Kada je major Dragutin Gavrilović pred bitku za Beograd 1915. godine rekao vojnicima da su im imena izbrisana iz brojnog stanja, njegove riječi odnosile su se i na 4. bataljon 10. puka srpske vojske. Njega su činili regruti muslimanske vjeroispovijesti iz Raške oblasti ( Bošnjaci iz Sandžaka, op.pr.), koji su takođe, po zapovjesti majora, krenuli „napred u slavu” i položili živote za „obraz Beograda, naše prijestonice”, piše beogradska “Politika”.
S namjerom da njihova pogibija ne bude zaboravljena, narodni poslanik Meho Omerović je nedavno predao Skupštini grada Beograda inicijativu da se postavi spomen-ploča „muhamedanskom bataljonu” koji je, dodaje, činio 15 posto pripadnika srpske vojske u odbrani Beograda prije 103 godine.
Dok se čeka odgovor beogradskog parlamenta, historičari ističu da ovu inicijativu treba pozdraviti, ali i da je nikako ne bi trebalo ispolitizovati upotrebom termina Bošnjaci za pripadnike „muhamedanskog bataljona” jer je, kako kažu, riječ o srpskim državljanima muslimanske vjeroispovijesti.
Omerović je za “Politiku” istakao da “svi dobro znamo o epopeji srpske vojske u Prvom svjetskom ratu – o Ceru, Kolubari, majoru Gavriloviću, povlačenju preko Albanije, solunskom proboju – ali da ovu epizodu moramo da osvijetlimo zbog istine”.
„Sto godina su muslimani u Sandžaku krili da su branili Beograd, a isto toliko je srpska historiografija prećutkivala da je još neko osim Srba učestvovao u herojskoj odbrani grada. Obostrano prećutkivanje moramo da prekinemo, jer ti ljudi su dali svoj život”, obrazlaže Omerović.
Inicijativu je, dodaje, sačinio u saradnji s historičarima iz Centra za istorijske studije i dijalog, koji su došli do zvaničnih podataka o muslimanskim borcima u srpskoj vojsci.
„Prema podacima iz Arhiva Vojske Srbije, Radomir Putnik je iznio pred ministarski savjet Kraljevine Srbije preporuku Vrhovne komande od 25. decembra 1914. da se u vojsku pozovu tri godišta muslimana sa teritorija pripojenih Srbiji poslije Balkanskih ratova. Riječ je o 5.956 mladića iz Raške, odnosno Sandžaka, koji su regrutovani i okupljeni u dva muslimanska bataljona. Jedan od njih bio je 4. bataljon čiji je 10. kadrovski puk zajedno sa 7. pukom bio kičma odbrane Beograda”, navodi Omerović.
U inicijativi koju je podnio u svojstvu predsjednika Odbora Skupštine Srbije za ljudska i manjinska prava i ravnopravnost polova, predlaže se da obeilježje bude postavljeno kod Narodnog pozorišta ili Narodnog muzeja. Na tom mjestu je, kaže, bila jedna od posljednjih barikada odbrane Beograda od austrougarskih i nemačkih snaga, koju je držala jedinica od dvadesetak pripadnika 4. bataljona. Ta jedinica, koju je predvodio kaplar Šemso Midović iz Sjenice, izginula je baš kao i drugi pripadnici 4. bataljona, ističe on.
Njegova inicijativa, prema mišljenju historičara Dejana Ristića, istorijski je utemeljena, ljudski opravdana i zaslužuje podršku javnosti.
Iako tvrde da je istina da su muslimani iz Sandžaka hrabro branili Beograd, srpski historičari i političari se protive da se na spomen ploči navede nacionalna odrednica Bošnjaci.