Piše: Nezir Halilović
Brdo Tur je jedna od najvećih znamenitosti svih monoteističkih vjera. Kako i ne bi kada se na njemu dogodila komunikacija najvećeg mogućeg stupnja. Uzvišeni kaže: I spomeni u Knjizi Musaa! On je bio iskren i bio je poslanik, vjerovjesnik. Mi smo ga s desne strane Tura zovnuli i Sebi ga približili da čuje riječi Naše, i darovali smo mu milošću Našom kao vjerovjesnika brata njegova Haruna. (Merjem, 51.-53.) U drugom ajetu Uzvišeni kaže: O sinovi Israilovi, Mi smo vas od neprijatelja vašeg izbavili, i na desnu stranu Tura vas doveli. (Taha, 80.) A o ukazanim blagodatima, pored ova dva ajeta, značajno je istaći da cijela jedna kur'anska sura nosi ime po ovom časnom brdu, to je sura Et-Tur. U toj suri Uzvišeni Allah kaže: Tako Mi gore Tur, i Knjige u retke napisane, na koži razvijenoj, i Hrama poklonika punog (Bejtil-Ma'mur), i svoda uzdignutog, i mora napunjenog… (Et-Tur, 1.-6.) U ovim ajetima se Uzvišeni Allah zaklinje gorom Tur, što je samo po sebi dovoljno za ukazivanje značaja i veličine tog mjesta. Ova Allahova zakletva gorom Tur uz dodatak Sinajska, ponavlja se još jednom i to u suri Tin: Tako mi smokve i masline, i Sinajske gore (Et-Tin, 1.-2.).
Musa, a.s., na brdu Tur
U israilijatima se navodi da su Izraelćani izašli u Sinajsku pustinju u trećem mjesecu nakon izlaska iz Egipta. Oni su ostali oko Sinajske gore, kako kažu, a Musa, a.s., se popeo na nju, pa je tu njegov Gospodar razgovarao s njim. Naredio mu je da podsjeti Izraelćane na blagodati koje im je On ukazao. Također mu je naredio da Izraelćanima naredi da se očiste, okupaju, operu odjeću i da se pripreme za tri dana. Zatim, kada bude treći dan, da se sakupe oko gore, ali da joj se nipošto niko ne približava jer će biti ubijen – ništa, pa čak ni životinje, sve dok budu čuli zvuk roga. Allah zna šta je istina od njihovih predaja, ali nama Uzvišeni Gospodar kazuje o tome čistu istinu u suri El-A'raf: Mi odredismo da čas susreta sa Musaom bude kad se napuni trideset noći, i dopunismo ih još sa deset, pa se vrijeme koje je odredio Gospodar njegov ispuni za četrdeset noći. A Musa je bio rekao bratu svome Harunu: “Zastupaj me u narodu mome, i red pravi i ne slijedi puteve onih koji su smutljivci!” I kad Nam Musa dođe u određeno vrijeme – govoreći o ukazanim noćima Ibn Abbas i drugi kažu: “Tih trideset noći bio je cijeli mjesec zul-ka'de, a četrdeset je dopunjeno sa deset noći iz mjeseca zul-hidždžeta.” Ibn Kesir zaključuje: “Prema ovome, Allah je sa Musaom govorio na dan Kurban-bajrama.” Približno u isto vrijeme kasnije Uzvišeni Allah je Muhammedu, s.a.v.s., upotpunio islam i dao Svoje dokaze i znamenja.” Prije nego što je Musa, a.s., krenuo, odredio je da ga među Izraelćanima zastupa njegov brat Harun. Musa, a.s., je krenuo sa sedamdeset ljudi koje je on lično odabrao za ovaj put i koji su ga čekali kod gore Tur da se vrati. Kada se približio blagoslovljenom brdu Tur, u njemu se razvila tolika ljubav i čežnja da što prije dođe i sluša Allahov govor pa je tako požurio da je daleko iza sebe ostavio ljude s kojima je krenuo. Kada se približio Turi Sinaju izgarao je od želje da što prije dođe tako da mu se udaljenost do traženog mjesta činila nepreglednom, onda je od siline uzbuđenja i iščekivanja rascijepio svoju košulju, tako da se više nije ni osvrtao na ljude s kojima je krenuo i u silnoj žurbi se našao sam. Kada je prošlo određeno vrijeme Uzvišeni Allah je s njim govorio iza zastora, davši mu da direktno čuje Njegov govor. Kako se navodi – približio ga je Sebi, zovnuo ga i s njim razgovarao.
Gospodaru, ukaži mi se
Kada mu je dat tako visok stepen i kada je dobio jednu od najvećih počasti ikada zabilježenih na ovome svijetu, posebno kada je čuo i doživio Allahov govor, Allahove plemenite riječi, nije mogao izdržati a da ne zatraži da vidi Uzvišenog Allaha: …i kada mu Gospodar njegov progovori, on reče: “Gospodaru moj, ukaži mi se da Te vidim!” Uzvišeni mu objašnjava da ne bi mogao ostati živ kada bi mu se pokazao, jer ni brdo, koje je jače, veće i čvršće od čovjeka, ne bi moglo ostati na svome mjestu kada bi mu se pokazao Svemilosni. I kaže Allah, dž.š.: “Ne možeš Me vidjeti” – reče – “ali pogledaj u ono brdo, pa ako ono ostane na svom mjestu, vidjet ćeš Me!” U ranijim knjigama stoji da mu je Gospodar svjetova rekao: “O Musa, nema ni jednog živog da Me ugleda a da ne umre, a nema ničega čvrstog da Me ugleda a da se ne obori.” Buharija i Muslim bilježe da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Njegov zastor je svjetlo”, a u drugoj verziji “vatra” – kad bi ga podigao, svjetlost i ljepota Njegovog lica spalila bi sva stvorenja dokle bi dopro Njegov pogled!”
I kad se Gospodar njegov onom brdu otkri, On ga sa zemljom sravni, a Musa se onesviješćen strovali. Čim se osvijesti, reče: “Hvaljen neka si! Kajem Ti se, ja sam vjernik prvi!” Ibn Džerir navodi od Enesa da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Ovoliko”, stavivši palac na gornju trećinu malog prsta – pa se brdo srušilo.” “O Musa” – reče On – “Ja sam tebe odlikovao nad ostalim svijetom poslanstvom svojim i govorom Svojim. Veličinu i značaj ovog momenta najbolje je ocijenio najodabraniji Allahov Poslanik, s.a.v.s., jedini poslan kao milost svim svjetovima, kada je rekao: “Nemojte me uzdizati iznad ostalih poslanika. Ljudi će se onesvijestiti na Sudnjem danu. Ja ću se prvi osvijestiti, pa ću ugledati Musaa kako se drži za jedan od stubova Arša, a neću znati da li se on osvijestio prije mene, ili je nagrađen time što je onesviješten na Turu.” (Buharija i Muslim) Uzvišeni dalje na Turu poručuje Musau, a.s.: ”Ono što ti dajem uzmi i zahvalan budi!” I Mi mu na pločama napisasmo pouku za sve, i objašnjenje za svašta. “Primi ih svojski, a narodu svome zapovijedi da se pridržava onoga što je u njima ljepše!” (El-A'raf, 142.-145.) Ulema navodi da su te ploče bile od dragocjenog bisera. U Buharijinom Sahihu stoji da je Allah Musau Tevrat napisao Svojom rukom, i da su u njemu bile upute i sva potrebna objašnjenja o dozvoljenom i zabranjenom. Svi se slažu da je te prilike objavljeno ono što jevreji i kršćani znaju kao “deset Božijih zapovijedi”. Zanimljivo je da mnogi alimi iz prvih generacija, a i kasnijih, kažu: “Tih deset zapovijedi sadržane su u dva kur'anska ajeta, tj. u riječima Uzvišenog: Reci: “Dođite da vam kažem šta vam Gospodar vaš propisuje; da Mu ništa ne pridružujete, da roditeljima dobro činite, da djecu svoju, zbog neimaštine, ne ubijate – Mi i vas i njih hranimo – ne približujte se nevaljaštinama, bile javne ili tajne; ne ubijajte onog koga je Allah zabranio ubiti, osim kada to pravda zahtijeva – eto, to vam On preporučuje da biste razmislili – i da se imetku siročeta ne približavate, osim na najljepši način, sve dok punoljetno ne postane, i da krivo na litru i na kantaru ne mjerite – Mi nikoga preko njegove mogućnosti ne zadužujemo – i kad govorite, da krivo ne govorite, pa makar se ticalo i srodnika, i da obaveze prema Allahu ne kršite – eto, to vam On naređuje da biste to na umu imali. I doista, ovo je pravi put moj, pa se njega držite i druge puteve ne slijedite, pa da vas odvoje od puta Njegova; – eto, to vam On naređuje, da biste se grijeha klonili.” (El-En'am, 151.-153.)
Ibn Vehb kaže da je Ibn Zejd rekao: “Kad se Musa, a.s., vratio sa Turi Sinaja sa pločama na kojima je bio ispisan Tevrat, zatekao je svoj narod kako obožava tele, pa im je naredio da izvrše samoubistva što su i učinili da bi im bilo oprošteno, a zatim im je rekao: “Na ovim pločama imate Allahovu knjigu, u njoj su naredbe koje trebate raditi i zabrane kojih se morate čuvati.” Na to mu njegov narod odgovori: “A zašto bismo to uzeli od tebe samo zato što ti tako tvrdiš. Ne, tako nam Allaha, nećemo to prihvatiti sve dok jasno ne vidimo Allaha i sve dok ne dođe iznad nas i ne kaže nam: Ovo je Moja knjiga, pa uzmite je i čuvajte! Šta je Njemu pa se nama ne obraća kao što se obratio tebi, o Musa!?” Tada je prenosilac proučio: O Musa, mi ti nećemo vjerovati dok Allaha ne vidimo! (El-Bekare, 55.). Tada je nastupila Allahova srdžba, pa je bljesnula munja i sve ih usmrtila, a već su se bili pokajali za obožavanje teleta. Zatim ih je Gospodar svjetova ponovo oživio, a prenosilac je proučio: Zatim smo vas poslije smrti vaše oživjeli, da biste zahvalni bili (El-Bekare, 56.). Musa, a.s., im je tada rekao: “Prihvatite Allahovu knjigu!”, a oni su odgovorili: “Nećemo!”, pa im je Musa, a.s., rekao: “Šta vas je snašlo, narode moj?!”, a oni mu odvratiše: “Snašlo nas je to da smo bili usmrćeni pa ponovo oživljeni.” Zatim je Uzvišeni Allah poslao meleke pa su podigli brdo iznad njih.” Tek tada su prihvatili.
Govor uleme o Turi Sinaju
Kurtubi u svome Tefsiru kaže: “Tur je ime gore na kojoj je Uzvišeni Allah razgovarao sa Musaom, a.s. Uzvišeni Allah je uzima kao Svoju zakletvu iz počasti, blagosilja i podsjećanja na sve ajete i blagodati koje su vezane za nju i to je jedna od džennetskih gora kao što se navodi u hadisu koji prenosi Ismail bin Ishak sa senedom od Amra bin Avfa, on od svoga oca, a ovaj od svoga djeda, da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Četiri brda su džennetska brda…” Kada je upitan koja su to, odgovorio je: “Brdo Uhud koje nas voli i koje mi volimo, gora Tur je džennetska gora, planina Liban je džennetska planina i planina El-Džudij je džennetska planina…” (Kurtubi, Tefsir, 17/58.) Ibn Kesir kaže: “Tur je svaka planina obrasla šumom i tako se naziva ona na kojoj je Musa razgovarao sa Allahom i odakle je poslan Isa, a.s., a planina koja nije obrasla drvećem ne zove se Tur, nego se za nju kaže Džebel. U ajetima se misli na poznatu planinu Tur. (Ibn Kesir, Tefsir – prijevod, str. 1301.) Zanimljivo je da Kurtubi navodi i mišljenje da je Nuhova lađa pristala upravo na ovoj planini Tur. (Kurtubi, 9/40.)
Za razliku od imena Tur za koje je jasno da se radi o imenu gore, ulema se razišla u pogledu značenja riječi “Sinaj”, tako jedni smatraju da ta riječ znači: dobro i ljepota, dok Mudžahid kaže da znači “blagoslovljena”, Muammer kaže da znači “drvo”, dok većina smatra da se radi o vlastitoj imenici brda, isto kao i riječ Uhud. Mudžahid kaže da riječ Sinaj doslovno znači stijena i pećina po kojoj je naziv dobilo cijelo brdo koje se nalazi u njenoj blizini. Mukatil kaže da riječ Sinaj označava svako brdo na kojem se nalaze plodonosne biljke i takvo brdo je zaista lijepo. Jedan od tajanstvenih početaka kur'anskih sura “Ta – sin – mim” dobio je brojne komentare i pokušaje tumačenja, a mi ćemo ovdje izdvojiti one koji se vežu za brdo Tur. Tako Abdullah bin Muhammed bin Akil kaže: “Ta je od Turi Sinaja, sin je od Aleksandrije, a mim je od Mekke.” Na tom tragu Ibn Nudžejh bilježi od Mudžahida da je rekao: “Tur je brdo, a Sinin (Sinaj) je nešto blagoslovljeno na sijanskom jeziku.”
Allahova zakletva
Kurtubi kaže: “Uzvišeni Allah se zaklinje ovom gorom jer se nalazi u Šamu i svetoj zemlji koji je Allah blagoslovio kao što je rekao: …u Hram daleki, čiju smo okolinu blagoslovili… (El-Isra’, 1.). Zanimljivo je da se gora Tur spominje i u kontekstu govora o najodabranijoj noći na Zemlji, Lejletul-kadr. U oba sahiha se navodi da ko probdije tu noć u ibadetu i vjerovanju da će mu Allah oprostiti sve dotadašnje grijehe. Ibn Abbas lijepo zaključuje u govoru o blagoslovljenosti Turi Sinaja: “To je brdo na kojem je Musa, a.s., razgovarao sa Allahom i ono je samo po tome blagoslovljeno, a ne zato što mu ime znači da je blagoslovljeno.” Za Turi Sinaj neki kažu da je to istoimeno brdo i mesdžid Musaa, a.s. Tako Katade kaže da je Turi-Sinin koji se spominje u suri Et-Tin, ustvari mesdžid Musaa, a.s. Katade također bilježi predaju od Kuza'a da je rekao Ibn Omeru: “Želim da posjetim Mesdžidul-Aksa i Turi-Sinin”, pa mu je ovaj odgovorio: “Ne idi na Turi-Sinin! Šta želite, da molite tragove poslanika. Preče je da slijedite njihove upute.” (Taberi, 30/240.) Drugo ime za sinajsku goru Tur je Musaovo brdo ili Musaova gora. Zanimljivo je da je riječ Sinaj prisutna i u abesinskom jeziku i da označava nešto lijepo, neku ljepotu.
