Piše: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Jedna od odlika mubarek mjeseca ramazana je i to što je ramazan jedini mjesec, od dvanaest mjeseci u godini, koji se imenom spominje u Kur'anu.
Naime, u ajetu iz sure El-Bekara dolazi: ”U mjesecu ramazanu počelo je objavljivanje Kur’ana, koji je putokaz ljudima i jasan dokaz Pravoga puta i razlikovanja dobra od zla.”
Dakle, ramazan je prije svega mjesec Kur'ana, mjesec posljednje Allahove Objave.
Stoga, živimo sa Kur'anom, sa tim divnim ramazanskim poklonom i najljepšim darom od Allaha, sa Allahovom Knjigom i uputom čije objavljivanje je počelo u mubarek noći: Tako Mi Knjige jasne, Mi smo počeli da je u Blagoslovljenoj noći objavljujemo.” (Ed-Duhan, 3.), u noći mira i sigurnosti: ”Mi smo ga počeli objavljivati u Noći kadr – a šta ti misliš šta je Noć kadr? Noć kadr je bolja od hiljadu mjeseci – meleki i Džibril, s dozvolom Gospodara svoga, spuštaju se u njoj zbog odluke svake, sigurnost je u njoj sve dok zora ne svane.” (Sura El-Kadr)
Živimo sa Allahovom Knjigom kojoj laž i zabluda ne mogu prići ni sa jedne strane: ”Laž joj je strana, bilo s koje strane, ona je Objava od Mudroga i hvale dostojnoga.” (El-Fussilet, 42.)
Živimo sa Allahovom Knjigom koja, da je samo jedan njezin ajet objavljen nekom drugom narodu, taj narod bi slavio dan u kojem je objavljen taj ajet kao veliki blagdan.
Živimo sa Kur'anom, jer islamski ummet je vezan za Kur'an i u Kur'anu je naš ponos, slava i veličina, kao što dolazi u ajetu: ”Mi vam Knjigu objavljujemo u kojoj je slava vaša, pa zašto se ne opametite?” (El-Enbija’, 10.)
Živimo sa Kur'anom, jer Kur’an će se žaliti Allahu na islamski ummet.
Zašto? Zato što je ummet (pogotovo danas) izabarao neznanje (džehl) iako u rukama ima izvor istinskog znanja na osnovu kojeg bi muslimani morali biti ummet učenja i nauke, te predvodnici naučnog, kulturnog i duhovnog napretka, jer su prve riječi kur'anske objave bile: ”Čitaj, u ime Gospodara tvoga, Koji stvara, stvara čovjeka od ugruška! Čitaj, plemenit je Gospodar tvoj, Koji poučava peru, Koji čovjeka poučava onome što ne zna.” (El-Alek, 1.-5.)
Allah je objavio Kur'an da bi ga ummet učio, proučavao, razmišljao o njegovim porukama i slijedio njegove upute.
Kur’an je objavljen da oživi srca i pameti, on odgaja ummet i podučava ga kako će odnositi prema životu i kako će se ponašati prema svim ljudima, muslimanima i nemuslimanima.
Kur’an je Knjiga koja nikoga ne ostavlja ravnodušnim.
Slušali su ga neke ehlul-kitabije, pa su plakali, kao što dolazi u ajetu: ”Kada slušaju ono što se objavljuje Poslaniku, vidiš kako im liju suze iz očiju jer znaju da je to Istina, pa govore: ‘Gospodaru naš, mi vjerujemo, pa upiši i nas među one koji su posvjedočili.”’ (El-Ma'ida, 83.)
Slušali su ga džini, pa su rekli: ”Mi smo, doista Kur’an, koji izaziva divljenje, slušali, koji na Pravi put upućuje – i mi smo u nj povjerovali i više nikoga nećemo Gospodaru našem ravnim smatrati’.” (El-Džinn, 1.-2.)
Kur'an je nestvoreni Allahov govor pred kojim bi se brdo srušilo i u prah pretvorilo, na šta aludira ajet: ”Da ovaj Kur’an kakvom brdu objavimo, ti bi vidio kako je strahopoštovanja puno i kako bi se od straha pred Allahom raspalo. Takve primjere navodimo ljudima da bi razmislili.” (El-Hašr, 21.)
Kur’an je Allahova uputa koja nas podsjeća na susret sa našim Stvoriteljem na Sudnjem danu i polaganje računa.
Prenosi se da je Omer ibn Hattab, r.a., sreo dijete koje je pošlo u mesdžid da uči Kur'an. Dijete je putem ponavljalo ono što treba učiti pred muallimom i Omer je čuo ajete koje je dijete ponavljalo: ”Kazna Gospodara tvoga sigurno će se dogoditi, niko je neće moći otkloniti.” (Et-Tur, 7.-8.) I kad je to čuo onesvjestio se. Nakon što se osvijestio stalno je ponavljao ovaj ajet.
Abdullah ibn Omer, r.a., je učio Kur'an i kada je došao do ajeta: ”I između njih i onoga što budu željeli bit će prepreka postavljena kao što je prije bilo učinjeno sa njima sličnim, jer su svi oni, doista, mnogo sumnjali.” (Saba, 54.) Bio je žedan i napio se vode, pa je zaplakao. Upitan je zašto plače, pa je rekao: ”Sjetio sam se da će toga Dana džehennemlije najviše željeti hladnu vodu.”
Kur'an je uputa za razum, lijek za srce i dušu, on unosi smirenost i postojanost u vjerničko srce u najtežim treucima života.
Prenosi se da je Salahuddin Ejjubi pred Bitku na Hittinu obilazio šatore svoje vojske i u jednom šatoru je čuo kako mudžahidi uče Kur'an, klanjaju noćni namaz i plaču u namazu, pa je rekao: ”Odavde dolazi pobjeda”, a onda je došao do jednog šatora gdje su se vojnici igrali i smijali, pa je rekao: ”A odavde dolazi poraz.”
I kao što riba ne može živjeti bez vode, niti čovjek bez zraka, tako ni vjernička duša ne može živjeti bez Kur'ana, bez Allahove Knjige i upute, koja nudi najbolji program reforme, preporoda, progresa i sveopćeg ljudskog napretka.
Najbolji put je put Kur'ana a najbolji život je život sa Kur'anom, jer: ”To je objašnjenje svima ljudima i putokaz i pouka onima koji se Allaha boje.” (Ali Imran, 138.)
Molimo Allaha da nas učini istinskim sljedbenicima Kur'ana, da nam omili učenje i druženje sa Kur'anom, u ramazanu i mimo ramazana, i da ga učini našim zagovaračem i šefa'adžijom na Sudnjem danu. Amin!!
