SAFF

Tajanstvena mjesta u Kur'anu – Indija: Zemlja u koju je spušten Adem, a.s.

Facebook
Twitter
WhatsApp

Piše: Nezir Halilović

Kazivanje o stvaranju Adema, prvog čovjeka i prvog poslanika, svima je manje-više poznato, i to je često obrađivana tema. Međutim, ono što malo ljudi zna jeste mjesto na kojem je spušten Adem, a.s., nakon svih događanja koja su prethodila tome (život u Džennetu, šejtanova zamka, pokajanje, izlazak iz Dženneta i spuštanje na Zemlju). U ovom radu ćemo, na temelju historijskih činjenica i predaja, ukazati na mjesto na koje je spušten Adem, a.s. Važno je napomenuti da se to mjesto u Kur'anu ne spominje direktno, ali se ono podrazumijeva u kontekstu ajeta koji govore o tome. No, ako se ne precizira u Kur'anu, zato tokom cijele historije islama skoro da ne možemo naći ni jednog učenjaka koji je govorio o Ademu, a.s., a da nije spomenuo i mjesto na kojem je Adem spušten.

Kur'an o spuštanju Adema

Uzvišeni Allah, s.v.t., u brojnim ajetima govori o prvom čovjeku i prvom poslaniku. Razloga ima onoliko koliko je bilo i ljudi, jer je to dijelom kazivanje i o svima nama. Zato pažljivo pratimo tekst Kur'ana: I Mi rekosmo: “O Ademe, živite, ti i žena tvoja, u Džennetu i jedite u njemu koliko god želite i odakle god hoćete, ali se ovom drvetu ne približujte pa da sami sebi nepravdu nanesete!” I šejtan ih navede da zbog drveta posrnu i izvede ih iz onoga u čemu su bili. “Siđite!” – rekosmo Mi – “jedni drugima ćete neprijatelji biti, a na Zemlji ćete boraviti i do roka određenog živjeti!” (El-Bekare, 35.-36.)

U suri El-A'raf se govori o istoj temi samo sa malo više detalja: A ti, o Ademe, i žena tvoja u Džennetu stanujte i odakle gdje god hoćete jedite, samo se ovom drvetu ne približujte, da se prema sebi ne ogriješite!” I šejtan im poče bajati da bi im otkrio stidna mjesta njihova, koja su im skrivena bila, i reče: “Gospodar vaš vam zabranjuje ovo drvo samo zato da ne biste meleki postali ili da ne biste besmrtni bili”  – i zaklinjaše im se: “Ja sam vam, zaista, savjetnik iskreni!” I na prevaru ih zavede. A kad oni oni drvo okusiše, stidna mjesta njihova im se ukazaše i oni po sebi džennetsko lišće stavljati počeše. “Zar vam to drvo nisam zabranio?! – zovnu ih Gospodar njihov – “i rekao vam: ’Šejtan vam je, zbilja, otvoreni neprijatelj.’” “Gospodaru naš“ – rekoše oni – “sami smo sebi krivi, i ako nam Ti ne oprostiš i ne smiluješ nam se, sigurno ćemo biti izgubljeni.” “Izlazite” – reče On – “jedni drugima bit ćete neprijatelji! Na Zemlji ćete boraviti i do smrti ostati. Na njoj ćete živjeti, na njoj ćete umirati i iz nje oživljeni biti” – reče On. ( El-A'raf, 19.-25.)

A u suri Taha imamo još više detalja o tome: “O Ademe,” – rekli smo – “ovaj je doista neprijatelj tebi i tvojoj ženi, zato nikako ne dozvoli da on bude uzrok vašem izlasku iz Dženneta, pa da se onda mučiš. U njemu nećeš ni ogladnjeti, ni go biti, u njemu nećeš ni ožednjeti, ni žegu osjetiti.” Ali šejtan mu poče bajati i govoriti: “O Ademe, hoćeš li da ti pokažem drvo besmrtnosti i carstvo koje neće nestati?” I njih dvoje pojedoše s njega i ukazaše im se stidna mjesta njihova pa počeše po njima lišće džennetsko stavljati – tako Adem nije Gospodara svoga poslušao i s puta je skrenuo. Poslije ga je Gospodar njegov izabranikom učinio, pa mu oprostio i na Pravi put ga uputio. “Izlazite iz njega svi” – reče On – “jedni drugima ćete neprijatelji biti!” Od Mene će vam uputa dolaziti, i onaj ko bude slijedio uputu Moju neće zalutati i neće nesrećan biti. A onaj ko okrene glavu od Knjige Moje, taj će teškim životom živjeti i na Sudnjem danu ćemo ga slijepim oživjeti. (Taha, 117.-124.)

Kao što već rekosmo, po izlasku, odnosno spuštanju iz Dženneta, Adem, a.s., je morao biti spušten negdje, no prije nego što počnemo govoriti o tome osvrnut ćemo se na vrijeme u kojem je spušten Adem, a.s., a o tome nam govore vjerodostojni hadisi.

Dan u kojem je čovjek spušten na Zemlju

Bilo bi besmisleno govoriti o godinama, odnosno prije koliko milenija, stoljeća i godina je prvi čovjek kročio na Zemlju. To je činjenica koju priznaju svi istinski naučnici, jer ne postoji način, metoda, sredstvo, niti izvor kojim bi se moglo tačno utvrditi vrijeme čovjekovog dolaska na Zemlju, a istini za volju, kada bi to bilo moguće, onda bi to bilo istinsko računanje vremena ljudske historije. No, šta je tu je, ako pouzdano i ne znamo datum kada je čovjek stigao na ovu plavo-zelenu planetu onda pouzdano znamo dan, jer nas je Allahov Poslanik, s.a.v.s., o tome obavijestio: “Najbolji dan u kome Sunce izlazi je petak: toga dana je Adem stvoren, toga dana je uveden u Džennet, toga dana je istjeran iz njega i toga dana će biti Smak svijeta.” (Ahmed i Muslim) U predaji koju bilježi Et-Taberi u svome Tarihu se navodi: “I u tom danu se nalazi sat u kome, kada vjernik zamoli Uzvišenog Gospodara svjetova za neko dobro, Uzvišeni Allah mu to ispunjava.” Na ovu predaju je Abdullah bin Selam dodao: “Ja sam pouzdano saznao koji je to čas…” (Tarihu-t-Taberi, str. 77. )

Ako malo razmislimo o navedenom, vidjet ćemo praktičnu mudrost islama koji nas precizno obavještava o danu Ademovog stvaranja i dolaska na Zemlju, jer taj dan se ponavlja svake sedmice, a toga dana je džuma-namaz, pružajući nam na taj način priliku da se još više vežemo za taj dan i da što potpunije ibadetimo, dok nam tačan datum ostavlja nedokučivim, jer u poznavanju toga i nema velike praktične vrijednosti za naše živote. Dakle, u mubarek danu petku, ljudska noga je po prvi put dotakla zemlju od koje je i stvorena. Još samo da otkrijemo gdje….

Mjesta na kojima su spušteni Adem i Hava

Kao i u svim ostalim ”sporednim”, ali ne i nevažnim pitanjima, u kojima nije došao decidan tekst Kur'ana i Sunneta učenjaci su zauzeli različite stavove. No, istini za volju, to nam samo još više povećava slast potrage. Tako u pogledu mjesta na kojem je spušten Adem, a.s., većina učenjaka selefa (prijašnjih generacija) kaže da je spušten u Indiju. Ovo mišljenje zastupaju Katade, Ibn Abbas, koji dodaje da je Adem, a.s., spušten prvi, te Ebul-Alije, Alija ibn Ebi Talib, Es-Suddi i brojni drugi. Ibn Abbas kaže: “Adem je spušten u Indiji, a Hava u Džiddi, pa je on krenuo tražiti je sve dok se nisu našli. Hava mu je prišla i stala mu se umiljavati na mjestu koje se od tada prozvalo Muzdelifa (od arapske riječi izdelefe – prići, laskati, umiljavati se), prepoznali su se na mjestu koje se od tada zove Arefat (od arapske riječi te'arefa – prepoznati se), a sastali su se na Džem'u pa se od tada to mjesto zove Džem’.” On je još rekao: “Adem je spušten na jedno brdo u Indiji koje se zove Bevz.” Ibn Ebi Hatim bilježi predaju od Ibn Abbasa u kojoj se, pak, navodi da je “Adem, a.s., spušten u mjestu Dihna, između Mekke i Taifa”, a od Hasana se prenosi da je pričao da je Adem spušten u Indiji, Hava u Džiddi, Iblis u Destemjanu (nekoliko milja daleko od Basre), a zmija u Asbehanu (u Iranu). (Ibn Kesir, Kazivanja o vjerovjesnicima, str. 30.)

Od Ibn Omera se prenosi da je Adem spušten na Saffi, a Hava na Mervi. Drugi kažu da je Adem spušten u Serendibu (otok Cejlon), na brdo zvano Bevz, Hava je spuštena na mjestu današnje Džidde kod Mekke, Iblis u Mejsanu (nekadašnje kraljevstvo, a danas jedna od oblasti u Iraku), a zmija u Asbehanu. Treći kažu da je zmija spuštena u El-Berijju, a Iblis na obale Ubullskog mora. Na ove razlike u stavovima svoj komentar je dao glasoviti mufessir Ibn Džerir et-Taberi rekavši: “To su predaje koje se ne mogu svrstati u znanje i vjerodostojne, izuzev ako ne dođu sa svojstvima dokaza, a nije poznato da postoji bilo kakav dokaz o tome izuzev onih koji govore o tome da je Adem spušten u Indiji, a to je ono u što uopće nema sumnje kod učenjaka islama, kao i kod sljedbenika Tevrata i Indžila. Predaje o tome potkrepljuju jedna drugu.” (Tarihu-t-Taberi, str. 80.) Važno je primijetiti da su Indija i Cejlon u tim vremenima, pa i danas, tretirani kao jedna geografska cjelina. Navodi se da je planina na koju je Adem spušten jedna od najviših planina Zemlje i da je kao takva najbliža nebu, te da je Adem kada je spušten, nogama stajao na zemlji, a da mu je glava bila u nebu tako da je mogao čuti dove koje su učili meleki, kao i njihovo veličanje Allaha, pa mu je to teško palo.

Predaje o spuštanju

Veliki je broj predaja koje govore o Ademovom, a.s., spuštanju na Zemlju i događajima koji su to pratili, tako da je to nemoguće sve iznijeti i prikazati u jednom radu. Zato ćemo se osvrnuti na dvije posebno upadljive zanimljivosti vezane za Indiju kao mjesto Ademovog spuštanja, dok ostale ostavljamo za one koji žele detaljnije da prate životopis Adema, a.s., i mahom su dostupnija našem čitateljstvu u većini kazivanja o vjerovjesnicima.

Ademov hadždž

Katade kaže: “Uzvišeni Allah je sa spuštanjem Adema postavio i Kabu, pa kad je spušten glava mu je bila u nebu, a noge na zemlji tako da su ga se meleki plašili. Potom je vraćen na visinu od šezdeset podlaktica, pa se Adem silno ražalostio kad više nije mogao čuti glasove meleka i njihovo slavljenje Allaha, na što se požalio Uzvišenom Allahu, pa mu je Uzvišeni rekao: “O Ademe, ja ću ti spustiti Kuću oko koje ćeš tavafiti baš kao što tavafe meleki oko Moga Arša, i kod koje ćeš klanjati baš kao što klanjaju meleki kod Moga Arša.” Pa je Adem, a.s., požurio krenuvši ka Kabi, a Allah mu je povećao korak tako da je između svakog koraka bio jedan predio, koji su ostali sve do danas. Tako je Adem došao do Kabe i učinio tavaf oko nje koji su kasnije činili svi kasniji vjerovjesnici.” (Tarihu-t-Taberi, str. 80.)

Ibn Abbas navodi predaju da mu je samo jedan korak bio onoliki koliko se može preći za tri dana hoda. Es-Sudejj navodi dosta blizak detalj navedenoj predaji pa kaže da je sa Ademom spušten i Hadžeru-l-esved (Crni kamen). Pored toga on kaže da je Adem u ruci donio i džennetskog lišća koje je zasadio u Indiji, pa su tamo narasla mirisna drva. Nafi’ prenosi od Ibn Omera da je rekao: “Uzvišeni Allah je objavio Ademu, a.s., dok je bio još u Indiji: “Obavi hadždž kod Kabe!” Pa je Adem iz Indije krenuo na hadždž, a na svakom mjestu gdje je spustio svoju nogu kasnije je nastalo selo, a između njegovih koraka je bio po jedan predio, sve dok nije došao do Bejta (Kabe), pa je učinio tavaf oko nje i obavio sve ostale propise. Zatim je krenuo da se vrati u Indiju, a kad se našao između tjesnaca na Arefatu sretoše ga meleki pa mu rekoše: “Da ti hadždž bude hadždž mebrur, o Ademe!” To ga iznenadi, a meleki kad to vidješe, rekoše: “O Ademe, mi smo kod ove Kabe činili hadždž dvije hiljade godina prije nego što si i stvoren. Pa je rekao: ”Na što se Adem postidio.” (Tarihu-t-Taberi, str. 81.)

Džennetski mirisi na Zemlji

Skoro svi učenjaci koji su govorili o Indiji neizostavno ističu ljepotu Indije, kao i jedinstvenost njezinih mirisa. To važi jednako i za prve i za potonje generacije muslimana. Tako Alija ibn Ebi Talib kaže: “Najljepša zemlja sa najljepšim mirisom na cijeloj Zemlji je Indija. U nju je spušten Adem, pa su na njeno drveće prešli džennetski mirisi.” (Tarihu-t-Taberi, str. 79.)

Enes, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Adem i Hava su spušteni na Zemlju goli. Bili su zaodjenuti samo u džennetsko lišće. Adema je Sunce opeklo pa se počeo žaliti Havi govoreći: ‘O Hava, Sunce me je opeklo.’ Zatim je Džibril donio pamuk i rekao Havi da ga prede pokazavši joj prethodno kako se to radi, a Ademu da tka i plete, pokazavši i njemu kao se to radi…” (Ibn Kesir, Kazivanja o vjerovjesnicima, str. 31.)

Također se spominje da je Adem, a.s., kada je spušten na Zemlju, na glavi imao vijenac od džennetskog drveća, pa kad se našao na Zemlji taj vijenac se osušio, a lišće mu je opalo i od njega su izrasle sve vrste mirisa.

Drugi, pak, kažu da je to ono o čemu nas je obavijestio Uzvišeni Allah riječima: i oni po sebi džennetsko lišće stavljati počeše, pa kad se to lišće osušilo i počelo opadati, da su od njega nastali mirisi. Treći kažu da je Adem, a.s., kad je saznao da će biti spušten na Zemlju, kako je prolazio pored kojeg drveta počeo redom uzimati koliko je stigao džennetskih grana tako da ih je ponio sa sobom na Zemlju. Kada su se osušile sa njih je spalo lišće od kojeg potječu svi mirisi na Zemlji. Allah najbolje zna šta je istina, a o ovome je veliki broj učenjaka navodio razne predaje. Drugi dio islamskih učenjaka je daleko bliži realnosti i oni kažu da drveće u Indiji, ustvari, poprimilo Ademov, a.s., miris koji se zadržao na njemu za vrijeme njegovog boravka u Džennetu. Ibn Abbas kaže: “Adem, a.s., je spušten, a sa njim i miris Dženneta, pa je taj miris prešao na tamošnje drveće i doline i sve  je ispunio prelijepim mirisom. To su predaje o mirisima, postoji još dosta drugih predaja o raznim životnim potrepštinama i Ademovom snalaženju u životu u novom okruženju. Vijenac koji smo spominjali navodi se i u drugim predajama. Tako hafiz Ibn Asakir navodi predaju od Mudžahida da je rekao: “Uzvišeni Allah je dvojici meleka naredio da Adema i Havu udalje iz Njegove blizine, pa je Džibril Ademu skinuo krunu s glave, a Mikail raspleo vijenac, pri čemu je Adema zakačila jedna grančica. Adem je pomislio da će se na njega smjesta sručiti kazna, pa je pogeo glavu i zamolio: ”Oprost, Oprost!” Tada mu je Allah rekao: ”Zar bježiš od Mene?” ”Ne, nego te se stidim, Gospodaru” – odgovorio je Adem.” (Ibn Kesir, Kazivanja o vjerovjesnicima, str. 30.) Abdur-Rezzak prenosi od Ebu Muse el-Eš'arija da je rekao: “Kada je Allah, dž.š., spustio Adema na Zemlju naučio ga je da pravi sve i opskrbio ga plodovima iz Dženneta. Dakle, ovi vaši plodovi su iz Dženneta, samo se ovi kvare, a džennetski ne kvare.”

Ademov kabur je u Indiji

Abdullah sin Ahmeda bin Hanbela navodi vjerodostojnu predaju od Ubejj bin Ka'ba da je rekao: “Kada se Ademu približila smrt, rekao je sinovima: ”Sinovi moji, ja sam se zaželio džennetskih plodova.” Oni su krenuli u potragu za džennetskim plodovima pa su ih sreli meleki koji su nosili za Adema opremu i ćefine. Sa sobom su nosili motike, lopate i korpe. Meleki su ih upitali: ”Ademovi sinovi, šta hoćete i šta tražite?” Oni su odgovorili: ”Otac nam je bolestan, pa je poželio džennetskog voća.” Meleki odgovoriše: ”Vratite se, jer vaš otac je završio svoj život!” Kada su došli, Hava ih prepozna, pa se pribila uz Adema, a on joj reče: ”Skloni se od mene, ja sam prije tebe došao na red. Ostavi me, neka meleki izvrše zapovijed Uzvišenog Gospodara!” Na to su mu meleki uzeli dušu, okupali ga, umotali u ćefine, balzamovali, iskopali mu mezar, klanjali mu dženazu i spustili ga u kabur. Zatim su ga zatrpali i rekli: ”O sinovi Ademovi, ovako ćete postupati.” Najveći broj učenjaka smatra da je Adem, a.s., ukopan na brdu na kome je i spušten, u Indiji. Drugi stav je da je ukopan na brdu Ebu-Kubejsa u blizini Mekke, a po trećem mišljenju Nuh, a.s., je njegovo i Havino tijelo za vrijeme potopa ponio u tabutu i ukopao ih u Jerusalemu.

U potrazi  za prvim tragovima ljudskog života na Zemlji

Ma kako to fantastično i nevjerovatno izgledalo kazivanje o Ademu, a.s., nije tako daleko ni od Muhammedovog ummeta, pa ni od nas danas. Već smo naveli da se ulema tokom cijele povijesti islama divila indijskim mirisima povezujući ih sa sjećanjima na Džennet i dolazak Adema, a.s., na Zemlju, usljed čega su preneseni djelići džennetskih mirisa. No, to nije jedino konkretno što imamo o Ademu. Naime, veliki broj muslimanskih putopisaca navodi da su Ademove, a.s., stope ostale otisnute u zemlji prilikom njegovog silaska i da stoje sačuvane do današnjih dana!! Čak i više od toga, poznato je da je islam u južnu Indiju i cijelo područje jugoistočne Azije ušao bez ijednog muslimanskog vojnika, a jesmo li se ikada zapitali, pa kako je onda ušao? Odgovor je jednostavan, donijeli su ga sa sobom trgovci i muslimanski pustolovi koji su krenuli u potragu za tragovima Ademovih, a.s., stopala. Tako Zejnuddin, muslimanski historičar iz 16 st., navodi da su prve da'ije (misionari) u Malabaru bili upravo muslimani koji su krenuli u potragu za tragovima stopala Adema, a.s., na Cejlonu. Dalje ćemo vam navesti predaju kako je prenosi Tomas Arnold, objektivni orijentalista koji tu predaju vjerno bilježi u svojoj  knjizi “Povijest islama”: “Kada su stigli i Kranganor, poslao je rađa po njih. Vođa ove grupe, šejh Šerif bin Malik, u čijem se društvu još nalazio njegov brat Malik bin Dinar i nećak Malik bin Habib, našao je pogodnu priliku da rađi prezentira učenje islama i Muhammedova, a.s., poslanstva. Bog je unio iskrenost Vjerovjesnikova učenja u kraljevo srce i on ga je prihvatio. Srce mu se ispunilo ljubavlju prema Poslaniku. Naredio je šejhu da mu se sa svojim drugovima navrati opet po povratku sa posjete Ademovim stopama.” No, šta na kraju reći, bilo tih tragova ili ne bilo, ostao je trag istinskih muslimana koji, čak i kada su išli u turizam, išli su sa punim srcem i vjerom u Uzvišenog Allaha, a daleko veći i trajniji trag čak i od Ademovih stopala je čista vjera islam…

Facebook
Twitter
WhatsApp

PREPORUKA