Autor: Abdalrahman Alrashed / Asharq Al- Awsat
Teheranski režim nastoji iskoristiti oružani napad u Ahvazu, koji se dogodio prije dva dana, za manipulaciju iranskim masama, pretvarajući taj napad u nacionalno pitanje, napad na ummet.
Teheranske mule ovom propagandom žele mobilizirati narodne mase za podršku režimu, jer režimska elita ima mnogo važnijih briga od jednog oružanog napada u Ahvazu. Teheranski režim svjestan je da je za njega ekonomska blokada, koja je započela prije nekoliko mjeseci, mnogo opasniji udar od nedavnog terorističkog napada u Ahvazu. Posebno težak udarac bit će početak provođenja zabrane izvoza iranske nafte i zabrana dolarskog poslovanja.
Zbog teške posljedice ekonomske blokade raste nezadovoljstvo iranskog naroda prema režimu, što tokom dosadašnjih blokada i sankcija koje su nametane Iranu, nije bio slučaj, jer je iranski režim ranije uspjevao kod naroda stvoriti utisak da su sankcije rezultat zapadnjačkog neprijateljstva prema narodu kojeg žele oslabiti, a ne konflikta s režimom. Ovog puta sankcije dolaze nakon dvije velike narodne pobune: prva je tzv. Zeleni pokret, koji je imao masovne demonstracije 2009. godine, kada je veliki broj protestirao zbog rezultata predsjedničkih izbora; a druga je započela prošle godine kada su stanovnici brojnih gradova i sela protestirali zbog lošeg ekonomskog stanja u kojem se nalaze zbog politike režima, te zbog represije tajne policije.
Vlada Hasana Rohanija tvrdi da su napad u Ahvazu zajednički organizirali Izrael, SAD i zaljevske zemlje kako bi destabilizirale Iran. To su ciljane političke optužbe koje su dio propagande iranskog režima, a cilj im je zastrašiti oko 80 miliona Iranaca da su oni meta terorizma, a da ih režim brani.
Već smo vidjeli, kada je započela iranska vojna intervencija u Siriji, kako je teheranski režim obmanjivao iransku javnost i svoju intervenciju predstavljao kao nužni angažman radi zaštite mauzoleja šiijskih svetaca, te da odbrana Asadovog režima znači odbrana Irana i zaštitu unutrašnje iranske sigurnosti. Iranski mediji zastrašivali su tada iranski naroda pričom kako će ISIL napasti Iran, ako ga iranski režim ne zaustavi u Siriji i Iraku.
Kao rezultat režimske želje da se vojno angažira u ratovima izvan granica Irana, mnogi Iranci su izgubili svoje živote braneći režim željan da širi svoj utjecaj izvan svojih granica. Ova suluda želja koštala je Iran milijarde dolara, dok, u isto vrijeme, iranski narod pati od siromaštva.
No, nakon nekog vremena narod je počeo uviđati istinu, te su prošle godine u mnogim dijelovima Irana izbili protesti građana ogorčenih teškom ekonomskom situacijom u koju ih je doveo režim, istovremeno rasipajući ogromna sredstva na ratove izvan granica. Demonstranti su kroz parole koje su klicali, jasno ukazivali na nezadovoljstvo angažiranjem njihove zemlje u ratovima u stranim zemljama, finasiranjem Hezbolaha, Asada i drugih.
Sam napad u Ahvazu ne predstavlja iznenađenje za teheranski režim. Suština je u tome da u potrazi za odgovornim za taj napad, kako reče američka ambasadorica pri UN-u, iranski režim treba pogledati u ogledalo. To će reći da je uzrok ovog napada nasilje koje iranski režim prakticira i podržava u različitim zemljama u regiji, pa i nad protivnicima režima u zemlji. Ko u ostvarivanju svojih političkih ciljeva poseže za nasiljem i terorizmom, ne treba se iznenaditi kada od nasilja i terorizma strada.
Da je iranski režim iskren i ozbiljan kada govori o potrebi suzbijanja terorizma, prestao bi finansirati brojne terorističke organizacije u različitim zemljama regije.
Iranski režim do danas odbija izručiti pripadnike el-Kaide i druge teroriste i izaziva svjetsku javnost pružajući im podršku.
Iranski režim slavi atentatora egipatskog predsjednika Envera Sadata i po njemu je nazvao jednu ulicu u Teheranu, a nekima koji su odgovorni za teroristički napad na Khobar Towers izveden 1995. godine, i dalje pruža zaštitu i odbija njihovo izručenje.
Pravi problem Irana nisu zemlje koje režimska propaganda optužuje da su odgovorne za teroristički napad u Ahvazu, nego taj režim koji se uporno miješa u unutrašnje stvari zemalja u regiji, finasira terorističke grupe u mnogim od njih i upušta se u vojne avanture izvan svojih državnih granica.
