodi beskoristan i lažan govor, ili što je još gore, sijela u kome se napada vjera, ismijava Allah s.v.t., Njegovi ajeti ili Poslanik s.a.v.s. . Kaže Uzvišeni: “0n vam je već u Knjizi objavio: kad čujete da Allahove riječi poriču i da im se rugaju, ne sjedite sa onima koji to čine dok ne stupe u drugi govor, inače, bićete kao i oni.” (En-Nisa: 140)
Ostavljanje šerijatski propisanog hidzaba od strane nekih djevojaka zbog stida od ljudi.
Ostavljanje nekih šerijatskih propisa i sunneta Poslanika s.a.v.s. zbog stida ili straha od novotara ili griješnika.