SAFF

Tajnovita mjesta spomenuta u Kur'anu: Dolina prepelica i mane

Facebook
Twitter
WhatsApp

Piše: Nezir Halilović

Kazivanje o Musau, a.s., i Izraelćanima obilato je brojnim dramatičnim epizodama. U prošlom broju govorili smo o Musaovom razgovoru sa Gospodarom svjetova na brdu Tur na koje je njegov narod reagovao riječima koje navodi Uzvišeni: …i kada ste uglas rekli: “O Musa, mi ti nećemo vjerovati dok Allaha ne vidimo!” – Munja vas je ošinula, vidjeli ste. Zatim smo vas, poslije smrti vaše, oživjeli da biste zahvalni bili. (El-Bekare, 56.) Upravo u ovoj zahvalnosti leži ključ čovjekovog bivstvovanja na ovome svijetu. Pored brojnih blagodati o kojima Uzvišeni Allah govori u Kur'anu, a koje je podario Izraelćanima, teško je istaći jednu naspram druge jer je Musa, a.s., sa svojim narodom osvjedočio na desetine i desetine direktnih Allahovih intervencija i na kraju im jasno poručuje – da biste zahvalni bili. No, upravo je ovaj ključni segment ispravnog odonosa prema životu, svijetu i Gospodaru potpuno izostao kod Izraelćana usprkos brojnim očiglednim dokazima koje su svakodnevno svjedočili. U ovome radu bavit ćemo se o jednom izuzetno zanimljivom kazivanju i vrlo bliskom svakom čovjeku na zemlji budući da se radi o hrani.

Kur'an o dolini prepelica i mane

Uzvišeni Allah u Kur'anu jasno ukazuje na blagodati koje je podario Izraelćanima u danima kada se ni na što i ni na koga nisu mogli osloniti i pouzdati osim na Uzvišenog Allaha: I Mi smo vam od oblaka hladovinu načinili i manu i prepelice vam slali: “Jedite lijepa jela kojima vas opskrbljujem!’ A oni Nama nisu naudili, sami sebi su nepravdu nanijeli! (El-Bekare, 57.).

Kao što navode mufessiri, kada je Musau, a.s., i Izraelćanima naređeno da uđu u grad pa su oni rekli Musau, a.s.: “Idite ti i Tvoj Gospodar pa se borite, a mi ćemo ovdje čekati!”, nakon čega im je bio zabranjen pristup Svetoj zemlji četrdeset godina i za to vrijeme lutali su po pustinji. Radi se o periodu poznatom u arapskoj literaturi kao “et-tijeh”. Ovo njihovo lutanje pustinjom protezalo se od Egipta do Šama na prostoru od pet ili šest fersaha. Navodi se da bi oni putovali tokom cijelog dana pa kada bi legli da spavaju i zaspali ujutro bi se probudili na istom mjestu s kojeg su jučer krenuli. S obzirom da su svi bili obuhvaćeni tom kaznom, rekli su Musau, a.s.: “Gdje ćemo nabaviti hranu?!”, pa im je Uzvišeni Allah podario manu i prepelice. Onda su mu rekli: “A šta ćemo sa vrelinom sunca?!”, pa je Uzvišeni Allah iznad njih poslao veliki oblak da im pravi hladovinu. Onda su pitali: “A šta ćemo koristiti kao svjetiljku?!”, pa im je Uzvišeni Allah podario stub od svjetlosti usred njihovog logora. Mekki spominje da se radilo o stubu od vatre. Onda su rekli Musau, a.s.: “A odakle nam voda?!”, pa je Musau, a.s., naređeno da udari štapom po kamenu. Zatim su rekli: “A šta ćemo sa odjećom i obućom?”, pa im je podareno da im se odjeća uopće ne troši i ne cijepa, te da raste zajedno sa njihovom malom djecom, a Allah najbolje zna.” (Kurtubi, 1/406.)

Bijeli oblak

Ibn Kesir kaže: “Nakon što je Uzvišeni Allah spomenuo kazne i nedaće koje je od njih otklonio, On ih podsjeća i na blagodati koje im je podario, pa kaže: I Mi smo vam od oblaka hladovinu načinili, gdje je riječ “oblaci” izvedena od jednine “oblak” koji sakriva nebo, tj. pokriva ga. To je bjeličasti oblak kojim im je osigurana hladovina u pustinji, da bi ih zaštitio od žege.” Ibn Džerir i drugi prenosioci tradicije kažu: “Ovi oblaci su bjelji i prijatniji od običnih i to nisu oblaci koje mi poznajemo.” Ibn Ebi Hatim, sa lancem prenosilaca od Mudžahida, navodi da je on rekao: “To nisu obični oblaci, nego su to posebne vrste zastora koje će Allah koristiti na Sudnjem danu i koji nisu korišteni osim za njih.” Isto tako Ibn Džerir i Es-Sevri prenose od Ibn Abbasa da su to oblaci s kojima su došli meleki na Bedr. Ibn Abbas kaže: “S njima je to bilo u pustinji!” Es-Sudej kaže da se ovdje radilo o bijelom oblaku koji bi im pravio hladovinu tokom obdanice, a povlačio bi se tokom noći kako bi im dolazila mjesečeva svjetlost tokom noći.”

Znatno kasnije posljednjem Allahovom Poslaniku, s.a.v.s.., još u samom djetinjstvu, bit će podaren sličan oblak koji će mu praviti hladovinu na poznatom putovanju sa amidžom Ebu Talibom i karavanom u Šam.

Šta je to el-menn – mana?

Komentatori Kur'ana razilaze se u pogledu značenja riječi el-mennmana, tj medna rosa!? Jedni kažu da je to magla gusta kao tijesto slično današnjoj marmeladi i pekmezu. Druga mišljenja govore da je padala kao snijeg, bjelji od mlijeka i slađi od meda, padala je od zore do izlaska sunca, tako da je svaki pojedinac mogao uzeti za sebe količinu koja mu je mogla biti za taj dan. Ako bi uzeo više, to bi se pokvarilo i nestalo, izuzev u petak i subotu, kada je mogao uzeti za sljedeći dan, jer su to bili dani odmora. Treći kažu da je to bio pravi med. Postoje još mišljenja da je to bio slatki napitak. Od Vehba ibn Munebbiha prenosi se da je smatrao kako se radi o prefinjenom hljebu. Jedni kažu da je el-mennmana infinitiv koji obuhvata sve Allahove blagodati koje je podario Svojim robovima.

Ibn Kesir konstatuje: “Jasno je, a Allah najbolje zna, da je sva hrana, piće i drugo što im je Allah darivao, dolazilo gotovo bez ikakve potrebe za bilo kakvim radom i naporom. Tako je, npr., za manu poznato da je hranjiva i slatka ukoliko se jede sama; ukoliko se pomiješa s vodom, postaje ugodno piće; ukoliko se pomiješa s nečim drugim, dobiva se druga vrsta hrane. To, međutim, nije jedini smisao ove riječi u navedenom ajetu. Dokaz za to je i predaja koju navodi Buharija od Se'ida bin Zejda, r.a.: “Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao je: “Gomoljika je od mane koju je Uzvišeni Allah spuštao Izraelćanima, i u njenoj tečnosti je lijek za oči.” U Muslimovoj verziji se navodi: “…od mane koju je Uzvišeni Allah spuštao Musau, a.s.” Kurtubi konstatuje: “Ovaj hadis dokazuje da je gomoljika jedna od Allahovih blagodati koju je Uzvišeni Allah podario Izraelćanima, tj. koju je stvorio za njih u vrijeme “et-tije”. Ebu Ubejd je rekao: “Uspoređena je sa el-mennommanom zato što se njome ne može čovjek ospkrbiti i uzeti je za zalihe sjetvom, uzgajanjem, zalijevanjem i oprašivanjem.”

Kao što se jasno vidi iz hadisa Allahovog Poslanika, s.a.v.s., gomoljika je ljekovita za oči. Neki medicinski učenjaci kažu da njena ljekovitost sadržana u činjenici da ona rashlađuje oko od svih upala i temperatura koje se u njoj pojavljuju. Oni također navode da se koristi sama bez ikakvih primjesa. Što se tiče ostalih bolesti, treba se voditi računa o njenoj upotrebi. Jedino je zabilježeno od Ebu Hurejre, r.a., da ju je koristio za sve bolesti očiju baš kao što je zabilježeno od Ebu Vidžze da je koristio med protiv svih bolesti. Jezičari kažu da je riječ el-menn zajednička imenica bez jednine, poput npr. imenica hajr – dobro i šerr – zlo, što najviše zastupa Ahfeš.

Es-selva – prepelice

Što se tiče prepelica koje se spominju zajedno sa manom, i o tome je islamska ulema dala svoja mišljenja. Tako Ali ibn Ebi Talha navodi od Ibn Abbasa da je rekao: “To je ptica slična prepelici koju su koristili za jelo.” Ibn Ebi Hatim sa senedom od Ibn Abbasa navodi da je on rekao: “To je prepelica.” Isto potvrđuju Mudžahid, Ša'bi, Ed-Dahhak, Hasan Ikrime, Rabi’ ibn Enes i dr., dok Katade kaže: “To je ptica čija je boja naginjala crvenoj i koja je dolazila s južnim vjetrom. Čovjek bi ih zaklao toliko koliko bi mu bilo potrebno za jedan dan. Ako bi to bilo petkom, on bi uzeo i za subotu, dan ibadeta, kad ništa ne bi radio ni uzimao.” U pogledu ove riječi jezičari su zauzeli dva stava. Tako Ahfeš smatra da je i to zajednička imenica bez jednine, poput riječi hajr, šerr, menn i drugih, dok drugi smatraju da ova imenica ipak ima i jedninu.

Uglavnom, svi islamski učenjaci slažu se da se radi o vrsti ptice, jedini izuzetak je El-Huzeli koji smatra da se radi o medu navodeći za to neke stihove, što je odbačeno od strane svih ostalih mufessira.

Tako je Uzvišeni Allah, i pored svih nepokornosti i zanovijetanja sinova Israilovih, podario im Svoje blagodati, ne bi li došli pameti i postali zahvalni, ali da li ste ikada čuli za nekog nezahvalnog čovjeka da je postao zahvalan…

Zanovijetanja sinova Israilovih

Nakon jasnih i slasnih Allahovih blagodati u kojima su uživali danima, Izraelćani nisu mogli a da ponovo ne pokažu svoju pravu prirodu i svoje pravo lice. Zato kada im je “dosadilo” jesti med i ukusno meso prepelica, obraćaju se svome poslaniku sa zahtjevom: “O Musa, mi ne možemo više jednu te istu hranu jesti, zato zamoli, u naše ime, Gospodara svoga da nam podari od onoga što zemlja rađa: povrća i krastavica, i pšenice, i leće, i luka crvenoga!” (El-Bekare, 61.)

Ovakvi primjeri razmišljanja i želja su vrlo rijetki u povijesti čovječanstva. Zar da neko med i ukusno meso koje im samo dolazi na noge zamijeni sa lukom, pšenicom, lećom i dr. Danas je teško naći i nepismenog čovjeka kojeg bismo mogli prevariti da bolje zamijeni gorim, a da i ne govorimo o čovjeku koji sam traži da mu se bolje zamijeni gorim. Zato je reakcija Musa, a.s., potpuno prirodna i ukazuje na bliskost čiste vjere, zdrave logike i usađene prirodnosti u svakog čovjeka. On je rekao: “Zar želite da ono što je bolje zamijenite za ono što je gore? Jasno se vidi čuđenje Musaa, a.s., nad zahtjevima njegovog naroda, a odmah nakon čuđenja on im poručuje: ”Idite u grad, imat ćete ono što tražite!” U ovom ajetu riječ grad je došla kao “misr” sa nunacijom, dakle promjenljiva riječ u akuzativu i ona ima značenje bilo koje zemlje, pokrajine, mjesta ili grada, a ne faraonovog Egipta kako se na prvi pogled čini u čitanju na arapskom tekstu. Musaova poruka je jasna i jednostavna: “Ovo što ste tražili nije nedostižno. Naprotiv, u svakoj zemlji u koju dođete, naći ćete to. Imajući u vidu priprostost i množinu toga, uopće nema potrebe da za to molim Allaha!”

Kao odgovor na toliko brojna zanovijetanja i bezobrazluke, kojima nisu postojali ravni u povijesti čovječanstva, došla je i Allahova kazna:

I poniženje i bijeda na njih padoše i Allahovu srdžbu na sebe navukoše zato što u Allahove dokaze nisu vjerovali i što su ni krive ni dužne vjerovjesnike ubijali, zato što su neposlušni bili i što su sve granice zla prelazili. (El-Bekare, 61.)

U ovim ajetima Uzvišeni Allah kaže da je kazna za njih poniženje, bijeda i Allahova srdžba zato što su bili oholi i nisu slijedili istinu, što su omalovažavali nosioce Šerijata, vjerovjesnike, i što ih nisu slijedili. Čak su negirali njih i njihovu misiju do te mjere da su svoje vjerovjesnike mučili i ubijali bez ikakvog razloga, čak i bez ikakvog povoda. Kao što je jasno da od toga ne može biti i nema većeg i otvorenijeg nevjerstva.

Imam Ahmed o tome bilježi hadis od Ibn Mes'uda, r.a., da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Na Sudnjem danu bit će najžešće kažnjen čovjek kojeg je vjerovjesnik ubio ili koji je vjerovjesnika ubio, imam koji je zavodio s pravog puta i slikar.” U jednom hadisu koji bilježe Buharija i Muslim navodi se: “Oholost je odbijanje istine i potcjenjivanje ljudi”, tj. odbijanje istine, omalovažavanje i potcjenjivanje ljudi, odnosno uzdizanje nad njima. Zbog ovih osobina koje, nažalost, često gledamo na sve strane i u našem narodu, Uzvišeni Allah je na njih sručio silu koja se ne može odbiti, pa im je odredio poniženje i na ovom i na onom svijetu, a ako malo razmislite, vidjet ćete da ne može biti gora ni veća kazna. Drugi razlog zašto su tako žestoko kažnjeni je to: što su činili grijehe direktno i oholo kršeći Allahove zabrane prelazeći u tome sve granice dozvoljenog, a o zahvalnosti na brojnim Allahovim blagodatima da i ne govorimo…

Facebook
Twitter
WhatsApp

PREPORUKA