Svi Allahovi poslanici iskoristili su svoje dove na dunjaluku, samo je Muhammed a.s., ostavio svoju dovu za Sudnji dan

835

Piše: Abdusamed Nasuf Bušatlić

Opisujući Allahovog Poslanika, s.a.v.s., i njegovu ljubav, brigu i samilost prema pripadnicima njegovog ummeta, Allah, dž.š., u Kur'anu veli: ”Došao vam je Poslanik, jedan od vas, teško mu je što ćete na muke udariti, jedva čeka da Pravim putem pođete, a prema vjernicima je blag i milostiv.” (Et-Tevba, 126.)

A kolika je, zaista, bila ljubav i briga Allahovog Poslanika, s.a.v.s., za njegov ummet, svjedoči i sljedeći hadis koji prenosi Ebu Hurejre, r.a., u kojem je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: ”Svaki Allahov poslanik, a.s., imao je dovu koja se prima i svaki od njih je požurio sa svojom dovom na ovome svijetu, a ja sam ostavio svoju dovu kao šefa'at (zauzimanje) za moj ummet na Sudnjem danu.” (Muttefekun alejhi)

Allahov Poslanik, s.a.v.s., obavještava nas u ovom hadisu da je Allah, dž.š., dao mogućnost Svojim poslanicima za posebnu dovu koju će Allah uslišati, pa su svi Allahovi poslanici iskoristili svoje dove dok su još bili na dunjaluku, a Muhammed, s.a.v.s., ostavio je i pohranio svoju dovu za Ahiret, za Sudnji dan, kada će nam biti najpotrebnija Poslanikova, s.a.v.s., dova i njegovo zauzimanje kod Allaha. To je dokaz neopisive ljubavi, samilosti i brige Allahovog Poslanika, s.a.v.s., prema muslimanima.

Allahov Poslanik, s.a.v.s., nije rekao: ”Ostavio sam svoju dovu za Sudnji dan za svoju porodicu, za svoju djecu i bližu rodbinu”, već je ostavio svoju dovu kao mogućnost šefa'ata i zauzimanja za svoj ummet na Danu najvećeg straha, kada neće koristiti ni sinovi, ni bogatstvo, ni ugled, i kada će čovjeku trebati svaki sevab i dobro djelo da bi se spasio, i kada će čak i Allahovi poslanici govoriti: ”Ja Rabb, sellim, sellim!” – ”Gospodaru, spasi, spasi!”

O Poslanikovoj, s.a.v.s., ljubavi i brizi za ummet govori i hadis od Aiše, r.a., u kojem dolazi: ”Kada sam primijetila da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., dobro raspoložen, rekla sam mu: ‘Allahov Poslaniče, uputi dovu za mene.’ Allahov Poslanik, s.a.v.s., proučio je ovu dovu: ‘Allahu, oprosti Aiši prve i posljednje, tajne i javne grijehe!’ Tada se Aiša, r.a., nasmijala toliko da joj je od smijeha glava padala u krilo (dodirivala krilo).  Allahov Poslanik, s.a.v.s., upitao ju je: ‘Raduje li te ova moja dova?’ Odgovorila je: ‘A kako da me ne raduje tvoja dova?!’ Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: ‘Allaha mi, ja učim ovu dovu za svoj ummet prilikom svakog namaza.”’ (Ibn Hiban i el-Bezzar; šejh Albani ocijenio je ovaj hadis kao hasen (dobar), Silsiletus-sahiha, V tom, br. hadisa, 2254.)

O, kakve li počasti i radosti za svakog muslimana i muslimanku, za svakog pripadnika Muhammedovog, s.a.v.s., ummeta, zbog spoznaje da ga Allahov Poslanik, s.a.v.s., voli i da se boji za njega džehennemske vatre na Sudnjem danu više nego njegova majka i otac, više nego njegovi sinovi i kćeri, više nego njegov bračni drug i najbliža rodbina.

Ko od nas danas, dok je još živ, upućuje dove za svoju majku, oca, brata, sestru, amidžu, dajdžu, tetke, koji su umrli, makar jedanput dnevno, a Allahov Poslanik, s.a.v.s., učio je dovu za ummet poslije svakog namaza i još je glavnu dovu ostavio za Ahiret, za najteži trenutak, kada će nam njegova dova i šefa'at biti potrebniji i draži od dunjaluka i svega šo je na njemu.

Osim ljubavi i brige za ummet, Allahov Poslanik, s.a.v.s., čeznuo je za susretom sa muslimanima koji nisu bili njegovi ashabi i njegovi savremenici, pa je govorio: ”Jedva čekam da se sretnem sa svojom braćom.” Ashabi upitaše: ”Zar nismo mi tvoja braća, Allahov Poslaniče?” On reče: ”Vi ste moji ashabi, a moja braća su oni koji će doći poslije mene.”

Ashabi upitaše: ”Kako ćeš prepoznati one koji još nisu došli od tvog ummeta, Allahov Poslaniče?” On reče: ”Šta mislite, kada bi čovjek među crvenim i crnim konjima imao konje s bijelim biljegom na čelu i nogama, zar ne bi mogao prepoznati svoje konje?” Ashabi rekoše: ”Mogao bi, Allahov Poslaniče.” A on reče: ”Zaista će pripadnici moga ummeta doći na Sudnji dan svijetlih lica, ruku i nogu od tragova abdesta.” (Muslim)

A mudrost, veličinu i značaj Poslanikovog, s.a.v.s., postupka i ostavljanja svoje dove za Sudnji dan, najbolje ćemo razumjeti kada pročitamo sljedeći hadis.

Naime, prenosi se od Ebu Hurejre, r.a., da je rekao: “Jednom prilikom bili smo na gozbi sa Allahovim Poslanikom, s.a.v.s. Volio je plećku, i kada mu je dadoše, on zagrize i reče: ”Ja sam prvak ljudi na Sudnjem danu. A znate Ii zbog čega? Allah će sakupiti prijašnje i potonje narode na jednom mjestu, tako da će ih jedan čovjek moći sviju vidjeti i dozvati. Sunce će se nisko spustiti, pa će ljudi zapasti u nesnošljivu muku i brigu. Ljudi će povikati: ‘Zar ne vidite u šta ste zapali i šta vas je zadesilo? Zar nećete potražiti nekoga da se za nas zauzme kod Gospodara?’ Tada će jedni drugima reći: ‘Potražite našeg praoca, Adema.’ Zatim će doći Ademu i reći: ‘Ti si otac čovječanstva, Allah te je Svojom rukom stvorio, u tebe je život udahnuo, naredio je melekima da ti učine sedždu i nastanio te u Džennetu, pa se zauzmi za nas kod svoga Gospodara! Zar ne vidiš u šta smo zapali i šta nas je snašlo?’ On će reći: ‘Allah se danas rasrdio kao nikada prije ni poslije. Zabranio mi je da se približim drvetu, a ja sam prekršio zabranu. Ah, moje brige! Moje brige! Idite nekome drugom, idite Nuhu!’

Kada dođu Nuhu, reći će mu: ‘O Nuh! Ti si prvi poslanik na Zemlji. Allah te je nazvao zahvalnim robom, pa se zauzmi za nas kod svog Gospodara! Zar ne vidiš u šta smo zapali i šta nas je zadesilo?’ Ali on će reći: ‘Moj Gospodar se danas rasrdio kao što nije nikada prije ni poslije. Dovu sam učio, pa sam prokleo svoj narod. Ah, moje brige! Moje brige! ldite nekome drugom, idite lbrahimu!’
Kada dođu lbrahimu, reći će mu: ‘Ti si Allahov poslanik i prijatelj na Zemlji. Zauzmi se za nas kod svog Gospodara! Zar ne vidiš u šta smo zapali i šta nas je zadesilo?’ ‘Moj Gospodar se danas rasrdio kao što nije nikada prije ni poslije. Ja sam za života tri puta ”slagao”! Ah, moje brige! Moje brige! Idite nekome drugom, idite Musau’, reći će on.

Kada dođu Musau, a.s., reći će mu: ‘Ti si Allahov poslanik, odlikovao te je nad ostalim ljudima Svojim poslanstvom i govorom. Zauzmi se za nas kod svog Gospodara! Zar ne vidiš u šta smo zapali?’ Musa, a.s., reći će: ‘Moj Gospodar se danas rasrdio kao što nije nikada prije ni poslije. Ubio sam čovjeka, a to mi nije bilo naređeno! Ah, moje brige! Moje brige! Idite nekome drugom, idite Isau!’

Kada dođu Isau, a.s., reći će mu: ‘O Isa, ti si Allahov poslanik i Allahova riječ, kojom je On život udahnuo u Merjemu. Iz bešike si razgovarao s ljudima. Zauzmi se za nas kod svoga Gospodara! Zar ne vidiš u što smo zapali?’ Isa, a.s., će reći: ‘Moj Gospodar se danas rasrdio kao što nije nikad prije ni poslije. (Isa, a.s., nije spomenuo nijedan svoj grijeh.) Ah, moje brige! Moje brige! Idite nekome drugom, idite Muhammedu, a.s.!’

Kada mu dođu, reći će mu: ‘Muhammede, ti si Allahov Poslanik i pečat vjerovjesnicima, Allah ti je oprostio sve ranije i kasnije grijehe. Zauzmi se za nas kod svog Gospodara! Zar ne vidiš u šta smo zapali?’

‘Tada ću, veli Allahov Poslanik, s.a.v.s., ‘doći ispod ‘Arša i pasti ničice na sedždu pred Allahom, dž.š. Zatim će me Allah nadahnuti zahvalom i pohvalom kojom nikada nikoga prije nije nadahnuo, i reći će mi: -Muhammede, podigni glavu! Zamoli, dat će ti se! Zauzimaj se (traži šefa'at), zauzimanje će ti se primiti!’ Podignut ću glavu i reći: -Moj ummet, Gospodaru! Moj ummet, Gospodaru!’ -Muhammede’, reći će mi, -uvedi iz svog ummeta u Džennet, na desna dženetska vrata, one koji neće polagati račun, a na druga džennetska vrata preostali će ulaziti, zajedno sa drugim ummetima.’ ‘Tako mi Allaha, dženetska vrata su široka koliko od Mekke do Hedžera (u Bahrejnu), ili koliko od Mekke do Busre (u Siriji).”’ (Buharija i Muslim)

Molimo Uzvišenog Allaha, dž.š., u mubarek mjesecu ramazanu, kao postači čije dove se, ako Bog da, ne odbijaju, da nas učini istinskim sljedbenicima Allahovog Poslanka, s.a.v.s., da nam ne uskrati njegov šefa'at na Sudnjem danu, da nas obraduje susretom sa voljenim Poslanikom, s.a.v.s., na njegovom Havdu i da nas napoji iz svoje mubarek ruke nakon čega više nikada nećemo ožednjeti.