Piše: Dr. Selman el-Avde / Preveo i prilagodio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
U Kur'anu se nalaze ajeti: ”Na njoj ima voća i palmi sa plodom u čaškama i žita sa lišćem i miomirisna cvijeća.” (Er-Rahman, 11.-12.) Da li se ovaj opis odnosi na Džennet koji je obećan bogobojaznim?
Ne! To je opis Zemlje koju je Allah odredio i odabrao nama kao stanište, odabrao nam ju je da na njoj živimo i da je izgrađujemo i kultivizıramo.
Zemlja nije prokleto i ukleto mjesto zbog ljudskih grijeha, ili zbog prisustva šejtana i demona na njoj, kako mnogi misle i vjeruju na osnovu određenih predaja koje se pripisuju ranijim nebeskim objavama i knjigama. Naprotiv, cijela Zemlja je sveta, a posebno ona čista mjesta koja su odabrana za ibadet.
Muhammed, s.a.v.s., uči nas i veli: ”Zemlja mi je učinjena mesdžidom i čistom.”
Spominje se da Adem, a.s., nikada nije posjekao nijedno stablo na Zemlji. Pa, šta se to dešava sa nama, njegovim potomcima, koji se natječu u uništavanju šuma, zelenila, prirodnih ljepota, kako bi našu planetu pretvorili u radionicu ili u tvornicu ili blokove od betona?!
Zabrana rezanja stabala i lova u Mekki potvrđena je Objavom, a Ka'bu je Allah učinio sigurnim mjestom za ljude, te garancijom njihovog opstanka i egzistencije, a to sugerira da je sječenje stabala izvan Mesdžidul-Harama dozvoljeno samo radi potrebe, dok je svako pretjerivanje i uništavanje zelenila pokuđeno i zabranjeno. Kako odoljeti želji da pred sobom gledam razbuktali plamen vatre čiji jezici ližu visoko u nebo u tmini noći, ili u vrijeme žestoke studeni ili na dalekom putovanju?
Koliko je ljudskih bića živjelo na Zemlji od vremena Adema, a.s.? Po nekima više od stotinu milijardi, a Allah najbolje zna. I Allah zna koliko će njih naslijediti Zemlju nakon nas, do njenog konačnog nestanka, do Smaka svijeta.
Zemlja je svima nama data na korištenje i nije nam dozvoljeno njeno monopoliziranje, širenje nereda na njoj, neselektivno eksploatisanje i uništavanje njenih dobara, niti da uzrokujemo globalno zagrijavanje…
A nered na Zemlji je ljudskih ruku djelo, na šta aludira ajet: ”Zbog onoga što ljudi rade, pojavio se metež i na kopnu i na moru, da im On dâ da iskuse kaznu zbog onoga što rade, ne bi li se popravili.” (Er-Rum, 41.)
Ono što se može zaključiti iz ajeta jeste da se metež i nered ogleda u: nedostatku kiše, visokim cijenama i učestalim ratovima.
Ali se, također, metež i nered ogleda u ogromnoj razlici i nesrazmjeru među ljudima kao partnerima koji bi podjednako trebali da uživaju njene blagodati, u prisvajanju njenih dobara, u uništavanju života, u ubijanju ljudi u ime kolonijalizacije.
Danas u jednom te istom gradu živi skupina iznimno bogatih ljudi zatvorenih i zabarikadiranih u luksuznim naseljima i vilama, a u drugom dijelu toga grada žive skupine na rubu egzistencije, prepuštene kriminalu, siromaštvu, gubitku dostojanstva i mirnog sna, bez obrazovanja, bez zdravlja i bez ikakvog rahatluka. Među tim gladnim ljudima ima istinskih velikana, genijalaca, intelektualaca, izumitelja, hrabrih boraca, i oni iz sveg glasa viču: ”Rob ne zna pobjeći, on samo zna raditi i trpiti!”
Oni trebaju nekoga ko će im reći: ”Bježite, vi ste slobodni ljudi!”
Zemlja pripada svima nama podjednako. Idite po njoj uzduž i poprijeko, kuda želite i kako želite!Zašto smo onda mi ljudi podigli poznati Berlinski zid i podijelili jedan grad i jedan narod koji je tako podijeljen živio desetljećima?
Zašto mi, ljudi, šutimo pred zidovima koji razdvajaju palestinske porodice tako da je članovima tih porodica uskraćeno viđenje i uskraćeno im je da žive u miru?
Zašto mi, ljudi, sami stvaramo komplikacije oko putovanja i kretanja te zašto jedni drugima otežavamo komunikaciju sa svijetom?
Ne! Zemlja ne pripada samo nama! Pravo na nju sa nama dijele i druga živa bića koja se kreću, žive, razmnožavaju i umiru kao i mi.
Kada je Adem, a.s., spušten na Zemlju, na njoj su već živjele ptice i razne životinje, a i dinosauri su mu, također, prethodili na Zemlji. Allah, dž.š., je podučio Adema njihovim imenima i prema njima se odnosio sukladno Allahovoj naredbi. Znao je da ih ne smije uznemiravati, štetu im nanositi, niti ubijati bez potrebe.
Nakon njega, Allah, dž.š., je upozorio i ukorio jednog od Svojih poslanika, jer je bespotrebno ubio mrava. A posljednji Allahov poslanik, Muhammed, s.a.v.s., obavijestio nas je da, po islamu, čovjek može zaraditi Džennet ako napoji žednog psa, kao što može zaslužiti Džehennem zbog zlostavljanja mačke.
Kako mogu promijeniti svoja hladna osjećanja prema Zemlji na kojoj živim?
Kao što volim svoju kuću i svoj stan u kojem živim, kako da ne volim isto tako i svoju Zemlju?!
”Uhud je brdo koje nas voli i koje mi volimo”, govorio je Muhammed, s.a.v.s.
Šta mogu učiniti da ne osjećam samoću i nemir noćne tmine i snažnog vjetra koji u njoj duva?
Boravio sam jedanput u stranoj zemlji i pala je kiša, pa sam se obradovao. Skinuo sam kapu sa glave da osjetim Allahovu milost i ponavljao sam: ”Allah je iz Svoje dobrote i milosti spustio kišu, molim Ga da padanje berićetne kiše ne prestane!”
Moj saputnik mi je rekao: ”Kako možeš moliti za kišu u nevjerničkoj državi?!”
Odgovorio sam: ”Ovo je blagodat i opskrba koju Allah na dunjaluku daje i vjernicima i nevjernicima.”
Gdje god da budeš sjeti se da si ti zapravo u svom ”kraljevstvu” i da su ljudi oko tebe, na bilo koji način, sa tobom u srodstvu, pa požuri da uspostaviš vezu sa njima, da im se nasmiješ, da im kažeš lijepu riječ, da učiniš dobročinstvo, makar bilo i neznatno, kao što je to učinio Musa, a.s., kada je došao do izvora u Medjenu i napojio stoku nepoznatim ženama.
Ne zaklanjaj i ne skrivaj od ljudi uputu koju ti je Allah pokazao, niti dobro na koje te je Allah uputio. Jer, tako mi Allaha, da budeš uzrok upute samo jednog čovjeka, bolje ti je od dunjaluka i svega što je na njemu. Ko spasi samo jedan ljudski život, kao da je cijelo čovječanstvo spasio.
