Na sastanku nisu prisustvovali kardinal Vinko Puljić i pomoćni biskup Sudar. Sastanku je prisustvoavo Jadranko Prlić što je veoma važno u analizi cijelog sastanka.
Razgovor sa biskupima otvara Franjo Tuđman monologom, odnosno dogovorenim razgovorom sa Prlićem. Tuđman koristi Prlićevo prisustvo da bi on mogao prenijeti bratiji u Širokom Brijegu planove i da bi definitivno ozvaničio “ Herceg Bosnu” kod Katoliče crkve i biskupa.
Veoma je zanimljivo da Tuđman na početku monologa, kao «promicatelj» EU povijesnih tekovina, zagovara uništenje tvornice u VItezu ako padne u ruke Bošnjaka, prizivajući ekološku katastrofu.
U tom dijelu monologa Tuđman je odmah napao na kardinala Puljića, ali i na rahmetli predsjednika Aliju Izetbegovića da hoće islamsku državu i da predsjednik ne voli Hrvate. Indirektno je tako dao do znanja prisutnim biskupima šta misli o djelovanju Puljića u Sarajevu.
Puljić i danas napada politiku iz Zagreba što je otpisala Hrvate u RS-u. Biskup Perić je bio ključni u podršci Tuđmanu na sastanku.
Biskup Komarica je pokušao na početku usmjeriti sastanak na apsolutni zahtjev Katoličke crkve.
Čak se pozivao na Vatikan, ustvari, Komarica je pokušao držati priču koju je cijelo vrijme agresije držao kardinal Puljić u pogledu Hrvata katolika u BiH, suprostavljajući se Tuđmanu da se Katolička crkva ograniči na teritoriju zamišljene Herceg Bosne. Komarica se pozvao i na Vatikan koji nije za to da se smanjuje “teritorija” Crkve, posebno kada je treba sužavati u smislu davanja teritorija pravoslavcima, ali i drugima. Okvir BiH je bio i ostao idealan okvir za djelovanje Katoličke crkve u BiH. Naravno, Tuđman je nizom laži i manipulacija pokušao ostaviti dojam da je on veliki državnik i da je uradio sve što je mogao za Crkvu, optužujući, ne samo Bošnjake i Srbe, nego i međunarodnu zajednicu, te optužujućii predsjednika Izetbegovića za pad Posavine, jer nije htio potpisati ugovor da uđe Hrvatska vojska u BiH.
Da bi bio uvjerljiv u svom nastupu i da bi Tuđmanu dao do znanja da se granice Katoličke crkve ne slažu sa njegovim ( Herceg Bosnom) rekao je i ovo:
Komarica je Tuđmanu dao do znanja da je upravo on nagovorio Katoličku crkvu da pozovu hrvatski narod da izađu na referendum o nezavisnosti BiH, a Tuđman im sada ugrožava njihove vatikanske teritorijalne strukture.
I Pranjić i Komarica zajedno upozaravaju Tumana da se bez njih (KC) mijenja teritorijalan struktura biskupija:
Pranjić zaključuje da je i u vrijeme komunizma Katolička crkva imala mogućnost djelovanja na području cijele BiH:
Lukavi Tuđman je shvatio da mu je kardinal Puljić pripremio kašu preko biskupa i onda je rekao sljedeć:
Kada je rekao pogledajmo stvarost, Tuđman je onda cijelu priču nizom laži i špekulacija pokušao okrenuti u svom pravcu, pozivajući se na mostarskog biskupa Perića ….
Rekao je da Bošnajci samo napadaju na Hrvate…
Tuđman u svakom razgovoru potencira da su muslimani i BiH potencijalni teroristi i da je BiH terorističk baza, a to isto danas radi predsjednica Kolinda.
Do danas se nisu raščistili odnosi između HDZ-a i Katoličke crkve. Za vrijeme Mesića, KC se stabilizirala u BiH, a preko djelovanja Željka Komšića u Predsjedništva BiH, KC je dobila i imovinu od države BIH. Ugovor sa Vatikanom nisu potpisali ni Zubak, ni Jelavić, Čović, nego komunista Komšić.
Sukob između HDZ-a i KC su granice KC, koje se ne poklapaju sa Herceg Bosnom. Zbog toga je KC nekada ranije izašla sa prijedlogom svojih regija u BiH. KC se ne može pomiriti da se gubi teritorija u RS-u, jer Srbi niti priznaju organizaciju KC, niti u RS-u ima više Hrvata, upravo zbog Tuđmanove politike.
Tokom agresije na BiH, to je bila matrica na kojoj su se sukobili, posebno franjevci Bosne Srebrne, ali i Vinko Puljić sa Tuđmanom. Oni nikada nisu podržali Herceg Bosnu, jer je ta paradržava razvaljivala strukturu Katoličke crkve i kosila se s politikom Vatikana o širenju katoličanstva, a stvaranje Herceg Bosne je značilo postepeni nestanak katolika iz BiH. Očigledno je da je sastanak bio potvrda navedenih stavova koji traju do danas
Cijeli sastanak je bio na toj matrici ,drugačijeg stava RKC BiH od Tuđmanovog, iako je uočljivo da glavni šef (Puljić) nije došao.
