Tajanstvene ličnosti iz Kur'ana – Iblis

777

Piše : Nezir Halilović

Često puta imamo priliku slušati o šejtanu, đavolu, vragu,  Luciferu, itd., a da većina onih koji spominju to ime uopće nemaju predstavu o kome ili o čemu oni zapravo govore. Njihovo znanje o biću koje spominju najčešće ne ide dalje od saznanja da se radi o „sili zla“, ili još bolje o „vođi sila zla“. Međutim, doista se svi trebamo zapitati da li trebamo znati nešto više o njemu. Ako pitate zašto, evo i zašto. U vrijeme hladnog rata npr. na hiljade obavještajaca sa svih strana su danonoćno prikupljali i obrađivali podatke o svome neprijatelju ne zanemarujući ni najmanji detalj. Svi ti podaci su dalje obrađivani i na osnovu njih su preduzimane odgovarajuće mjere. To su bili neprijatelji od kojih su neki danas najbolji saveznici i prijatelji. Međutim, Uzvišeni Allah nas na više mjesta upozorava da je šejtan čovjekov otvoreni, jasni i vječni neprijatelj. I pored toga možda bi i nama samima bilo smiješno kada bismo čuli da se, npr. u Pentagonu, analiziraju načini na koje to biće zavodi i uništava ljude. Moramo se zapitati: Zašto?… Prvi odgovor je da se radi o nemaru, jer većina državnih službi vodi računa i brine prioritetno o kolektivnoj sigurnosti, pa tek onda o individualnoj, dok to biće prvo želi da uništi mene i tebe, tj. svakog od nas pojedinačno, pa tek onda da upropasti, kompletno čovječanstvo. Drugi odgovor se krije u tome što  veliki broj ljudi slijedi, sluša i, nažalost, obožava Iblisa, umjesto Uzvišenog Allaha, Gospodara svjetova. Neki su u tome otišli toliko daleko da iako su zadržali  ljudsko obličje, njihova nutrina postala je šejtanska. Da nam se Uzvišeni smiluje svima i pomogne u borbi protiv Iblisa ili šejtana, s kojim niko ne može izaći na kraj bez Allahove pomoći i zaštite.

Kur'an o Iblisu

Već na samom početku Kur'ana nalazimo ajete koji nam ukazuju na postojanje, prirodu i suštinu tog bića. Uzvišeni kaže:

A kada Gospodar tvoj reče melekima: ‘Ja ću na Zemlji namjesnika postaviti!’ – oni rekoše: ‘Zar će Ti namjesnik biti onaj koji će na njoj nered činiti i krv prolijevati? A mi Tebe veličamo i hvalimo i, kako Tebi dolikuje, štujemo.’ On reče: ‘Ja znam ono što vi ne znate.’  I pouči On Adema nazivima svih stvari, a onda ih predoči melekima i reče: ‘Kažite Mi nazive njihove, ako istinu govorite!’ ‘Hvaljen neka si’ – rekoše oni – ‘mi znamo samo ono čemu si nas Ti poučio; Ti si Sveznajući i Mudri.’ ‘O Ademe’ – reče On – ‘kaži im ti nazive njihove!’ I kad im on kaza nazive njihove, Allah reče: ‘Zar vam nisam rekao da samo Ja znam tajne nebesa i Zemlje i da samo Ja znam ono što javno činite i ono što krijete!’ A kada rekosmo melekima: ‘Poklonite se Ademu!’ – oni se pokloniše, ali Iblis ne htjede, on se uzoholi i posta nevjernik. I Mi rekosmo: ‘O Ademe, živite, ti i žena tvoja, u Džennetu i jedite u njemu koliko god želite i odakle god hoćete, ali se ovom drvetu ne približavajte pa da sami sebi nepravdu nanesete!’  I šejtan ih navede da zbog drveta posrnu i izvede ih iz onoga u čemu su bili. ‘Siđite!’ – rekosmo Mi – ‘jedni drugima ćete neprijatelji biti, a na Zemlji ćete boraviti i do roka određenog živjeti!’ I Adem primi neke riječi od Gospodara svoga, pa mu On oprosti; On, doista prima pokajanje, On je milostiv. Mi rekosmo: ‘Silazite iz njega svi! Od Mene će vam uputstvo dolaziti, i oni koji uputstvo moje budu slijedili – ničega se neće bojati i ni za čim neće tugovati. A onima koji ne budu vjerovali i knjige Naše budu poricali – bit će stanovnici Džehennema; u njemu će vječno ostati.’ (El-Bekare, 3039.) U ovim ajetima je tako lijepo ukazano na početak i suštinu ove kosmičke priče o čovjeku i svim suštinskim pitanjima o njemu, njegovom porijeklu, prirodi i suštini postojanja. Primjećujemo da se u tom kazivanju pojavljuje i Iblis…

Ko ili šta je Iblis?

Već na samom početku smo naveli nekoliko imena tog bića. Taj broj je daleko veći, ali mi ih ovdje nećemo navoditi. Što se tiče njegovog porijekla i prirode Šehr b. Hušib kaže: „Iblis je bio jedan od džina, pa kada su napravili nered na Zemlji, Allah je protiv njih poslao vojsku meleka, pa su ih pobili i protjerali na morska ostrva. Iblis je bio među zarobljenima i meleki su ga poveli sa sobom na nebo, gdje je boravio neko vrijeme. Kada je melekima naređeno da učine sedždu, Iblis je odbio da to učini.“  Sa'd b. Mes'ud kaže da je Iblis tada, kada su ga meleki zarobili, bio mali, pa je odrastao obožavajući Allaha sa njima. Katade na osnovu sličnih navoda kaže da su meleki skrenuli pažnju na stvaranje čovjeka riječima: “Zar će Ti namjesnik biti onaj koji će na njoj nered činiti i krv prolijevati?, na osnovu onoga što su prije stvaranja čovjeka vidjeli u ponašanju džina na Zemlji. Jedan dio islamske uleme smatra da je i Iblis bio melek, međutim, većina uleme smatra da on nikada nije bio melek, nego da je samo imao istaknuto mjesto u njihovom društvu. Tako Hasan el-Basri kaže: „Iblis nikada, ni jednog trenutka nije bio melek.“ Ibn Abbas, Ibn Mes'ud i drugi kažu: „Iblis je bio poglavar meleka na nama najbližem nebu.“  Ibn Abbas kaže: „Bilo mu je ime Azazil.“ U drugoj predaji on kaže da mu je bilo ime El-Haris, a En-Nakkaš dodaje da mu je bilo ime Ebu Kurdus. Ibn Abbas kaže: „Bio je u jednoj grupi meleka koji su se zvali džini. Njihov zadatak je bio da čuvaju džennetske bašče. On je među njima bio jedan od najuglednijih, najznanijih i najpobožnijih. Imao je četiri para krila, kasnije ga je Allah pretvorio u prokletog šejtana.“ Allahov Poslanik, s.a.v.s., u hadisu koji bilježi Muslim kaže: „Meleki su stvoreni od svjetlosti, Iblis od plamena rasplamsale vatre, a Adem, kako vam je opisano.“  Dakle, njegova priroda je od vatre.

Iblisova oholost i nepokornost

U ajetima časnog Kur'ana se jasno ukazuje na jednu od najgorih osobina- oholost, čiji je prvi nositelj Iblis: ”Kada rekosmo melekima: ‘Poklonite se Ademu!’ – oni se pokloniše, ali Iblis ne htjede, on se uzoholi i posta nevjernik.” Ovo su jasni kur'anski ajeti koji ukazuju na sami čin njegove nadmenosti i uzdizanja van svih okvira i prava. Pored toga, u pojedinim predajama se navodi da njegova oholost, koja se u potpunosti potvrdila i pokazala prilikom Allahove naredbe, ima daleko dublje korijene. Ibn Abbas navodi da je Uzvišeni Allah poslao Iblisa na čelu ekspedicije koja je imala zadatak da kazni džine koji su prije čovjeka nastanjivali Zemlju i izazvali teški nered na njoj, te da je Iblis tako revnosno izvršio svoj zadatak da ih je sve pobio ili rastjerao po otocima i planinskim zabitima. Kada je okončao svoj zadatak, osjetio se vrijednim, nadmenim i samozadovoljnim tako da je rekao sebi: „Učinio sam nešto što nije učinio niko prije mene!“ Ibn Abbas kaže: „Uzvišeni i Sveznajući Allah je znao za te njegove misli, iako to nije vidio niti znao niko od meleka koji su tada bili sa njim.“  U drugoj predaji se navodi čak i da ga je Uzvišeni Allah bio postavio za kadiju – sudiju i upravitelja tim džinima. Kaže se da im je hiljadu godina tako pravedno sudio da je čak dobio ime Hakem (Pravedni i Mudri), i da ga je čak i Uzvišeni Allah nazivao tim imenom, nakon čega se u njemu pojavila i razvila oholost koja će svoju kulminaciju doživjeti pred Ademovim nogama kada mu je bilo naređeno da mu padne na sedžu, što je prokletnik odbio, tvrdeći da je bolji od Adema.

Suština i smisao sedžde koju su meleki učinili Ademu

Uzvišeni je izdao jasnu naredbu: ”Kada rekosmo melekima: ‘Poklonite se Ademu!’, tj. učinite mu sedždu, vidjeli smo kako je ko reagovao. Sama riječ ‘sedžda’ ima svoje jezičko i šerijatsko značenje. U jeziku tom riječju se ukazuje na poniznost, odavanje počasti, poštivanje, pa čak i pozdrav. Šerijatsko značenje sedžde je spuštanje čela, ruku, koljena i stopala na tlo pred Uzvišenim Allahom i ona je ekskluzivni čin koji pripada samo Uzvišenom Allahu i nikome od stvorenja se ne smije činiti. Sedžda koja je bila naređena melekima da je učine Ademu kao i svim njegovim potomcima, kako kaže dr. Muhammed Bekr Ismail, pripada prvoj vrsti ukazivanja počasti, poštivanja i pozdrava  i bila je potpuno prilagođena njihovom obliku i izgledu. Međutim, Iblis nije želio čak ni da pozdravi to novo stvorenje koje će Uzvišeni Allah učiniti halifom – namjesnikom,  na Zemlji. To je dovoljan išaret na prirodu osobe koju pozdravite, a ona vam odbije odgovoriti na pozdrav…

Iblisova pogrešna logika

Našavši se pred jasnom Allahovom naredbom oholi i nadmeni Iblis je pribjegao onome u čemu ga slijede svi njegovi poslušnici kroz cijelu povijest čovječanstva –isprazno logiciranje, tačnije analogiju, a potpuno je zaboravio da analogija i logika nemaju apsolutno nimalo mjesta pred jasnim Allahovim naredbama. Uzvišeni nam detaljno opisuje taj događaj: ”Mi smo Adema stvorili i onda mu oblik dali, a poslije melekima rekli: ‘Poklonite mu se!’, i oni su se poklonili, a Iblis nije; on nije htio da se pokloni.  ‘Zašto se nisi poklonio kad sam ti naredio?'– upita On.  ‘Ja sam bolji od njega; mene si od vatre stvorio, a njega od ilovače'– odgovori on.” (El-A'raf, 11-12.) Hasan el-Basri je rekao: „Iblis je prvi koji je upotrijebio analogiju.“ Ibn Sirin, također, to potvrđuje i kaže: „Prvi koji je upotrijebio analogiju je Iblis, a Sunce i Mjesec se obožavaju samo zbog toga (upotrebe analogije).“ Odgovor na takve neprimjerene postupke zavisti, oholosti, nevjerovanja, tvrdoglavosti, prkosa i uzdizanja pred Svevišnjim Gospodarom svjetova je bio samo jedan: “O, Iblise” – reče On – “zašto ti ne htjede da se pokloniš?” “Nije moje” – reče- “da se poklonim čovjeku koga si stvorio od ilovače, od blata ustajalog.”  “Onda izlazi iz Dženneta” – reče On – “neka si proklet i neka se prokletstvo zadrži na tebi do Dana sudnjeg!”  “Gospodaru moj,” – reče on – “daj mi vremena do dana kada će oni biti oživljeni!”  “Daje ti se rok” – reče On – “do Dana već određenog.” “Gospodaru moj,” – reče – “zato što si me u zabludu doveo, ja ću njima na Zemlji poroke lijepim predstaviti i potrudit ću se da ih sve zavedem, osim među njima Tvojih robova iskrenih.” (El-Hidžr, 32-40.) Vidimo da mu se Uzvišeni Allah sada direktno obraća riječju: „Iblise“, a ta riječ označava onoga koji je jadan, očajan, protjeran i udaljen (od Allahove milosti i oprosta), a može se naći i mišljenje da je to riječ koja označava biće koje u sebi nema ni jednu jedinu trunku dobra, tj. stvorenje koje je samo po sebi čisto zlo.  Se'id b. Džubejr je rekao: „Kada je Allah, dž.š., prokleo Iblisa, njegov prvobitni lik se promijenio, zacvilio je žestoko i upečatljivim glasom i svako cviljenje na dunjaluku, sve do Sudnjega dana je od toga.“

Analiza Iblisove analogije

Učenjaci islama su jako pomno prostudirali sve kur'anske ajete, pa su se, između ostalog, osvrnuli i na Iblisovu analogiju, i upotrebom te iste analogije ukazali da je Iblis  žestoko pogriješio kada je ustvrdio da je bolji od Adema.  Oni kažu: „Iblis je to rekao zbog svoje oholosti i mržnje prema Ademu, a učenjaci su uporedili zemlju i vatru i dokazali da je zemlja bolja zbog brojnih razloga, a neki od njih su:

priroda vatre je da prži i uništava sve s čime dođe u dodir, za razliku od zemlje;

priroda vatre je nepostojanost, bezglavost, nestabilnost i žestina, dok je priroda zemlje postojanost, mirnoća i stabilnost;

zemlja pruža hranu i opskrbu stvorenjima, zatim odjeću, ukrase, alatke za život i nastambe, dok vatra nema ništa od toga;

zemlja je neprekidno potrebna životinjama i nikada ne mogu bez nje, dok vatra apsolutno nikada ne treba životinjama, čak ni čovjeku vatra ne treba stalno i bez nje može provesti dane i mjesece, i nije mu nužno neophodna;

vatra ne postoji sama po sebi nego mora imati stvar na kojoj će se pojaviti i koja će je nositi (a na kraju će uništiti tu stvar, pa i sebe), dok zemlja uopće nema potrebu za nosiocima.

Dakle, zemlja je uvjerljivo bolja i savršenija od vatre, zbog svega što posjeduje, a što vatra nema. Štaviše, vatri treba zemlja, jer je to mjesto na kojem ona postoji.

Na osnovu rečenog možemo vidjeti Iblisovo neznanje, nemar i nesigurnost u svoje tvrdnje. Sve to ga je otjeralo od Allahove milosti i Njegovog carstva na dunjaluku i odvelo u Džehennem na Ahiretu. Neka je na njega Allahovo potpuno prokletstvo.“

Prokleto opasan savjetnik

Nezahvalno je pisati o Iblisu na ovako malom prostoru, jer znamo da je stariji od cjelokupnog ljudskog roda. Pokušali smo iznijeti neke od najmarkantnijih stvari o njemu- o njegovom opisu, snazi i metodama. Ovdje nemamo prostora da govorima naširoko o metodama zavođenja, ali među njima posebno mjesto zauzimaju njegove sposobnosti uvjeravanja i ubjeđivanja ljudi koje idu do neslućenih i nepojmljivih granica. Iako ima ogromnu snagu, njegovo glavno oružje protiv čovjeka je, žargonski rečeno, „navraćanje“, tj. savjetovanje, nagovaranje, lažno obećavanje i slično. Tako na primjer, svojim savjetima, šaputanjima i uvjeravanjima uspio je prevariti Adema i Havu koji su bili u Džennetu, gledali meleke i razgovarali sa Uzvišenim Allahom. Pa šta onda mislite, zar mu je problem da nekog od nas, običnih smrtnika, razuvjeri u pogledu vjere, Dženneta, itd. Bit će mu problem samo u slučaju ako nas Uzvišeni Allah zaštiti od njega i njegovih poziva, šaputanja, ”savjeta” i retorike. Sljedeća njegova vanredno velika sposobnost je predstavljanje dobra kao zla i zla kao dobra. Sjetimo se samo prve kazne kojom je  kažnjen čovjek prije nego što je protjeran iz Dženneta. Bilo je to gubljenje odjeće, tj. sramoćenje pred čestitim melekima kada su se čovjek i žena našli bez imalo odjeće na sebi, tako da su uzimali džennetsko lišće da pokriju stidne dijelove svoga tijela.Taj prokletnik je kroz vrijeme prvu kaznu kojom je kažnjen i iskušan čovjek, kod širokih masa pretvorio u trend, pa danas vidimo kako se sve više ljudi ponosi što su bili na nudističkoj plaži, što nagi hodaju po kući i što ”slobodno” organiziraju razne orgije na kojima su svi nagi… Najgore što čovjek može i zamisliti jesu situacije kada čovjek ubije drugog nedužnog i nevinog čovjeka, a još gore je kada čovjek ubije svoje rođeno dijete. Prokleti Iblis je i u tome uspio, tako da je predislamske Arape uvjerio da trebaju ubijati živu žensku djecu, jer je žensko dijete sramota za porodicu,  i to im je predstavio normalnim iako su to radili na najsvirepiji način – zakopavanjem živih djevojčica u pijesak. Uzvišeni nam to ovako opisuje: ”Mnogim mnogobošcima su tako isto šejtani njihovi ubijanje vlastite djece lijepim prikazali da bi ih upropastili i da bi ih u vjeri njihovoj zbunili. A da je Allah htio, oni to ne bi činili. Zato i njih i njihove izmišljotine ostavi!” (El-En'am, 137.)

Da nas Uzvišeni Allah sačuva i zaštiti od prokletog Iblisa i neka je na njega vječno Allahovo prokletstvo.