Piše: Semir Imamović
Koliko god mi je teško zbog velikih poplava koje su pogodile Bosnu i Hercegovinu, i veliki broj ljudi ostavile bez krova nad glavom, bez igdje ičega, doslovno na ledini, a neke porodice i bez najmilijih, toliko mi je drago da je naš narod još jednom pokazao da se može nositi i sa najvećim iskušenjima i katastrofama. Nevjerovatno je koliko samo sabura i vjere u Božiju odredbu ima naš čovjek, snaga njegovog sabura mogla bi se mjeriti sa snagom brda. Taman kada pomisliš da bi njegov bedem sabura mogao konačno popustiti pred udarcima sudbine i Božije kušnje, on te iznova iznenadi svojom nadljudskom snagom, hrabrošću, dostojanstvom, uspravnošću, humanošću, altruizmom, visokim težnjama, i iznad svega predanošću Božijem emru i volji. Da li u tome upravo treba tražiti razloge ostanka i opstanka našeg čovjeka na ovom trusnom i neprijateljima okruženom tlu, evo već blizu 600 godina, i pored svih silnih stradanja, pogroma i progona, udaraca sudbine i velikih kušnji, negiranja i osporavanja? Jasno nam je onda zbog čega je Uzvišeni Allah, dželle šenuhu, saburlijama obećao nagradu ”bi gajri hisab” (bez granica, računa i obračuna), jer oni na svojim plećima nose veliko breme, obavljaju veličanstvenu ali tešku misiju, misiju od koje su se ustegli silna nebesa, zemlja i planine, i oni svojim djelom svjedoče najveću istinu, zbog koje je Allah stvorio stvorenja, objavio knjige i poslao poslanike, kelime-i-tevhid: la ilahe illallah / Samo je Allah istinski Bog, i mi samo Njemu robujemo i ‘ibadet činimo. Drago mi je, također, da veliki broj ljudi u ovom iskušenju prepoznaje jasne znakove Božije sile i moći, ali i ljudske slabosti i potrebe za Uzvišenim Allahom, svjesti i spoznaje o sebi i suštini života na ovom svijetu, a upravo bi to moglo, u perspektivi, donijeti prevagu u našem poimanju prolaznog i vječnog, profanog i svetog, i naša srca u potpunosti usmjeriti ka Svemoćnom, Samoopstojećem, Stvoritelju svih svjetova, istinskom Bogu, Bogu ljudi i džina, Onome od Koga sve počinje i Kome se sve vraća. Da iz ovog iskušenja naučimo samo ovo, bilo bi odvoljno. Molim Uzvišenog Allaha da nam, na ovom i budućem svijetu, nadoknadi gubitak, da naša srca ispuni ljubavlju prema Njemu i Njegovom Poslaniku, da ih očisti od svega što izaziva Njegovu srdžbu, da nam podari snagu koja će nam pomoći da do kraja izdržimo i ostanemo dosljedni jedinom pravom putu – putu istinske predanosti Uzvišenom Allahu. “Gospodaru naš, ne dopusti srcima našim da skrenu, kada si nam već na Pravi put ukazao, i daruj nam Svoju milost; Ti si, uistinu, Onaj koji mnogo daruje! Gospodaru naš, Ti ćeš sakupiti sve ljude na Dan u koji nema nikakve sumnje.” – Allah će, zaista, održati obećanje.” (Prijevod značenja, Alu ‘Imran, 8., 9.)
