Žalbeno vijeće Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (ICTY) je obnavljanjem postupka protiv Jovice Stanišića i Frenkija Simatovića, rukovodiocima državne bezbjednosti Srbije, izreklo nevjerovatnu presudu i iznenadilo sve.
Osim toga što je spomenuta presuda iznenadila sve u našoj zemlji, ova presuda je veoma značjna zbog vraćanja međunarodnog prava na „normalni kolosijek“. Naime, od osnivanja ICTY nikada nije obnovljen postupak protiv bilo kojeg ratnog zločinaca,osim djelimične obnove u slučaju Haradinaj. Presudom Žalbenog vijeća naloženo je novo suđenje Stanišiću i SImatoviću i to zbog pogrešne primjene prava od strane prvostepenog vijeća. Ponovo će se dokazivati svaka tačka optužnice. Prema navodima optužnice, Slobodan Milošević, Veljko Kadijević, Blagoje Adžić, Ratko Mladić, Radmilo Bogdanović, Milan Martić, Goran Hadžić, Radovan Karadžić, Biljana Plavšić, Željko Ražnjatović Arkan, Vojislav Šešelj su uz Stanišića i Simatovića bili sudionici udruženog zločinačkog poduhvata u cilju prisilnog i trajnog uklanjanja nesrba sa teritorije BiH i Hrvatske.
Žalbeno vijece je većinom glasova zaključilo da je prvostepeno vijeće pogriješilo kada je propustilo da donese zaključke o postojanju i opsegu zajedničkog zločinačkog cilja koji je djelilo više osoba, prije nego što je zaključilo da postojanje namjere kod Stanišića i Simatovića nije utvrđeno. Žalbeno vijeće je zaključilo da je prvostepeno vijeće pogrešno primijenilo pravo tako što nije presudilo ili prezentiralo obrazloženo mišljenje u vezi s osnovnim elementima odgovornosti za udruženi zločinački poduhvat.Na ovaj nacin ponovo će se utvrđivati da su šefovi državne bezbjednosti Srbije planski,organizovano i s namjerom pripremali jedinice koje su od 1991. do krja 1995. godine izvršile bezbrojne zločine u BiH i Hrvatskoj.
Također,Žalbeno vijeće je naredilo da novo prvostepeno vijeće koje će biti određeno za ponovno suđenje Stanišiću i Simatoviću, “ispravno primijeni pravo odgovornosti za pomaganje i podržavanje onako kako je utvrđeno u ovoj presudi koje ne zahtijeva da djela osobe, koja pomaže i podržava, budu konkretno usmjerena na pomaganje počinjenja zločina”. Ova definicija u kojoj se nalaže sudijama budućeg prvostepenog vijeća da isključivo primjenjuju mišljenje ovog Žalbenog vijeća znači da je Žalbeno vijeće moralo narediti budućem vijeću, koje će suditi Stanišiću i Simatoviću da ne smije primjeniti standarde koje je primjenio Teodor Meron u slučaju Momčila Perišića kojeg je oslobodio u žalbenog postupku ,nakon što je presuđen na 27 godina.Ovo je već treća presuda pred ICTY i to žalbenih vijeća koja poništavaju standarde Teodora Merona pomoću kojih je oslobodio Perišića i tako faktički amnestirao sve svjetske vojne lidere svake buduće odgovornosti.
Kažu da se klin klinom izbija,tako da se jedna skupina sudija sa iCTY drznula da poništi „meronova pravila“ i vrati međuanrodnu pravdu u kakav-takav pravni kolosijek. Ovo je prije svega „obračun“ unutar sudija ICTY i po svemu sudeći pobjedila je struja koja je protiv uništenja prava i pravde koje je preduzeo Meron u slučajevima Gotovina i Perišić.
Cijela priča dobija novu dimenziju, imajući u vidu da je zvanični Beograd već bio „spokojan“ oko svoje odgovornosti kada je u pitanju rad ICTY, poslije smrti Miloševića i Arkana i oslobađanja Perišića. Priča se vraća na početak i biće zanimljivo kako će novo vijeće tretirati zločine „Škorpiona„ u Srebrenici, ali i „Crvenih beretki“ u drugim opštinama BiH. Rušenje standarda iz slučaja Perišić i ponovo utvrđivanje odgovornosti srbijanskih organa u zločinima u BiH u okviru udruženog zločinačkog poduhvata daje i neke nove mogućnosti kojima bi se intezivirale akcije na pronalasku novih dokaza za moguću reviziju pred Međuanrodnim sudom pravde.
